Trumpov posjet odvija se u sjenci rata s Iranom koji je posjet planiran u travnju odgodio za tjedan dana. Xi Jinping dočekuje američkog predsjednika s pozicije snage, a ne ustupaka. S tom je pozadinom lakše shvatiti zašto je Trumpova izjava prije polaska u Kinu na Tajvanu odjeknula kao uzbuna.

Upitan o američkoj prodaji oružja Tajvanu, odgovorio je jednostavno: "Razgovarat ću o tome s predsjednikom Xijem. On bi volio da to ne radimo pa ćemo vidjeti".

Time je Trump javno potvrdio da je spreman pregovarati o pitanju koje je, prema takozvanih “šest jamstava” Ronalda Reagana iz 1982., formalno izvan dometa ikakvih konzultacija s Pekingom.

Bonnie Glaser, izvršna direktorica Indopacifičkog programa pri German Marshall Fundu iz Washingtona, opisala je to kao potencijalno "najgori ishod" cijelog summita.

“Svako, čak i implicitno američko povlačenje na tajvanskom pitanju moglo bi Kini dati zeleno svjetlo za još izravniji pritisak na otok i potpunu destabilizaciju regije”, kaže Glaser.

Tajvanske dileme

U prosincu prošle godine Kina je izvela najveću vojnu demonstraciju sile oko Tajvana dosad – vježbu "Misija pravde 2025" s 130 vojnih zrakoplova, 14 ratnih brodova i 15 plovila obalne straže, koja je simulirala potpunu blokadu otoka i sprječavanje vanjske intervencije za pomoć Tajvanu.

Vježba je uslijedila kao izravan odgovor na Trumpovu najavu prodaje oružja Tajvanu u vrijednosti 11,1 milijarde dolara, najvećeg takvog paketa u povijesti, koji uključuje 82 sustava HIMARS, 420 projektila ATACMS i protuoklopne projektile Javelin i TOW. Poruka je bila jasna: Washington može prodavati oružje, ali Peking može spriječiti da to oružje stigne.

Prošlog petka, samo četiri dana prije Trumpovog slijetanja u Peking, Tajvan je odobrio izvanredni obrambeni proračun od 25 milijardi dolara namijenjen kupnji američkog oružja do 2033. godine. Iznos je znatno niži od 40 milijardi dolara koje je tražio predsjednik Lai, a oporba je pristala glasati 'za' uz ograničenje isključivo na kupnju američkog, ne i domaćeg tajvanskog oružja.

Time je ograničena tajvanska sposobnost razvoja vlastite obrambene industrije, posebno za dronove i protuzračnu obranu.

Oporba, koja je važna u podijeljenom parlamentu i bliža je Pekingu nego Laijeva vladajuća stranka, pokazala je upravo toliko predanosti sigurnosnoj suradnji sa SAD-om da utiša kritičare, ali ne i toliko da uznemiri Peking. Taj parlamentarni kompromis sažima širu tajvansku dilemu - demokratski sustav koji funkcionira, ali koji Pekingu nudi poluge utjecaja.

Predsjednik Lai Ching-te želi 5 posto BDP-a za obranu do 2030., a ima parlament koji sve to blokira i smanjuje. Želi razvoj vlastite industrijske baze koja bi jedina bila korisna u slučaju blokade otoka, ali demokratski izabrani parlament blokira.

Ekonomski razlozi

Iza svega toga stoji ekonomska logika koja Tajvanskom tjesnacu daje dimenziju daleko širu od regionalnog spora.

TSMC (Taiwan Semiconductor Manufacturing Company) najveći je svjetski proizvođač poluvodiča koji proizvodi najnaprednije čipove za tvrtke poput Applea i Nvidije. Kao ključna karika globalne tehnologije, kompanija razvija najsitnije i najbrže procesore koji pokreću sve - od pametnih telefona do sustava umjetne inteligencije.

Smješten na otoku koji Kina smatra svojom provincijom, proizvodi više od 92 posto svih naprednih poluvodičkih čipova na svijetu, koji pokreću moderne obrambene sustave, modele umjetne inteligencije i gotovo svaki napredniji elektronički uređaj na planetu.

Prema procjenama Foreign Policyja, poremećaj te proizvodnje mogao bi globalnom gospodarstvu nanijeti godišnje gubitke od 2,5 bilijuna dolara.

Ironija je da je i sama Kina ovisna o tim čipovima, uvozi ih u vrijednosti koja premašuje uvoz nafte, što je jedan od razloga zašto Peking zasad preferira pritisak umjesto otvorenog sukoba. Kontrolirati TSMC bez uništavanja pogona – to je strateška nagrada koja objašnjava zašto Kina tako pedantno gradi kapacitete za scenarij koji javno poriče.

Kineski pritisak

Taj scenarij gradi se godinama, korak po korak. Kineska aktivnost u tajvanskom širem zračnom prostoru porasla je s gotovo tisuću upada u 2021. na više od tri tisuće u 2024.

Analitičari upozoravaju da visoki obujam tih aktivnosti ima strateški cilj koji nadilazi samu demonstraciju sile, odnosno iscrpljivanje sposobnost tajvanske vojske da prepozna razliku između vježbe i pravog napada.

"Kina ne želi pokazati svoju punu vojnu sposobnost. Želi stalnu napetost u kojoj Tajvan više neće znati što bi se moglo dogoditi", izjavio je tajvanski vojni analitičar Chieh Chung za CNN. Svaki sat uzlijetanja troši kapacitete flote, a svaka lažna uzbuna troši resurse.

Japan je u međuvremenu jedini koji govori bez okolišanja. Premijerka Sanae Takaichi izjavila je u studenome 2025. da ne isključuje vojnu intervenciju u slučaju napada na Tajvan, opisujući taj scenarij kao egzistencijalnu prijetnju Japanu. Peking je na te izjave reagirao najoštrijim diplomatskim prosvjedom u posljednjih nekoliko desetljeća. Washington se tada distancirao.

Trump se sastaje s Xi Jinpingom dok su oko njega signali koji ne idu u istom smjeru - vojni paket za Tajvan koji je ogroman, ali isporuke stoje, tajvanski obrambeni proračun koji je prošao, ali smanjen, japanski saveznik koji je pojačao predanost, ali bez američke potpore i rat u Iranu koji je Kini dao polugu za pregovore kakvu nije ni tražila.

Visoki ulazi

Profesor na sveučilištu Georgetown Arthur Dong kaže da su ulozi visoki. "Xi Jinping svoju poruku da povijesni trend ujedinjenja domovine ne može biti zaustavljen ponavlja svaki put kada govori o Tajvanu. U Tajpeju znaju napamet tu rečenicu. Ono što ne znaju – što će Trump, i u zamjenu za što, odlučiti.”

Foreign Policy u analizi objavljenoj uoči summita ocjenjuje da su "na strateškim žarišnim točkama kao što su Tajvan, sigurnost na Bliskom istoku i izvozne kontrole naprednih čipova – suštinski dogovori malo vjerojatni", ali da je moguće nešto potencijalno jednako važno: jasnije signaliziranje, bolje definirane crvene linije i pouzdaniji kanali komunikacije između dviju sila.

Bez toga, upozoravaju, sljedeća kineska vojna vježba oko Tajvana neće biti samo veća od prosinačke – bit će i teže čitljivo radi li se samo o vježbi.