Budući da su te dvije tvrdnje kontradiktorne, jasno je da obje ne mogu biti točne. Točna je jedna ili nijedna. Ono što možda zvuči neobično jest da o točnosti odlučujem upravo ja.

'Otkriće Tajne do kojeg je došla Rhonda Byrne započelo je uvidom u istinu putem sto godina stare knjige. Vratila se kroz stoljeća, prateći i otkrivajući jednostavnu istinu koja se nalazi u srži najmoćnijih filozofija, učenja i religija svijeta.' Na stranu što u samom početku treba biti sumnjičav prema moćnim filozofijama, učenjima i religijama svijeta, iskaz kojim se reklamira ovaj nevjerojatno popularan uradi sam (sebi) koncept – tu su knjiga, film, internetska stranica i tko zna što još – potpuna je laž iako ne i besmislica. Marketinški stručnjaci ispravno su procijenili da dosadnu pravu priču treba zamijeniti višestruko zanimljivijim mitološkim scenarijem. Potencijalnim kupcima je zanimljivija ideja o tajni koju neustrašiva i uporna spisateljica grabi iz ralja zaborava nego kakav američki sociolog.

Američki sociolog koji je skovao frazu 'samoispunjujuće proročanstvo' zvao se Robert Merton. O čemu se, dakle, tu radi? Posljedicom namjernog ili nenamjernog djelovanja predviđanje se može ispuniti, za što je zaslužna veza između vjerovanja i ponašanja. Drugim riječima, vjerujući da vam drugi žele zlo, negativno ćete se prema drugima postavljati, što će vrlo vjerojatno i uzrokovati negativan stav drugih. Naizgled vrlo jednostavno i intuitivno. Pa ipak smo iz nekog razloga više skloni vjerovati zvijezdama ili lukavim autorima suludih knjiga nego pomisliti na jednostavnu zakonitost u ponašanju. Naše postupanje nije uvjetovano samo vanjskom situacijom u kojoj se nalazimo, već i čitavom skupinom naših stavova, predrasuda i stereotipa.

Zastrašujući potencijal za manipulaciju

Snaga kojom nas se uvjeri u istinitost određene budućnosti uvelike će odrediti našu percepciju, ali i ponašanje u toj budućnosti. Ono što je zastrašujuće u čitavoj priči je potencijal manipulacije. Uvjerenje koje se uspije podići na razinu šire prihvaćenog stava često postaje istinito bez obzira je li bilo istinito i u trenutku kada je nastalo. Pomislimo na situaciju u kojoj se pročuje da neka banka propada. Štediše će u vrlo kratkom roku povući svoj novac iz te banke, što će ju učiniti nelikvidnom, a onda, bez obzira je li početna vijest bila istinita, u nedostatku likvidnosti banka će propasti. Tabloidi sve češće izmišljaju vijesti kako bi mogli o nečemu pisati. Ako se izmišljena vijest 'uhvati' u društvu, prestaje biti važno je li ona činjenično istinita. Kao što je rekao William Isaac Thomas, drugi američki sociolog, 'ukoliko ljudi situacije definiraju kao realne, tada su realne i posljedice tih situacija'.

Nelagodna je pomisao na mogućnost manipulacije putem ovog fenomena. Naime, ako netko želi da postupamo na određen način, sve što mora jest postaviti se prema nama kao da je to već tako. Poznat je pokus u kojem su istraživači profesorima neku djecu u školi istakli kao natprosječno inteligentnu, a u stvarnosti su ona bila sasvim prosječna. Na kraju školske godine se pokazalo da su prethodno spomenuta djeca postigla natprosječne rezultate. Dovoljno je bilo samo to da profesori budu uvjereni kako pred sobom imaju iznimne pojedince pa da od prosječne djece stvore natprosječnu.

Stvarnost kakvom ju poimamo očito je satkana od dvije vrste činjenica, onih koje jesu i onih za koje vjerujemo da jesu. Ponekad ih je jednostavno nemoguće razlikovati, pa je stoga korisno znati da početni oprez spram bilo koga tko nas bilo kojim putem pokušava uvjeriti u bilo što i nije tako loš. S druge strane, neke stvari su jasne kao dan, iza ponoći će vam više pomoći ako odete spavati nego ako konzultirate jednog od tisuću 'vještih' tarot majstora.