Iako navodno postoji interes za kupnju tvrtke 3. maj 1905, dva tjedna prije roka za objavu natječaja nisu poznati glavni uvjeti, način prodaje, ali niti procijenjena vrijednost tvrtke. Pitanje je i tko će biti zainteresiran, s obzirom na to da koncesija istječe 2031. godine
Do 8. rujna bi Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) trebao bi oglasiti prodaju tvrtke 3. maj 1905, koja drži istoimeno riječko brodogradilište. Vlada je donijela ovu odluku još 24. srpnja, s obzirom na to da je tvrtka početkom ove godine prešla u potpuno vlasništvo države.
U kuloarima, pa i iz Ministarstva gospodarstva, moglo se čuti da ima potencijalnih interesanata za kupnju riječkog brodogradilišta. Cilj je države da kupac ipak bude netko iz brodograđevne branše.
No, uspjeh cijelog posla ovisit će o tome hoće li država pokušati prodati brodogradilište nabrzaka, dok tvrtka još uvijek nekako uspijeva iz vlastitih prihoda podmirivati tekuće obveze ili će pokušati naći balans između trenutnog stanja i potencijala 3. maja dok ne pronađe novog vlasnika.
vezane vijesti
Nisu poznati detalji prodaje
U kojem će pravcu ići prodaja jednog od simbola brodograđevne industrije u Hrvatskoj, zasad nije poznato. Kako piše Novi list, nisu poznati ni glavni uvjeti niti način provedbe prodaje.
Odrađena je tek procjena vrijednosti, o kojoj se također ništa ne zna, osim da ju je napravila tvrtka Hita-vrijednosnice. No, upisani temeljni kapital 3. maja 1905 iznosi 10,3 milijuna eura, a tu je i koncesija na 303.649 četvornih metara kopnenog i 209.165 četvornih metara morskog prostora koja istječe u rujnu 2031. godine.
Ako se novi vlasnik i pojavi, morat će uložiti u obnovu pogona, opreme i infrastrukture, što je preduvjet da bi brodogradilište uopće moglo biti konkurentno u današnjim tržišnim uvjetima.
Nedavno je Iskra iz Šibenika, koja je znatno manje brodogradilište od 3. maja, najavila investicije od 31 milijun eura, što bi značilo da je u riječkom brodogradilištu samo za pokretanje najosnovnijih aktivnosti trebalo nekoliko desetaka milijuna eura. No, za razliku od 3. maja, Vlada je šibenskom brodogradilištu produljila koncesiju do 2054. godine.
Potrebna su jamstva
Ozbiljni ulagači u 3. maj 1905., ako ih bude, sigurno neće ulaziti u akviziciju ako neće imati jamstvo da će uloženi kapital nekako amortizirati. Ako natječaj bude vezan samo uz kupoprodajnu cijenu ukupnog udjela u tvrtci, postavlja se pitanje čemu trud i novac koji je od kraha Uljanik grupe uložen u održavanje riječkih navoza.
Tvrtka 3. maj 1905 po svojoj bilanci ne stoji loše, ali je velika, kompleksna i zapuštena. U nešto više od šest mjeseci operativnog poslovanja i preuzimanja četiristotinjak zaposlenika tekuće obveze i pozamašne režijske troškove uspijevaju pokriti iz prihoda, ali za nešto više jednostavno nemaju prostora.
Dugova nemaju, osim milijun eura pozajmice za popravak opreme i dizalica koje prijete zastojem proizvodnje. Kapaciteti su popunjeni od 2020. godine dugoročnom suradnjom s tvrtkom MKM Yachts na izgradnji polarnih kruzera za Scenic grupu.
Načelni interes postoji
Iako dosad grupacija koju vodi australski biznismen Glen Moroney nije pokazivala interes za kupnju 3. maja, u kuloarima se može čuti kako se naslućuje interes da potkoncesijski status nadograde vlasničkim preuzimanjem 3. maja 1905. No, o tome zasad nema nikakvih službenih očitovanja.
Neslužbeno se doznaje kako je nekoliko inozemnih delegacija zainteresiranih za gradnju korveta za Hrvatsku ratnu mornaricu posjetilo riječko brodogradilište. No, tek treba vidjeti hoće li se nešto od toga izroditi.
Uz to, šibenska je Iskra prije nekoliko godina ispitivala mogućnost ulaska u riječko, ali i pulsko brodogradilište. Načelni interes i dalje postoji, ali sve ovisi o uvjetima koje će postaviti država.
