'Supruga mi je na rodiljskom dopustu. Imamo troje djece. Od toga smo živjeli. Šta sad? Sad mogu zatvoriti pršutanu i tražit posao..., a znam kako ga je danas naći. Skoro pa nemoguće. Kada mi je kum na mobitel poslao poruku da su mi u Trbounju pokradeni pršuti, samo sam se nasmijao. Ni na kraj pameti nije mi bilo da čovjek govori istinu. Ali kada je poslao drugu i treću poruku, pa kada me nazvala i uplakana supruga, shvatio sam da se nitko ne šali', kaže za Slobodnu Dalmaciju.

Sumnja kako je to izveo netko tko pripada širem krugu njegovih poznanika koji je već dolazio u pršutanu, ili je takva osoba bila pomagač.

'Svaki pršut težak je otprilike sedam kilograma i star je godinu dana. Taman su dozreli za tržište. Netko ih je trebao skinuti i iznijeti, a to se nije moglo raditi neorganizirano, bez kakvog kamiona. Jednome bi čovjeku za to trebala cijela noć. Iako je pršutana podalje od seoskih kuća, u tom bi se slučaju izložio opasnosti da netko naiđe, da bude uočen... S druge strane, toliku količinu pršuta treba nekome ponuditi i prodati. I za to se treba poznavati tržište... ', kaže

Više pročitajte ovdje