U sažetku sadržaja knjige na stranici Superknjižara.hr između ostalog navodi se da je pisac 'u razobličavanju raznolikih vidova hrvatske antisrpske ustašoidne politike poklonio dužnu pažnju nimalo kršćanskom ponašanju i ulozi Hrvatske rimokatoličke crkve i njenih služitelja'.

Dmitrović je rođen 1958. godine u Banovini u Hrvatskoj, a u Beogradu i Zagrebu studirao je pravo i novinarstvo. Bio je stalni dopisnik iz Zagreba dnevnog lista Politika i tjednika NIN, a početkom Domovinskog rata odlazi u Beograd. U vrijeme najžešćih sukoba tijekom rata u Hrvatskoj, od listopada 1991. do kraja 1993. godine, radio je na Radioteleviziji Srbije kao komentator, stavivši se na raspolaganje ratnohuškačkoj politici, pa je kasnije dobio titulu Miloševićeva novinara.

Od 2008. godine redovni je kolumnist lista Pečat na temu srpsko-hrvatskih odnosa, a bio je i generalni direktor i glavni urednik Novosti, tvrtke koja je izdala spomenutu knjigu.

Dmitrović u novu srpsku vladu ulazi kao kadar Srpskog patriotskog pokreta (SPAS) bivšeg vaterpolista Aleksandra Šapića. Na posljednjim izborima u Srbiji samo su tri stranke prešle izborni prag: Srpska napredna stranka (SNS) predsjednika Aleksandra Vučića, Miloševićevi sljedbenici iz Socijalističke partije Srbije (SPS), koje danas vodi Ivica Dačić, i SPAS. Sve tri stranke ući će u vladu, što znači da u Srbiji ne postoji parlamentarna oporba. SNS je mogao sam formirati vlast, ali Vučić je bio 'široke ruke'.

Dakle Hrvati kao narod Dmitrovićeva su najdraža meta i može se očekivati to da ni kao srpski ministar neće odustati od svoje verzije hrvatske povijesti i viđenja odnosa sa Srbima, tako da je Aleksandar Vulin, dosadašnji glavni Vučićev trbuhozborac za prozivanje Hrvatske, dobio snažnu konkurenciju. U intervjuu za glasilo srpske manjine u Hrvatskoj, P-portal, 2016. godine Dmitrović je sažeo svoje viđenje hrvatsko-srpskih odnosa kazavši da je stalna netrpeljivost te mržnja prema srpskoj zajednici u Hrvatskoj.

'Od vremena Starčevića, preko Franka, ustaškog pokreta, Drugog svjetskog rata, Maspoka i na kraju razdoblja osamostaljenja Hrvatske, ova postavka dobiva samo drugačije forme, okolnosti je oblikuju, ali je suštinski sve isto. Čak i kad u Hrvatskoj više ne bude živio nijedan Srbin, kad tamo ne bude nijednog traga, spomenika, znamena postojanja Srba, mržnja prema Srbima održavat će se kao neka vrsta ugodnog sjećanja', ustvrdio je Dmitrović tada.

U niski izjava Dmitrović je zapamćen i po tvrdnji kako u Europi ne postoji narod koji je prisvojio više tuđeg od Hrvata i ugradio to u svoju povijest, kulturu i jezik, da je Oluja jedina vojna pobjeda u hrvatskoj povijesti, kao i po mišljenju da nije bilo Srba - koji su odbili Veliku Srbiju da bi stvorili Jugoslaviju - ne bi bilo ni Hrvatske ni Slovenije...

Dmitrović smatra i da su Hrvati jedini narod na svijetu koji je profitirao od komunizma.

'Hrvate je komunizam izvukao iz krvavog oklopa fašizma, oprao od svake odgovornosti, iz memljivog podruma poraženih u Drugom svjetskom ratu premjestio na stranu pobjednika (rame uz rame sa Srbima, Rusima, Englezima), a onda im u završnici dao nacionalnu državu, s predjelima (Dalmacija, Slavonija, Istra, Baranja) koji nikada nisu bili hrvatski, čak ni u regionalnom smislu, unutar austrijskog, kasnije austro-ugarskog carstva. Samo zahvaljujući komunizmu, hrvatskim i srpskim komunističkim liderima, Hrvatska je danas država s 4400 kilometara obalne morske linije, među najljepšim na svijetu, dok Srbija nema ni kilometar pristupa otvorenom moru', smatra Dmitrović.

Ne libi se svoje neistomišljenike u Srbiji proglašavati ustašama, ali nisu mu strani ni drugi epiteti. U najnovijoj svađi poznatog TV voditelja Ivana Ivanovića nazvao je - čivavom.

Što se tiče ustaša, 2016. godine, dok je bio direktor i glavni urednik Večernjih novosti, članove Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) proglasio je 'simpatizerima ustaške Hrvatske'. 'Osnovani ste početkom devedesetih jer vaše uši više nisu mogle slušati formulacije (u službenoj Srbiji, op.a.) o 'ustaškoj vojsci', 'profašističkoj Hrvatskoj', 'obnovi NDH'… Ja sam u kontinuitetu iz devedesetih i ponosan sam na to', poručio im je Dmitrović.

Također, Jovanu Gligorijević, novinarku Vremena i članicu Izvršnog odbora NUNS-a, zato što objavljuje tekstove na jednom hrvatskom portalu, optužio je za 'kroatofilstvo'. 'Više je u NUNS-u 90-ih bilo (i danas ima) simpatizera ustaške HRV nego u ondašnjem i sadašnjem Hrvatskom društvu novinara', napisao je svojedobno Dmitrović na Twitteru.

Bio je Dmitrović osuđen za mobing, ali je sud poništio presudu. U ožujku 2017. novinar Srđan Škoro dobio je presudu protiv njega i kompanije Novosti zbog nezakonite smjene s mjesta šefa deska 2014. godine. Svoju smjenu Škoro je označio kao početak mobinga koji je trpio od Dmitrovića jer je gostujući na RTS-u iznio neke kritike zbog kadrovskih rješenja u srpskoj vladi.

'Kada sam u ožujku 2014. godine smijenio Srđana Škora s mjesta šefa deska u Večernjim novostima, premijer Aleksandar Vučić pozvao me telefonom i pitao jesam li morao donijeti takvu odluku jer će sada svi reći da je to učinjeno zbog njegovih izjava na RTS-u. Odgovorio sam da sam ga smijenio zato što nije dobro radio', kazao je Dmitrović tada na sudu.

Također, novi srpski ministar obitelji, djece i demografije nije imun ni na seksističke ispade. Posljednjih dana društvenim mrežama kruži njegov tvit u kojem se obrušio na feministice.

'Zbog čega među feministicama i 'borkinjama' za ljudska prava nema nijedne izrazito lijepe žene?' napisao je Dmitrović prošle godine.