Kineski proizvođači automobila u Europi više nisu samo egzotični izazivači koji tek pokušavaju pronaći svoje mjesto. Na jednom od najvećih europskih tržišta već su došli do rezultata koji bi još prije nekoliko godina zvučao gotovo nezamislivo – kineske marke sada drže približno petinu tržišta novih automobila u Velikoj Britaniji.
Autocar danas piše da je njihov tržišni udio narastao na oko 20 posto, ponajprije zahvaljujući sve većoj ponudi električnih i hibridnih automobila, ali i agresivnom odnosu cijene i opreme.
To znači da više nije riječ samo o BYD-u, koji je već postao poznato ime i europskim kupcima. Na britanskom tržištu sve snažnije nastupaju i MG, Chery odnosno njegove marke Omoda i Jaecoo, kao i niz drugih kineskih proizvođača koji upravo pripremaju ili proširuju europsku prodaju.
Cijena više nije jedini adut
Prvi val kineskih automobila često se promatrao kroz cijenu – nude više opreme za manje novca. No situacija se ubrzano mijenja. Novi modeli sve češće nude konkurentan domet, napredne infotainment sustave, duga jamstva i kvalitetu koja se približava etabliranim europskim proizvođačima.
Upravo elektrificirani modeli snažno pogone taj rast. Dok se tradicionalne marke bore s visokim troškovima razvoja električnih automobila i pritiskom na profitne marže, kineski proizvođači iza sebe imaju ogromno domaće tržište, snažan lanac dobave baterija i mogućnost vrlo brzog razvoja novih modela.
Posebno je zanimljivo što kineski rast više nije ograničen samo na najjeftiniji dio tržišta. Proizvođači poput BYD-a i Denze sve otvorenije ciljaju kupce Volkswagena, BMW-a, Mercedesa i drugih tradicionalnih europskih marki.
I Hrvatska već osjeća isti trend
Promjena nije daleko ni od Hrvatske. BYD je na hrvatsko tržište službeno stigao tek u travnju 2025., a već je u lipnju 2026. zabilježio 327 registracija i popeo se na sedmo mjesto među najprodavanijim markama u tom mjesecu, ispred Hyundaija, Peugeota i Forda.
A konkurencija tek stiže. U rujnu bi u Hrvatsku trebao ući i kineski GAC s markom Aion i dva potpuno električna modela, što dodatno povećava pritisak na tradicionalne proizvođače.
Britanskih 20 posto zato možda nije samo lokalna anomalija, nego pokazatelj brzine kojom se europsko automobilsko tržište mijenja.
Prije samo nekoliko godina pitanje je bilo hoće li kineske marke uopće uspjeti ozbiljnije ući u Europu. Danas se sve više postavlja drugo pitanje – koliko će tržišta tradicionalni proizvođači uspjeti zadržati.
