Val nasilja zapljusnuo Hrvatsku: Psihijatar Goran Arbanas pojašnjava koji su faktori doveli do toga i što napraviti kad ste pred 'pucanjem'

Arbanas kaže da je dojam da su se zaredala ovakva nasilna kaznena djela, no da nas može tješiti, ako pogledamo dulji vremenski period, to da se ne izdvajamo iz europskog prosjeka. Niti po broju nasilnih kaznenih djela niti po broju zatvorenika. U europskoj smo sredini, naglašava.

Naveo je nekoliko faktora koji mogu utjecati na počinjenje ovakvih teških kaznenih djela.

Prvi je ono što je već odavno detektirano kao problem: laka dostupnost oružja. I četverostruko ubojstvo u Vodicama i Šibeniku počinjeno je ilegalnim oružjem. Ista je stvar s bombašem iz Pakraca i nizom drugih zločina koji su zaprepastili Hrvatsku. 'Laka dostupnost oružja olakšava to da nađemo sredstvo kojim ćemo nešto napraviti', ističe Arbanas.

Drugi faktor su kazne. 'Postoje dosta velike razlike između pojedinih zemalja vezane uz kvalifikaciju djela i zapriječene kazne', napominje.

Video: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Treći faktor je tolerantnost, tj. netolerantnost okoline na agresivno ponašanje. Kao i kod ubojice iz Splita Filipa Zavadlava, tako i u slučaju subotnjeg masakra, čiji je motiv bio odlazak poduzeća u stečaj, na društvenim mrežama pojedini korisnici olako staju na stranu počinitelja.

'Kao što vidimo na društvenim mrežama, dio društva opravdava ponašanja nekih počinitelja i neka djela dok se za neko drugo kazneno djelo i počinitelja neće naći opravdanje. Ljudi rijetko reagiraju kad na cesti vide da netko tuče dijete ili drugu osobu. Malo je onih koji će se umiješati ili pozvati policiju, svi okreću glavu na drugu stranu, znači toleriramo da se to radi', pojašnjava Arbanas.

Na pitanje jesu li stresne okolnosti i nesigurna društvena klima potencirana pandemijom i potresima okidač za ovakve zločine, odgovara: 'Neke stresne situacije mogu pojačati naše emotivne reakcije. Ponekad čovjek može dugo vremena podnositi neku frustrirajuću situaciju, a onda se nađe neka kap koja prelije čašu, što dovede do toga da izađe nakupljena agresija.'

Napominje da je najčešći okidač ipak alkohol. 'Vrlo često imamo situaciju da je počinitelj u vrijeme djela alkoholiziran jer je alkohol poznati dezinhibitor našeg ponašanja. Alkohol olakšava da napravimo ono što bismo u nekoj drugoj situaciji možda kontrolirali', pojašnjava.

Što napraviti ako ste pred 'pucanjem'?

Što osoba treba napraviti da ne dođe do ubojstva ili samoubojstva ako je zaokupljena crnim mislima, ako je pred zidom, pred 'pucanjem'?

'Potražite pomoć, razgovarajte s nekim. To može biti, ali ne mora biti stručnjak. Jako je važno da razgovaramo sa svojim članovima obitelji, prijateljima. Oni će nam dati neku drugu perspektivu. Nama se situacija može činiti potpuno bezizlazna i najteža. Netko drugi to će pogledati iz malo drukčijeg kuta. Razgovor s bilo kim je dobra solucija, najgore je zadržati to za sebe. Drugi korak je javiti se liječniku obiteljske medicine, psihijatru, kome god treba. Odlično je javiti se stručnjaku, no razgovarajte s bilo kime. Kada pričamo nekome o onome što nas tišti unutra, pretvaramo osjećaje u riječi, što je dobro. Dok god mislimo samo u mašti, dok je to zbrka naših misli, onda nam je to crnje i ružnije nego kada to napišemo ili izgovorimo', naglašava Arbanas.