Prije 60 godina u Ingolstadtu je započela nova era: prvi Audi nakon Drugog svjetskog rata sišao je s proizvodne trake 13. kolovoza 1965. I tom prilikom, nakon četvrt stoljeća, Auto Union GmbH je ponovno usvojio tradicionalno ime marke Audi. Samo ime trebalo je pokazati status modela kao tehničkog pionira. Uostalom, bio je to prvi Audijev automobil s četverocilindričnim, četverotaktnim motorom. Audi, interno poznat kao 'F 103', bio je ogroman uspjeh i iznjedrio je cijelu seriju modela koja je – s daljnjim razvojem dizajna i tehnologije – ostala u proizvodnji do 1972. godine.

Godine 1965., kada je lansiran 'novi Audi' – kako je nazvan u priopćenju za javnost za njegovu svjetsku premijeru na IAA – Auto Union GmbH, prethodnik današnjeg AUDI AG-a, našao se u teškoj ekonomskoj situaciji. Tvrtka je već znala kako se nositi s izazovnim vremenima. Ponovno pokretanje nakon Drugog svjetskog rata bilo je sve samo ne lako: Njemačka je ležala u ruševinama; Saxon Auto Union AG bio je raspušten i nije imao budućnost.

Usred poslijeratnih previranja, bivši zaposlenici Auto Uniona preselili su se na zapad i isprva osnovali središnje skladište rezervnih dijelova u Ingolstadtu. Godine 1949. osnovali su Auto Union GmbH. Mlada tvrtka počela je proizvoditi vozila; njezini prvi modeli - motocikli i kombiji pod markom DKW - dobro su se prodavali tijekom razdoblja obnove i gospodarskog procvata poslijeratne Njemačke.

DKW na izdisaju

Kako je stanovništvo postajalo bogatije, očekivanja ljudi za automobile ubrzo su porasla. Do sredine 1960-ih, DKW modeli, temeljeni na predratnoj tehnologiji, smatrani su zastarjelima - marka DKW bila je 'out'. Posebno je dugotrajno pridržavanje dvotaktnog motora uzrokovalo stalan pad prodajnih brojki: posljednji dvotaktni model Auto Uniona, DKW F 102, pokazao se kao nezanimljiv kupcima unatoč modernom dizajnu.

I tako se Auto Union GmbH sa sjedištem u Ingolstadtu našao u krizi 1960-ih. Istovremeno, događale su se i promjene u korporativnoj strukturi. Daimler-Benz AG, koji je bio vlasnik Auto Uniona od 1958. do 1964., postupno je prodao svoje dionice Volkswagenwerku AG u Wolfsburgu, što je također dovelo do boljeg iskorištenja proizvodnih kapaciteta. VW Buba se pojavila kao prvi 'bijeli vitez' u tim teškim vremenima. Gotovo 348.000 jedinica Volkswagena 1200/1300 sastavljeno je u Ingolstadtu između 1965. i 1969.

'Novi Audi' katalizira tehnički i ekonomski preokret

Još odlučnija za budućnost tvrtke bila je odluka koju je donio njezin bivši vlasnik, Daimler-Benz AG, početkom 1960-ih. Svojoj podružnici je početkom tog desetljeća isporučio četverotaktni motor. Tvrtka sa sjedištem u Stuttgartu također je poslala inženjera Ludwiga Krausa u Ingolstadt, gdje je kasnije postao glavni razvojni inženjer. Kraus je novi motor doveo u serijsku proizvodnju u Auto Unionu, utrvši put prvom automobilu iz Ingolstadta s četverotaktnim motorom.

'Novi Audi' se pojavio na tržištu 1965. – 25 godina nakon što je posljednji Audi 920 sišao s proizvodne trake u Zwickauu u Saskoj 1940. godine zbog prekida proizvodnje uzrokovanog ratom, i 55 godina nakon što je isporučen prvi Audijev automobil ikada: Audi Tip A 10/22 PS.

U Ingolstadtu su željeli učiniti tehničku promjenu vidljivom i imenom novog modela. Naziv marke 'DKW', koji je oduvijek bio usko povezan s dvotaktnim motorom, stoga se više neće koristiti za vozila Auto Union GmbH. Umjesto toga, novi automobil dobio je poznato predratno ime 'Audi' – u početku bez ikakvih daljnjih dodataka ili oznaka. Automobil se prodavao kao Auto Union 'Audi tip'. Interno je nomenklatura jednostavno nastavljena: DKW F 102 postao je F 103. Ovaj 'novi Audi' na kraju je postao osnivač cijele serije.

