Kad se prije otprilike godinu dana polako zahuktavala kriza u Agrokoru slovenski poslovni medij Finance nagađao je da bi se kao novi vlasnik Agrokorove maloprodajne mreže (u koju spadaju trgovački lanci Konzum, Mercatori i Idea) mogao pojaviti ruski poduzetnik Sergej Galicki. Biznismen porijeklom iz grada Sočija, gdje su 2014. održane zimske olimpijske igre, u dvadeset godina je sagradio jedan od najvećih trgovačkih lanaca u Rusiji, pod brendom Magnit.

Iako od ruskog preuzimanja Agrokorove trgovačke djelatnosti nije bilo ništa, ovih su dana Galicki i Konzum ipak neočekivano povezani jer je objavljeno da je Galicki prodao 29,1 posto vlasničkog udjela u Magnitu ruskoj državnoj banci VTB i to za 2,5 milijarde dolara. Ruska banka, s aktivom koja doseže 230 milijardi dolara, je uz Sberbank u Hrvatskoj posljednjih godinu dana poznata i kao važan vjerovnik Agrokora u kojem se upravo ovih dana, nakon nagle promjene izvanrednog povjerenika, pokušava usuglasiti konačna verzija nagodbe između Todorićevog carstva pod državnim upravljanjem i njegovih kreditora i dobavljača.

Transakcija kojom je VTB postao najvećim pojedinačnim dioničarem trgovačkog lanca Magnit dočekana je na tržištu s iznenađenjem. Galicki je svoju kompaniju počeo graditi devedesetih godina i Magnit je od tada uspio izrasti u najveći ruski maloprodajni lanac s više od 16.000 lokacija. U posljednje vrijeme poslovanje nije bilo idilično, te je konkurentski lanac X5 preuzeo poziciju maloprodajnog lanca s najvišim prihodima, no nije se naslućivalo da bi zbog problema Galicki mogao odustati od vlasništva i vođenja kompanije. O situaciji ponešto govori i činjenica da je ruski biznismen svoj udio prodao nekoliko postotaka ispod tržišne cijene

Galicki je godinama polako rasprodavao udjele u Magnitu, no do ove transkacije i dalje je bio vodeći dioničar. Nakon prodaje udjela VTB-u Galickome je u Magnitu preostao udio od 3 posto. Galickog se godinama ocjenjivalo kao biznismena koji je u Rusiji uspio samostalno postati milijarder za razliku od niza drugih tamošnjih oligarha koje se na razne načine dovodi u vezu s ruskom političkom vrhuškom.

VTB, koja je osnovana 1990. godine kao ruska banka za vanjsku trgovinu, nalazi se u većinskom državnom vlasništvu, a na čelu joj se nalazi Andrej Kostin koji je bio uz Galickog na novinskoj konferenciji na kojoj je objavljena transakcija. Prema izvještajima stranih medija Galickome je bilo teško što je prodao udio u trgovačkom lancu i nije dao nekakvo posebno objašnjenje zašto se odlučio na takav potez.

Reuters prenosi njegovu izjavu da je "konačni poticaj (za odluku, op.) došao radi činjenice da investitori kompanije više nisu na jednaki način gledali na budućnost kao njeni dioničari". Galickim su u jednom trenutku konferencije toliko ovladale emocije da nije bio u mogućnosti govoriti što je Kostina nagnalo da mu utješno stavi ruku na rame.

Komentari analitičara zasad uglavnom izražavaju sumnju u mogućnost VTB-a da upravlja trgovačkim lancem. Jedan od njih, čije riječi također prenosi Reuters, kaže da je Magnit kompleksna kompanija "koja zahtijeva stalan angažman menadžmenta" i da VTB nema takvog iskustva.

Kostin je prilikom potpisivanja transakcije izjavio da se investicija ne smatra kratkotrajnim ulaganjem, ali da bi VTB jednog dana mogao prodati svoj udio. 'Nadamo se da će naše iskustvo, zajedno s financijskim resursima VTB-a, pomoći da Magnit dosegne novu razinu razvoja', kazao je Kostin.

Šef velike ruske banke poznat je kao osoba bliska predsjedniku Putinu, a prema pisanju britanskih medija lani je šokirao sudionike međunarodne bankarske konferencije u Moskvi obrativši im se maskiran u Josifa Staljina. Kostin se prošle godine u razgovoru za londonski Financial Times osvrnuo i na američku političku svakodnevicu u kojoj se tamošnjeg predsjednika Donalda Trumpa optužuje za veze s ruskom politikom i biznisom, a njegova pobjeda na predsjedničkim izborima se dovodi u vezu i s ruskim utjecajem na internetu.

