Energetski šok izazvan ratom s Iranom mogao bi dugoročno promijeniti način funkcioniranja globalnog tržišta nafte, vrijednog više bilijuna dolara. Umjesto relativno otvorenog i stabilnog sustava, svijet bi se mogao suočiti s fragmentiranim i ‘oružanim’ energetskim tržištem
Jedan od ključnih razloga za zabrinutost je činjenica da Iran i dalje praktički kontrolira Hormuški tjesnac, jednu od najvažnijih pomorskih ruta za transport nafte.
Zbog toga su cijene već naglo porasle – trenutačno su oko 50 posto više nego prije izbijanja sukoba. U fizičkom prometu naftom cijene su dosegnule rekordne razine jer se države i kompanije natječu za sve ograničenije količine.
Poznati energetski analitičar Dan Yergin ovu situaciju opisuje kao ‘majku svih poremećaja u opskrbnim lancima’, piše Axios.
vezane vijesti
Povijest pokazuje: Krize mijenjaju svijet
Slični šokovi u prošlosti redovito su imali dugoročne posljedice. Pandemija je potaknula države da vrate proizvodnju unutar vlastitih granica, dok je rat u Ukrajini natjerao Europu da smanji ovisnost o ruskom plinu.
Još ranije, naftna kriza 1970-ih dramatično je promijenila potrošačke navike i globalnu ekonomiju.
Takvi poremećaji ne utječu samo na cijene – oni mogu preraspodijeliti globalnu moć. Primjerice, Sueska kriza često se smatra trenutkom kada je Ujedinjeno Kraljevstvo izgubilo status svjetske sile.
Prijeti li sličan scenarij SAD-u?
Danas se sve češće postavlja pitanje može li se sličan scenarij dogoditi i Sjedinjenim Državama. Ako energetski poremećaji potraju, mogli bi uzdrmati temelje globalnog ekonomskog sustava temeljenog na dolaru – a time i američki utjecaj u svijetu.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da je prerano donositi konačne zaključke jer sukob još traje, a njegov ishod ostaje neizvjestan.
Nafta kao oružje
Posljednji put kada je nafta korištena kao geopolitičko oružje bilo je 1973. godine, kada su arapske članice OPEC-a obustavile izvoz prema SAD-u. Posljedice su bile dramatične – cijene su u narednom desetljeću eksplodirale.
Tadašnja lekcija bila je jasna: globalna suradnja je nužna jer poremećaji na jednom dijelu tržišta pogađaju sve.
No danas, u sve fragmentiranijem i konfliktnijem svijetu, čini se da se izvlači drugačiji zaključak.
Svijet ide prema fragmentaciji
Prema analitičarima poput Jasonu Bordoffu i Meghan O'Sullivan, današnje okolnosti potiču države da razmišljaju više o vlastitim interesima nego o globalnoj suradnji.
Iran je, čini se, shvatio da kontrolom Hormuškog tjesnaca može učinkovito utjecati na globalno tržište – pretvarajući ključnu energetsku arteriju u snažan politički alat.
Ako se ovakav trend nastavi, svijet bi mogao ući u razdoblje trajno viših cijena energije, povećane inflacije i nestabilnijeg globalnog gospodarstva.
Najveća promjena mogla bi biti ona nevidljiva na prvi pogled: kraj jednog relativno stabilnog energetskog sustava i početak nove ere u kojoj energija postaje sredstvo geopolitičkog nadmetanja.
