Uskok je, na temelju kaznene prijave riječkog Pnuskoka, pokrenuo istragu protiv bivšeg SDP-ovog gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela (68) zbog malverzacija s tvrtkom u vlasništvu bivšeg hrvatskog vaterpolo reprezentativca Samira Baraća (52), čime je Grad Rijeka oštećen za 175.999 eura.

Ukupno obuhvaćeno pet osoba

Tužiteljstvo je, ne navodeći identitete, izvijestilo da su istragom, pored Obersnela i Baraća, obuhvaćeni 65-godišnji pročelnik Odjela gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenja zemljištem, 69-godišnja pročelnica Odjela gradske uprave za komunalni sustav Grada Rijeke i 79-godišnji vještak koji je bio angažiran za procjenu preuzetih stanova.

Uskok navodi da se petorka sumnjiči za počinjenje kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti te pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti.

Tužiteljstvo sumnja da je Obersnel, najprije kao predsjednik riječkog Gradskog poglavarstva, a potom i kao riječki gradonačelnik, od lipnja 2008. do kraja 2016., zajedno s dvoje pročelnika, a na Baraćev poticaj, dogovorno pogodovao Baraćevoj tvrtki na štetu financijskih interesa Grada Rijeke.

Nakon što je riječko Poglavarstvo odlučilo prodati gradsko zemljište radi gradnje višestambene građevine, 3. lipnja 2008. objavljen je natječaj za prodaju tog zemljišta na kojem je Baraćeva tvrtka izabrana kao najpovoljniji ponuđač.

Potom su Obersnel i dvoje pročelnika prihvaćali Baraćeve uvjete za izmjenu natječajnih uvjeta za isplatu kupoprodajne cijene i izdavali suglasnost Grada Rijeke te omogućavali parcelacije gradskog zemljišta sukladno Baraćevim interesima.

Pritom su, dodaje Uskok, prolongirali rokove otplate kupoprodajne cijene te prihvaćali neosnovane obračune kojima je umanjena kupoprodajna cijena. Unatoč predviđenom natječaju, Obersnel i Barać odobrili gradnju dviju zgrada

Tako su Obersnel i pročelnik, suprotno natječajnim uvjetima, omogućili prihvaćanje Baraćevih zahtjeva kojim je tražio izmjenu uvjeta plaćanja zemljišta na način da dio cijene plati u predviđenom roku, a da preostali dio plati davanjem Gradu Rijeci u vlasništvo stanova u zgradi koju će izgraditi.

Potom je Obersnel u ime Grada Rijeke kao prodavatelja s Baraćevom tvrtkom kao kupcem, potpisao 14. listopada 2008. predugovor o kupoprodaji nekretnine, nadodaje Uskok.

Iako je natječajem bila predviđena gradnja jedne zgrade, Obersnel i pročelnik su odobrili gradnju dvije zgrade na gradskom zemljištu, a što je uključivalo i dvije nove čestice koje nisu bile obuhvaćene natječajem. Na osnovu toga je Barać ishodio rješenje o uvjetima građenja u skladu s kojim je izvršena parcelacija na način koji mu je odgovarao.

Zatim su Obersnel i Barać u ime svoje tvrtke 21. siječnja 2010. zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnina novoformiranih čestica, od kojih je svaka namijenjena gradnji jedne građevine, s obvezom Grada Rijeke da odmah na kupca prenese pravo vlasništva, što je bilo u suprotnosti s ranije zaključenim predugovorom.

Osim toga su Baraću omogućili da potraživanje od 327.691 eura osigura upisom založnog prava na njegovim nekretninama iako njihova vrijednost nije bila dostatna za pokriće tražbine.

Nakon izgradnje stanova, prema nalogu Obersnela i pročelnika, Grad Rijeka je prije dobivanja uporabne dozvole preuzeo dva stana. Prvi stan je preuzet 27. lipnja 2013. te je pročelnik u dogovoru s Obersnelom, na Baraćevo traženje, istog dana sačinio očitovanje kojim je brisano založno pravo, iako time kupoprodajna cijena nije bila u cijelosti isplaćena, dok tražbina Grada Rijeke prema Baraćevoj tvrtki nije bila osigurana dostatnim sredstvima.

