U sivoj zgradi nedaleko trga Tiananmen u Pekingu, mali tim dužnosnika iz kineskog Ministarstva trgovine drži u rukama sudbinu svjetske automobilske i zrakoplovne industrije. Riječ je o Uredu za sigurnost industrije i kontrolu uvoza i izvoza, koji od travnja odlučuje o svakom zahtjevu za izvoz rijetkih zemnih magneta – ključne komponente za motore električnih vozila, vjetroturbine i američke F-35 borbene avione, piše Reuters.

Sporost birokracije ili geopolitičko oružje?

Kina drži gotovo monopol nad ovim iznimno traženim materijalima i nedavno ih je stavila pod režim izvozne kontrole, prisiljavajući sve izvoznike da zatraže dozvole. Iako su neke dozvole izdane od travnja, dužnosnici i diplomati upozoravaju da je riječ tek o djeliću od stotina zahtjeva koji su stigli iz cijelog svijeta – od proizvođača automobila do tvrtki iz sektora poluvodiča i zrakoplovne industrije.

Američke vlasti smatraju da Kina krši dogovore postignute tijekom pregovora u Ženevi, gdje je obećala transparentnost u izdavanju dozvola. Washington je zato uveo vlastita ograničenja na izvoz dijelova za avionske motore i drugu opremu.

Iako Ministarstvo trgovine tvrdi da na zahtjevima rade intenzivno i da su povećali resurse, realnost je, kako ističe Adam Dunnett iz Europske gospodarske komore u Kini, daleko od idealne: ‘Stvarni učinak ove mjere na različite industrije je ogroman. To je nešto što se moglo bolje planirati i provesti.’

Prema informacijama objavljenima u lipnju 2024., samo tri visoka dužnosnika imaju ovlast odobravanja izvoznih dozvola, a ured radi svega šest sati dnevno, pet dana u tjednu. Nije poznato jesu li u međuvremenu povećani kapaciteti.

Osjetljivi podaci

Glasnogovornik njemačkog Boscha istaknuo je da je postupak prijave za izvozne dozvole ‘kompleksan i dugotrajan, dijelom zbog količine potrebne dokumentacije’. Ministarstvo je u ožujku objavilo vodič od čak 14.000 znakova, a aplikacije često imaju desetke ili stotine stranica. Od podnositelja se traže tehnički opisi, potpisani ugovori, fotografije proizvoda, čak i podaci o proizvodnim pogonima.

U mnogim slučajevima aplikacije jasno navode da se radi o komercijalnoj upotrebi, no kineski dužnosnici postupaju s velikim oprezom, vjerojatno kako bi spriječili moguću vojnu uporabu. Dunnett upozorava i na zabrinutost pojedinih kompanija koje tvrde da ih se traži previše povjerljivih podataka: ‘Zabrinjava činjenica da neke tvrtke moraju predati osjetljive informacije koje čine dio njihova intelektualnog vlasništva.’

Službeni rok za obradu zahtjeva iznosi 45 radnih dana, no Ministarstvo je naznačilo da se zahtjevi koji uključuju pitanja nacionalne sigurnosti mogu obrađivati i dulje – bez dodatnog objašnjenja.

Cory Combs iz istraživačke skupine Trivium China smatra da nije jasno radi li se o birokratskoj tromosti ili namjernoj obstrukciji: ‘Očekujemo da će kineski dužnosnici odobriti dozvole za isporuke SAD-u ako nisu za vojnu uporabu. No pitanje je – hoće li to biti dovoljno brzo da Washington zaključi da Peking poštuje ženevski sporazum?’

Izvori iz američke industrije rijetkih metala tvrde da su kašnjenja ‘strateški izgovor’: ‘Kina može zaposliti više ljudi kad god poželi, ako to doista želi,’ rekao je jedan izvor pod uvjetom anonimnosti.

Iako Kina u javnosti ponavlja da izvozne kontrole vrijede za sve zemlje, tijekom zatvorenih pregovora u Ženevi priznala je da se mjere mogu tumačiti kao netarifne protu-mjere u odgovoru na američke kontrole izvoza čipova.

Ograničenja bez velikih žrtava

Kineski znanstvenici otvoreno govore o osvetničkoj prirodi mjera. ‘Riječ je o kratkoročnoj poluzi koja ne šteti Kini, budući da rijetki zemni metali o kojima je riječ imaju relativno nisku tržišnu vrijednost,’ izjavio je Zhu Junwei iz instituta Grandview.

U stvarnosti, međutim, šteta se osjeća na globalnoj razini. Europski dobavljači iz automobilske industrije podnijeli su stotine zahtjeva, a odobrena je tek četvrtina.