Rodom iz Zagorja, po struci vozač, Bojan Jambrešić (40), kako to već biva u romanima, upoznao je suprugu, dogodila se ljubav i započela njihova životna priča, preciznije rečeno, borba za opstanak.

A sve je u stvari krenulo prije sedam godina s 200 sadnica u Zagorju, nakon čega se vođen srcem, preselio u Ličko Lešće i započeo posao s jagodama koji nakon pet godina upornog i ustrajnog rada, sa svim odricanjima, daje rezultate.

'Ovdje sam prve godine posadio nekih 1.000 komada ručno, no vidio sam da to tako ne ide. Učio sam na greškama i uspio napraviti stroj koji radi gredice, i tako, dok sam pomalo spoznavao što jagodama treba. Recimo, bolje uspijevaju u visokim, a ne niskim gredicama… Još uvijek ima izazova i mnogo lekcija za učiti. Pokušavam shvatiti je li bolja bijela ili crna folija… Ustvari, vidio sam da se nitko ovdje u Lici ne bavi ekološkom proizvodnjom jagoda već je sve usmjereno tradicijskoj proizvodnji krumpira i zelja. Kako sam imao nezgodna iskustva s jagodama koje smo kupovali pa se skoro otrovali, sve nas je to dodatno potaknulo da se okrenemo ekouzgoju. Odabrali smo jagodu sorte kleri, čije sadnice ne kupujemo već pet godina nego ih sami rasađujemo. Sjeme razmnožavamo svake godine, a od mladog nasada stvaramo sebi druge nasade i tako se ponovno širimo. Ove godine smo narasli na oko 10.000 sadnica: naime najprije smo posadili 2.500 komada, potom 4.000 pa ponovno 2.000 i tako došli do te brojke', govori nam Bojan Jambrešić.

Dodao je, u što smo se i sami uvjerili, da su njegove jagode specifične upravo po načinu uzgoja. Ne koriste uobičajeni sustav navodnjavanja, izbjegavaju kupovati sadnice koje su zatrovane fungicidima. Kaže kako jednostavno pustili da priroda sama regulira neke svoje procese i kao posljedica toga dobili su ukusniji i kvalitetniji proizvod.

Kad je riječ o nametnicima i borbi protiv njih, Jambrešić objašnjava da tu nema nekakve filozofije, zna se dogoditi da ima zmija, kukaca, puževa i gusjenica, no da je sve to normalno budući da je priroda u stanju sve to izbalansirati.

'Ove jagode imaju prirodan miris, jer se ne navodnjavaju pa nisu napuhane, a djeluje i podneblje, preko dana je jako vruće, a po noći hladno. Takva je situacija da nemam dovoljno jagoda kolika je potražnja, jednostavno traže nas na sve strane, Zagreb, Rijeka, Brač, Osijek pa do Dubrovnika… Sve plasiramo direktno bez otkupljivača, bez voćarni i trgovina, iz polja na stol', priča Jambrešić.

Ističe kako bi biznis rado proširio na pet hektara, ali da trenutačno za tu investiciju nema financijskih mogućnosti. 'Prijavili smo se i na neke fondove, ali tu je jako teško ispuniti sve potrebne uvjete, jer traže se određeni bodovi, veličina površine. Trebao bih dostavno vozilo, ali ono ne ulazi u program poticaja iz EU fondova. Zapravo bih se zadovoljio najmom hladnjače za mjesec dana', otkriva.

U poljoprivrednom biznisu Bojana Jambrešića troškovi proizvodnje svedeni su na minimum, jer je, napominje, riječ o ekološkoj proizvodnji za koju je ključan ljudski angažman. 'Nema troškova herbicida, nema rješavanja trave, korova, jer onda to nije to. Događa se da imate štetu i do 70 posto, ali onih 30 posto koje ste dobili to je vrhunski proizvod, to je ono što bi se reklo esencija', objašnjava.

Uspoređivati cijenu jagoda u trgovačkim centrima s ovim ekološkim jagodama Jambrešiću je neprihvatljivo. 'To nije mjerljivo i to me u stvari jako vrijeđa. Cijena je ovih jagoda 30 kuna, no vjerujem da one vrijede duplo više, što potvrđuje i potražnja za njima', upozorava.

Kad je riječ o samom branju jagoda, Jambrešić angažirani su svi iz OPG-a Babić, odnosno supruga i dvoje klinaca, čovjek od 85 godina i on.

Naš fotoobjektiv zabilježio je kako izgleda berba jagoda u obiteljskom okruženju uz malu pomoć prijatelja. Posao je obavljen u ranu zoru kako bi svježi plodovi u podne bili na stolovima kupaca.

Na upit koliko se u sezoni može nabrati jagoda, Jambrešić kaže da je na to pitanje teško precizno odgovoriti. Ponekad uberu dvije tone, a ponekad ne više od 500 kilograma, ovisno o vremenu i tome je li nasad mladi ili u punom rodu.

'Preporuka svima onima koji imaju namjeru upustiti se u ovaj posao je da najprije smire strasti, zarada mora biti na posljednjem mjestu, posao se mora voljeti i treba se udružiti s istomišljenicima, s onima koji žele na ekološki način proizvoditi', kazao je Bojan Jambrešić.