Time su, ističe Uskok, omogućili Baraću da optereti nekretninu njenim davanjem u zalog radi dobivanja zajma. Uskok navodi da je drugi stan tek naknadno preuzet u listopadu te godine.

Za procjenu vrijednosti preuzetih stanova angažiran je osumnjičeni vještak koji je traženu procjenu izvršio u dva navrata tijekom 2013. i 2014.. Pritom je, sukladno Baraćevom zahtjevu, a protivno pravilima struke, cijenu stanova procijenio na znato viši iznos od tržišnih cijena i cijena po kojima su takvi stanovi prodavani drugim kupcima.

Na osnovu toga je Grad Rijeka Baraćevoj tvrtki priznao podmirenje kupoprodajne cijene u znatno većem iznosu, čime se Baraćeva tvrtka okoristila za 102.378 eura. Potom su Obersnel i pročelnik, iako za to nije bilo osnove, omogućili Baraću da preostali dio cijene njegova tvrtka podmiri Gradu Rijeci tek u listopadu 2016., bez plaćanja zakonske zatezne kamate.

Također su Baraćevoj tvrtki omogućili da bude jedini mogući kupac gradskog zemljišta koje graniči sa zemljištem koje je Baraćeva tvrtka ranije stekla pa je Obersnel na pročelnikov prijedlog u listopadu 2010. dao suglasnost da Baraćeva tvrtka izgradi građevine na česticama među kojima su i dvije u vlasništvu Grada.

Baraću omogućeno preoblikovanje čestica u gradskom vlasništvu

Na temelju toga je Barać ishodio lokacijsku dozvolu, dok su parcelacijskim elaboratom određene čestice parcelirane na način koji je odgovarao Baraćevoj tvrtki, čime mu je omogućeno da preoblikuje i čestice koje su u gradskom vlasništvu.

Nadalje je Obersnel na pročelnikov prijedlog raspisao javni natječaj za prodaju gradskog zemljišta sukladno pravomoćnoj lokacijskoj dozvoli, s tim da je kao poseban uvjet natječaja određeno i vlasništvo nad jednom novom česticom nastalom na opisani način, a što je uvjet koji je mogla ispuniti jedino Baraćeva tvrtka. Time je Baraćeva tvrtka izabrana kao najpovoljniji ponuditelj, slijedom čega je Obersnel 9. srpnja 2012. ponudio Baraćevoj tvrtki zaključenje ugovora o kupoprodaji zemljišta.

Barać je, nastavlja Uskok, prije sklapanja ugovora podnio Gradu Rijeci zahtjev za izmjenu natječajnih uvjeta, što je Obersnel na prijedlog dvoje pročelnika prihvatio iako je to bilo nepovoljno za Grad Rijeku. Tako je odobrio plaćanje dijela kupoprodajne cijene izgradnjom pristupnog puta do predmetnog zemljišta, s time da se vrijednost puta utvrdi procjenom vještaka po njegovoj izgradnji.

Obersnel je za provedbu zadužio odjele kojima su rukovodili dvoje pročelnika te je potom 21. prosinca 2012., u ime Grada Rijeke, s Baraćem zaključio kupoprodajni ugovor o prodaji dvije čestice, koji je uključivao spomenutu kompenzaciju i predaju stambenog prostora u vrijednosti ostatka cijene.

Potom su dvoje pročelnika, bez potrebne stručne procjene vještaka, priznali Baraću troškove izgradnje pristupnog puta od 53.336 eura, iako su radovi stvarno koštali 22.768. eura. Zatim je Obersnel, na temelju materijala koji je sačinio pročelnik, omogućio Baraću da ostatak kupoprodajne cijene isplati u novcu, a ne više predajom stambenog prostora kako je to bilo definirano ugovorom.

Rok plaćanja preostalih 43.053 eura određen je za 31. prosinca 2016.. Međutim, Baraćeva tvrtka je tražila daljnje odgode i obročnu otplatu te navedeni iznos nije platila do danas, čime joj je pribavljena korist od 73.621 eura.