Iz perspektive povjesničara, postoji još jedan važan detalj: naziv novog automobila bio je isključivo oznaka modela – sama tvrtka se 1965. još uvijek zvala Auto Union GmbH. Tek 20 godina kasnije, 1985., osnovan je AUDI AG. Od tada tvrtka i njezini proizvodi nose isto kratko i prepoznatljivo ime: Audi.

Novi dodatak obitelji: originalni Audi razvija se u cijelu obitelj vozila

Dolaskom daljnjih modela i razina performansi, novom Audiju pridružili su se Audi 80, Audi Super 90, Audi 75 i Audi 60. Samo je prvom Audiju uskraćena oznaka '72' tijekom cijele svoje proizvodnje. Kupcima i tisku bio je neslužbeno poznat samo kao 'Audi 72' ili 'Audi (72 KS)'. Novi Audi je sišao s proizvodne trake počevši od kolovoza 1965. i bio je dostupan kao karavan od proljeća 1966., pod nazivom 'Variant' kod Volkswagena. Modeli limuzina bili su dostupni u verzijama s dvoja i četvera vrata, s opcijom više opreme – sa sufiksom 'L'.

Godine 1966. u ponudu modela dodan je Audi 80 s motorom od 80 KS, a ubrzo nakon toga uslijedio je i vrhunski Audi Super 90 koji je imao bogatu opremu. Jedna od stvari koje su ga vizualno razlikovale od ostalih modela bile su kromirane ukrasne letvice na lukovima kotača, koje su bile standardne. S većim motorom od 90 KS, dosezao je maksimalnu brzinu od više od 160 km/h, što je u to vrijeme bila respektabilna brojka. Godine 1968., masovno dostupni model Audi 60 s 55 KS zaokružio je ponudu, a Audi 75 zamijenio je verzije od 72 i 80 KS.

Oglašavanje za poslijeratni Audi spominjalo je 'srednjetlačni motor' (njem. Mitteldruck­motor), jer je 1,7-litreni motor s omjerom kompresije od 11,2:1 bio negdje između tipičnog benzinskog i dizelskog motora u to vrijeme. Novi model bio je i dulji od DKW-ovog trocilindričnog motora, zbog čega je DKW F 102 – koji je poslužio kao osnova za novi Audi – morao biti produžen za 100 mm, a hladnjak postavljen pod kutom pored motora s lijeve strane.

Umjesto okruglih prednjih svjetala koja su se nalazila u kromiranoj rešetki hladnjaka modela F 102, Audi je dobio pravokutna prednja svjetla u nešto široj crnoj rešetki hladnjaka. Standardno je dolazio četverostupanjski ručni mjenjač s ručicom mjenjača na stupu volana; automatski mjenjač nije se nudio u ovoj seriji. Poput svog prethodnika, DKW F 102, novi Audi imao je disk kočnice ugrađene unutar mjenjača. Odmak od dvotaktnog motora označio je novu eru: samo u prva tri mjeseca proizvedeno je 16.000 novih Audija.

Tijekom sedmogodišnje proizvodnje, F 103 je doživio samo manje promjene. Za modelsku godinu 1970., sve verzije bile su opremljene redizajniranom nadzornom pločom, kao i paralelnim brisačima vjetrobrana umjesto onih koji se okreću u suprotnom smjeru. Kupci su tada mogli naručiti i mjenjač na središnjoj konzoli uz dodatnu cijenu umjesto standardne ručice mjenjača na stupu volana. U ljeto 1970., otvor za gorivo na limuzinama premješten je sa stražnjeg dijela vozila na desnu stražnju bočnu ploču. Stražnja svjetla bila su stilizirana tako da odgovaraju onima Audija 100, koji se proizvodio od 1968. i kojim je uspostavljena uspješna Audijeva C serija.

Auto Union 'Audi tip' se nastavio proizvoditi do ljeta 1972. Sredinom 1972. zamijenio ga je potpuno novorazvijeni Audi 80. Najmanji model u obitelji F 103, Audi 60, postao je najuspješniji; više od polovice svih proizvedenih Audi automobila prve generacije (416.852 vozila) bili su modeli Audi 60 i Audi 60 L, što je ukupno 216.987 jedinica. Već same prodajne brojke pokazuju koliko je ovaj automobil bio važan za marku s četiri prstena. Označio je prekretnicu i tehnički i ekonomski. Između 1965. i 1972. godine, novi Audi i članovi njegove obitelji privukli su toliko velik interes da nisu samo postavili temelje za naprednu paletu modela tvrtke, već su i vratili Auto Union na put uspjeha, čime su doprinijeli dugoročnoj neovisnosti marke Audi unutar Volkswagen grupe.