ANALIZIRA TONČI TADIĆ

Za stolom su sjedila dva giganta i jedan patuljak: Što je zapravo donio povijesni susret?

19.11.2026 u 13:38

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Američki predsjednik Donald Trump, ruski predsjednik Vladimir Putin i kineski predsjednik Xi Jinping prvi put sastali su se u trilateralnom formatu, što su mnogi označili kao povijesni događaj bez presedana. Uoči toga Trump je održao zasebne razgovore s Xijem i Putinom, kojega je pred kamerama nazvao 'prijateljem'

'Ispisujemo povijest', poručio je američki predsjednik. 'Naše tri države imaju zajedničku odgovornost za održavanje mira i sigurnosti', nadovezao se Putin. 'Kina, Rusija i Sjedinjene Američke Države trebale bi biti primjer suradnje u suočavanju s globalnim izazovima, zajednički održavati svjetski mir i stabilnost te dati veći doprinos napretku čovječanstva', izjavio je Xi.

Trojica lidera u Shenzenu su razgovarala o smanjenju nuklearnog naoružanja, navodno i o umjetnoj inteligenciji, a Putin je na stol stavio Ukrajinu. Govorilo se i o Iranu, a moguće i o široj situaciji na Bliskom istoku. Savjetnik ruskog predsjednika Jurij Ušakov izjavio je da je Putin sa sastanka s Trumpom otišao 'izvrsno raspoložen'.

Jesu li vremešni Trump, Xi i Putin ovom trilateralom doista 'odlučili o sudbini svijeta' ili barem dali do znanja da će to pokušati, nemoguće je znati, dakako. Putinove izjave uoči sastanka - kada je spomenuo da 'za istim stolom sjede sile pobjednice Drugog svjetskog rata' - upućuju na zaključak da barem on ima ambiciju krojiti geopolitičku kartu. Donald Trump je odavno promovirao svoju 'donroe' doktrinu o podjeli svijeta na tri interesne sfere, Kinezi su zainteresirani za 'svoje dvorište' u Aziji…

'Uvodne napomene ruskog predsjednika Vladimira Putina upućuju na to da Rusija današnji trilateralni sastanak u određenom smislu doista vidi kao svojevrsnu Jaltu 2', ocjenjuje u svojoj analizi novinarka ruskog servisa BBC-a Liza Fokht.

Većina svjetskih medija složna je da je i sama prisutnost ruskog predsjednika, nakon gotovo pet godine međunarodne izolacije i ozbiljnih sankcija zapadnih država, Putinova simbolična pobjeda. Barem naizgled, danas je on ravnopravan sugovornik.

Nakon povijesnog trilateralnog sastanka u trojica predsjednika usvojila su zajedničku 'deklaraciju o miru', dokument s četiri točke koje se odnose na reformu Ujedinjenih naroda, opskrbu naftnim derivatima, ovlasti Međunarodnog kaznenog suda i smanjenje nuklearnih rizika.

Njihovi deklarirani ciljevi tako su 'jačanje sposobnosti Ujedinjenih naroda da ispune svoju temeljnu zadaću, odnosno očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti' i 'povećanje proizvodnje i opskrbe nafte i naftnih derivata kako bi se pridonijelo stabilnijoj opskrbi svjetskog tržišta'. Poslana je i poruka da 'Međunarodni kazneni sud i slične institucije ne smiju zloupotrebljavati svoje ovlasti' te da se 'u nuklearnom ratu ne može pobijediti', odnosno 'da se takav rat nikada ne smije voditi'.

Bivši saborski zastupnik i geopolitički analitičar Tonči Tadić smatra krajnje neobičnim proglašavanje ovog susreta 'nekom novom Jaltom', odnosno reprizom konferencije iz 1945. godine kada čelnici Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Sovjetskog Saveza raspravljali o poslijeratnom preuređenju Europe. Tada su, kaže, za stol sjela trojica pobjednika, dok danas nije sasvim jasno tko bi im uopće trebao biti neprijatelj.

