Pad zrakoplova Boeing 787 Dreamliner s više od 240 putnika na hostel Medicinskog fakulteta u Ahmedabadu izazvao je konsternaciju javnosti. Prva pitanja koja se postavljaju tiču se uzroka nesreće. Posljedično, postavlja se pitanje i kako je relativno nov avion mogao pasti
U padu zrakoplova Air Indije, koji je iz Ahmedabada letio za London poginuli su svi putnici i članovi posade, osim jednog, te još deseci ljudi u hostelu i uredima tamošnjeg Medicinskog fakulteta na koje je avion pao. Broj žrtava bi se tako mogao popeti i na više od 270.
Tragedija se dogodila nedugo nakon polijetanja i to na zrakoplovu koji je relativno nov. Ovo je ujedno i prva nesreća tog zrakoplova sa smrtnim posljedicama. Istražiteljima je preostalo utvrditi uzroke nesreće, a stručnjaci iznose svoje teorije.
'Jedina stvar koja meni sada pada napamet, da je uletjelo brdo ptica na samom zatrčavanju prije polijetanja i motori nisu jednostavno mogli proizvesti dovoljno potiska za polijetanje', rekao je za Dnevnik Nove TV stručnjak za zrakoplovne nesreće Josip Milošević.
vezane vijesti
Razni faktori
On smatra da su do nesreće mogli dovesti i drugi faktori. 'Druge stvari su, nekakav veliki kvar elektronike, upravljanja motorima. Treća stvar bi bila sabotaža, da se nešto namjerno pokvari. Četvrta stvar bi bila nekompetentnost posade. Kad se pojavi neki kvar, onda ljudima treba više vremena nego kompjuterima da se odrade neke stvari', smatra on.
Kvar na elektronici, motorima i ljudski grešku, kao faktore navodi i koordinator vještačenja za zračni promet s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu, David Gerhardinger, koji za RTL Danas tvrdi da su se mogli dogoditi i 'otkazi i drugih sustava koji mogu uvjetovati ovakav gubitak visine – od autopilota, nadalje'.
No, riječ je o relativno novom avionu koji dosad nije sudjelovao u takvim nesrećama. Doduše, to ne znači da nije imao problema tijekom letova.
'Imao je problema s litij-ionskim baterijama 2013. godine, gdje je dva puta bio prizemljen, a u jednom slučaju došlo je i do ozljeda. Litij-ionske baterije su se pregrijavale, oni su to u međuvremenu riješili, ali značajnije je da se u ožujku 2025. dogodio kvar inercijskog navigacijskog davača, odnosno sustava koji daje informacije autopilotu. Posljedica je bila nagli gubitak visine i došlo je do ozljeđivanja putnika. Ta nesreća je imala za posljedicu gubitak visine, ali nije bilo ljudskih žrtava jer se dogodilo na visini gdje se te greške mogu ispraviti', ustvrdio je Gerhardinger.
Nije bilo vremena za reakciju
No, ovdje nije bilo vremena za reakciju pilota. Uspjeli su samo upozoriti kontrolu leta da imaju problem.
'Komunikacija je bila stvarno štura. S obzirom na dinamiku nesreće, nije bilo niti moguće da se neka dulja komunikacija odvija. Koliko sam čuo, pilot je tri puta izgovorio 'Mayday', nakon čega se kaže 'engine failure' u slučaju da je bio otkaz ili kvar na motoru ili nešto slično, i to kako bi na zemlji mogli predvidjeti uzrok i način kako otkloniti kvar. No ovdje je visina bila oko 200 metara od zemlje, što znači da je pilot morao koncentraciju posvetiti spašavanju situacije, što je na kraju završilo kako jest', ustvrdio je Gerhardinger.
To bi mogao biti ključan trag u istrazi ove nesreće. 'Tek kad se 'fly data recorder' i 'cockpit voice recorder' izvade van i analiziraju, onda će se zapravo vidjeti što se s avionom događalo. Pad je bio s vrlo male visine i nije izvjesno da je crna kutija uništena', ustvrdio je Milošević.