Kostin je tada kazao da je borba "američke elite" protiv Trumpa "gotovo potpuna ludost" i da je paralizirala bilo kakve pokušaje da se poboljšaju odnosi između dvije države. Tom prilikom Kostin, koji je tijekom svoje diplomatske karijere proveo i pet godina u ruskoj ambasadi u Londonu, je odbacio i bilo kakve veze između ruskog političkog vrha i Trumpa.

Ruskoj banci kojom upravlja Kostin ovo je, čini se, prvi izlet u trgovački biznis, no Juri Solovljev, Kostinov zamjenik, istaknuo je da VTB ima iskustva i s vođenjem poslova izvan financijske industrije. Prilikom potpisivanja ugovora u Sočiju Solovljev je novinare podsjetio na transakciju kojom je 2012. godine VTB preuzeo 47 posto nositelja ruske franšize za američki lanac brze prehrane Burger King. Solovljev je novinare pitao jesu li „tada brinuli o državnom preuzimanju sendviča?“

Dosadašnjeg Magnitovog vlasnika i glavnog izvršnog direktora Sergeja Galickog nakon preuzimanja na poziciji prvog čovjeka kompanije zamijenio je dosadašnji financijski direktor Hačatur Pombuhčan. Pred njim stoji stabilizacija poslovanja i nastavak rivalstva s konkurentima, posebno trgovačkim lancem X5 koji se nalazi pod kontrolom Alfa grupe, osnivača Mihaila Fridmana.

Fridman je također jedan od ruskih milijardera, a dio bogatstva duguje činjenici da je početkom devedesetih bio jedan od osnivača Alfa-banke, jedne od najvećih ruskih privatnih banaka. U svojoj poslovnoj karijeri Fridman je desetak godina proveo na čelu naftne kompanije TNK-BP koju je 2013. preuzela državna naftna kompanija Rosnjeft. Fridman je sa svojim partnerima tada za polovični vlasnički udio u dobio 28 mlrd. dolara.

Ruski biznismen nedavno se ponovo našao u vijestima kad je objavljeno da je pokrenuo sudsku tužbu protiv američkog medija Buzzfeed u vezi dosjea koji je ta stranica objavila početkom 2017. godine. U dosjeu se nalazi brdo navoda koje mnogi tumače kao dokaz da je američki predsjednik Donald Trump pod ruskim utjecajem i da ga ruska politička vrhuška može ucjenjivati. Dosje, među ostalima, Fridmana i dvojicu njegovih suradnika, kao i Alfa grupu, dovodi u vezu s ruskim predsjednikom Putinom i sumnjivim transferima novca, kao i međusobnim uslugama. Fridman je s partnerima tužio Buzzfeed zbog klevete tvrdeći da su mu objava imena i spornih navoda štetili ugledu.

Spomenuti dosje, koji je prilikom objave prije godinu dana podigao dosta prašine, da bi nakon toga istinitost informacija bila dovedena u pitanje ovih se dana opet našao u središtu pažnje javnosti. Američki magazin The New Yorker objavio je iscrpnu priču oko autora tog dosjea, bivšeg britanskog špijuna Christophera Steelea, a u priči se nalazi i navod da je ruski politički vrh izravno utjecao na to da se za američkog državnog tajnika ne imenuje Mitt Romney, koji je bio poznat po antagonističkom stavu prema Rusiji, nego netko drugi.

U konačnici Donald Trump je imenovao Rexa Tillersona, bivšeg šefa naftne kompanije Exxon bez političkog iskustva, poznatog i po tome što je bio u dobrim vezama s ruskim partnerima.

Aktualni slučaj trovanja bivšeg britansko-ruskog dvostrukog špijuna Sergeja Skripalja i njegove kćeri koji je ovih dana zaokupio Britaniju također je doveden u vezu sa spomenutim dosjeom nakon što je otkriveno da je Skripalj bio jedna od osoba koje je angažirala tvrtka Christophera Steelea, autora kontroverznog dosjea.

Iako je ranije spomenuti zamjenik šefa VTB banke Juri Solovljev prilikom preuzimanja Magnita izjavio da se radi "čisto o investicijskoj odluci", teško je pobjeći od dojma da iza "investicijske" odluke barem dijelom stoji i politika. Uostalom, petljanje hrvatskog državnog vrha u rješavanje krize u Agrokoru, čiji je veliki kreditor najnovijom transakcijom ušao u trgovački biznis, izravan je dokaz vječite sprege između politike i biznisa, i činjenice da ih je, kad se oko njih okreću silne milijarde, vrlo teško razlikovati.