'Ni zemlje koje predstavljaju nisu iste kao one iz 1945. godine: Roosevelt je nastupao u ime organizacije američkih država u kojoj su bili Meksiko, Argentina i Brazil, dok je Churchill zastupao interese čitavog britanskog imperija uključujući Indiju, Pakistan, Australiju, Kanadu i Južnoafričku Republiku, ali i interese Europe. Staljin je tada držao veliki Sovjetski Savez, a Putin danas jedva kontrolira i znatno manju Rusiju. Dakle, nijedan od trojice lidera ne zastupa nikoga drugog izuzev vlastite države', podsjeća Tadić.

'U osnovi, danas se dogodio samo simboličan sastanak na kojemu su Trump i Xi napravili veliku uslugu Vladimiru Putinu. Za stolom su sjedila dvojica giganata i jedan patuljak', slikovit je sugovornik tportala koji kaže i da 'američka administracija u ovom slučaju nastupa u ulozi pomoćnih trupa Ruske federacije', a jedino što Putina drži u ovom 'klubu velikih' jest ruski nuklearni arsenal s 1600 bojevih glava.

Tadić smatra da je jedini koristan ishod današnjeg sastanka za svijet mogao biti novi sporazum o ograničavanju nuklearnog naoružanja, što se očekivano nije dogodilo.

'Nažalost, sporazum o oružju srednjeg dometa raspao se 2018. godine zahvaljujući upravo Trumpu, dok se sporazum o ograničavanju strateškog naoružanja raspao 5. veljače ove godine zahvaljujući Trumpu i Putinu', kaže ovaj analitičar koji osobno nije uvjeren da će doći do ozbiljnog dogovora oko ove teme - zašto bi, pita se, Kina pristala ograničiti svoj nuklearni arsenal koji je otprilike trećina američkog ili ruskog?

'Jedini pravi državnik među njima trojicom jest Xi Jinping koji nema velikih problema u međunarodnim odnosima. Trump od njega očekuje pomoć u obuzdavanju Irana, što se neće dogoditi jer Kina uvozi naftu iz te zemlje, dok Putin moli pomoć u obuzdavanju Ukrajine - odnosno obuzdavanju europske pomoći toj zemlji. Nije jasno zašto bi Xi pristao na tako nešto: konflikt s Europskom unijom Kini naprosto nije potreban, radi se o tržištu s kojim ona razvija izvrsne gospodarske odnose', kaže Tadić.

'Uglavnom, što god su njih trojica dogovorila može se odnositi samo na države koje oni vode: evo, neka pokušaju uvjeriti ili prisiliti na nešto Indiju, Europsku uniju, Kanadu, Japan, Brazil… Nisam siguran da bi uspjeli', zaključuje Tadić, koji za tportal komentira objavljenu zajedničku deklaraciju trojice predsjednika.

'Što se tiče reforme Ujedinjenih naroda, jedini logičan smjer zapravo bi bila reforma Vijeća sigurnosti i njegovo proširenje na nove sile nastale u periodu od Drugog svjetskog rata do danas, no ono što koči bilo kakvu reformu UN-a jest pravo veta današnjih stalnih članica istog tog Vijeća sigurnosti. Po svemu sudeći, Trump, Putin i Xi ne idu u tom smjeru - zašto bi se sami odrekli vlastitih ovlasti? - nego upravo suprotno, u smjeru smanjenja ovlasti Generalne skupštine UN-a', kaže Tadić.

Poruke na račun Međunarodnog kaznenog suda on opisuje kao 'karikaturalne'. Motivirane su, objašnjava, sebičnim interesima jer je jasno da bi proširenjem ovlasti tog suda na udar mogli doći i neki američki ili ruski generali.

'Svijet se možda najviše nadao nekom novom sporazumu o ograničenju nuklearnog arsenala, no dobili smo samo uopćenu formulaciju da se nikakav nuklearni rat ne smije voditi. Po mom sudu, to se zapravo odnosi na Ukrajinu - koja inače s Kinom ima potpisanu deklaraciju o nuklearnoj sigurnosti još iz 2013. godine. Ovdje se zapravo radi o poruci Vladimiru Putinu da ni u kojem slučaju ne pokušava završiti rat protiv Ukrajine na ovaj način', drži sugovornik tportala.