Primjerak dug 6,3 metra uhvaćen je slučajno nedaleko od Portlanda u vodama na jugozapadu Australije. U tom području u prošlih 160 godina ulovljene su samo tri goleme psine, posljednja 1930-ih. Stoga ne treba čuditi da je novi ulov izazvao pravu senzaciju čak i među znanstvenicima. Ribari su svoj ulov darovali u znanstvene svrhe.

Golema psina (lat. Cetorhinus maximus) je druga najveća vrsta riba, nakon kitopsine. Sivo smeđe boje je, a dostiže dužine od oko 12 metara. Hrani se planktonom i potpuno je bezopasna za ljude. Nastanjuje vode svih svjetskih oceana s umjerenom temperaturom. U tropskim morima je rijetka pa se čini da ne voli toplu vodu. Zna se pojaviti i u Jadranu, osobito u travnju i svibnju. Posljednji bliski susret u našim vodama zabilježen je u veljači ove godine nedaleko od Pule. Istarski ribar Mario Ligović snimio ju je u ližnjanskom akvatoriju.

Ljudi ih obično viđaju na površini, gdje se hrane račićima. No kada je hrana na površini oskudna, zaranjaju na dubine od oko 1000 metara gdje, prema satelitskim informacijama, znaju provesti i po nekoliko mjeseci.

Sporo se kreću, a plankton konzumiraju filtriranjem vode, za što imaju anatomske prilagodbe poput golemih usta i razvijenih škrga.

Budući da im je brojnost populacije u proteklih nekoliko desetljeća značajno pala u nekim dijelovima svijeta, primjerice u Kanadi, smatraju se ugroženom vrstom. U SAD-u i EU-u su zaštićene. Dugo vremena ribari Japana i SAD-a lovili su ih harpunima radi ljudske i stočne hrane kao i za izvlačenje ulja iz jetara. U nekim krajevima još uvijek su na meti ilegalnih ribara zato što im se peraje, baš kao i brojnih drugih morskih pasa, koriste za pripremu skupih juha.

Golema psina svojim pretpovijesnim izgledom podsjeća da su morski psi stvorenja koja su oceanima vladala još prije 450 milijuna godina, čak i prije pojave dinosaura.