Europska komisija je u srijedu predložila Akt o priuštivom stanovanju koji bi nadležnim tijelima u državama članicama trebao pružiti više pravne sigurnosti kada donose mjere za povećanje dostupnih stanova kako tim mjerama ne bi kršile pravila jedinstvenog tržišta
Problem priuštivosti stanovanja nije svugdje podjednako izražen. U nekim gradovima, otocima i turističkim odredištima, značajan udio stambenog prostora ne koristi se kao primarno prebivalište. To stvara pritisak i na cijene i na dostupnost stanovanja.
Nema dovoljno stanova tamo gdje su ljudima najpotrebniji, po cijenama koje si mogu priuštiti, što utječe na njihovu sposobnost da žive tamo gdje rade, na sposobnost mladih da napuste roditeljske domove, a predstavlja i ekonomski problem jer smanjuje mobilnost radne snage i ograničava mogućnosti obrazovanja.
vezane vijesti
Pravni izazovi
Neke države članice već su poduzele mjere za ublažavanje takvih pritisaka, ali su se suočile s pravnim izazovima u vezi s usklađenošću s pravom EU-a jer ih platforme za kratkoročni najam poput Airbnba mogu tužiti zbog kršenja pravila o slobodi pružanja usluga ili prava na raspolaganje privatnim vlasništvom.
Povjerenik za energiju i stanovanje Dan Jørgensen rekao je da su neke zemlje uvele zabranu držanja stanova praznim, prisiljavajući vlasnike da u njima ili žive ili ga iznajme drugima, a sada bi im ova uredba trebala pružiti pravnu sigurnost za tu mjeru.
“Suočavamo se sa strašnom krizom koja mnogim građanima onemogućuje pristup stanovanju. Kada tržište ne uspije pružiti nešto tako temeljno kao što je pristupačan dom, javne vlasti imaju odgovornost djelovati. Zakonom o pristupačnom stanovanju pružamo pravnu sigurnost lokalnim vlastima, omogućujući im da poduzmu mjere i riješe jedan od najvećih problema našeg vremena”, izjavila je izvršna potpredsjednica Komisije Teresa Ribera.
Akt o priuštivom stanovanju trebao bi pomoći nadležnim vlastima da identificiraju područja u kojima je stambena kriza najizraženija i poduzmu proporcionalne i ciljane mjere kako bi više domova bilo dostupno i pristupačnije.
U Zagrebu 19 posto stanova prazno
Posljednjih godina snažno je rastao kratkoročni najam.
Primjerice u Madridu, na 100 stanova u dugoročnom najmu dolazi 40 stanova za kratkoročni najam. Komisija navodi i primjer Zagreba gdje je 19 posto stanova prazno.
Kratkoročni najam sve je privlačniji za investitore. Na Malti više od 60 posto stanova u kratkoročnom najmu u vlasništvu su osoba koje imaju dva ili više stanova za iznajmljivanje.
U određenim područjima, posebno u gradovima i turističkim središtima, intenzivnija konkurencija za ograničeni stambeni fond podigla je cijene na razine koje su nedostupne lokalnom stanovništvu.
Akt o pristupačnom stanovanju predviđa zajedničku metodologiju temeljenu na objektivnim i transparentnim dokazima, što bi trebalo pomoći u donošenju mjera koje neće biti u suprotnosti s pravilima jedinstvenog tržišta. Ta metodologija predviđa temeljitu provjeru omjera cijena i prihoda kako bi se procijenilo postaju li cijene kuća manje pristupačne u odnosu na prihode.
Nakon toga slijedi detaljnija procjena lokalnih uvjeta na tržištu nekretnina, uključujući ponudu i potražnju za stanovima, kao i relevantne demografske i populacijske trendove.
Ako nadležne vlasti odluče donijeti mjere koje ograničavaju kratkoročni najam u određenom području morat će dokazati da je to nužno zbog nepovoljnog omjera cijena i priho.da, da veliki broj stanova u kratkoročnom najmu ograničava ponudu dostupnih stanova.
Područja pod 'stambenim stresom'
Komisija ističe da ona ne određuje koja su područja pod “stambenim stresom”, to ostaje odgovornost nadležnih nacionalnih, regionalnih ili lokalnih tijela.
Procjena mora biti utemeljena na dokazima, geografski ciljana, transparentna i redovito preispitivana, uzimajući u obzir relevantne lokalne uvjete na tržištu nekretnina.
Akt o priuštivom stanovanju ne zabranjuje, ne propisuje niti preporučuje ograničenja za kratkoročni najam jer on donosi i mnoge koristi, poput dodatnog prihoda za kućanstva ili kao poticaj za obnovu stana, ističe Komisija.
Ako nadležne vlasti odluče da je potrebno poduzeti mjere kako bi se zaštitila pristupačnost i dostupnost stanovanja, moraju pokazati da kratkoročni najam ima značajan negativan učinak na lokalno tržište nekretnina.
Konačnu odluku o ovom zakonskom prijedlogu donijet će zemlje članice i Europski parlament.
