Podsjetimo, HOO-u nije odobren program za 2015, na temelju kojega, kao i ostale četiri krovne sportske udruge, ostvaruje prava na prihod od sredstava prikupljenih od igara na sreću. Naime novac se za sve organizacije i udruge koje se financiraju iz proračuna MZOS-a izdvaja prema konkretnom programu za 2015, a Mornar je sam u Dnevniku HTV-a u srijedu priznao da su neki dijelovi dokumentacije na temelju koje je trebao financirati HOO bili sporni.

Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi se s tolikim novcem moglo napraviti da je kakvom greškom ministar isti iznos izdvojio za neki segment u resoru znanosti i obrazovanja, koji je jedan od najsiromašnijih u Europskoj uniji, kako po postocima u izdvajanju, tako i po apsolutnim iznosima.

Prisjetimo se, Mornarov prethodnik Željko Jovanović još je u veljači 2012. u Bruxellesu pred europskim kolegama morao priznati sramotnu istinu - da Hrvatska za znanstvena istraživanja i inovacije izdvaja samo 0,76 posto BDP-a, a prosjek u razvijenim zemljama četiri je puta veći - oko tri posto.

Slično vrijedi i za obrazovanje. Hrvatska je primjerice u 2009. za obrazovanje izdvojila 4,3 posto BDP-a, Slovenija 5,7, Estonija 6,1, a Litva i Latvija 5,6. U tom segmentu u Europi predvode Danska sa 8,7 posto, Island sa 7,8 te Švedska i Norveška sa 7,3 posto.

Mornar se sam krajem 2014. žalio kako mu manjka novca, da nema za prijevoz učenika, da je svojevrsni stečajni upravitelj te se našalio da će preporučiti fakultetima da isključe grijanje.

'Što dugo? Tu se isto može nešto uštedjeti. Zašto bi studenti sjedili na 20 stupnjeva kada mogu na 17? Štoviše, ne moraju uopće dolaziti na predavanja', rekao je u studenom sarkastično Mornar.

Dakle što bi instituti ili škole mogli napraviti s ovih 25 milijuna, tek dijelom iznosa što će ga samo HOO dobiti ove godine?

Prema financijskom planu MZOS-a, njime bi se mogli pokriti svi materijalni troškovi za cijelo splitsko i osječko sveučilište i to za cijelu 2015.

Isti iznos bio bi dovoljan za plaće svih 800 zaposlenika Instituta Ruđer Bošković u tri mjeseca ili za plaće 160 znanstvenika cijele godine ili pak za materijalne troškove Ruđera za čak dvije godine.

Na sličan način bio bi i više nego dovoljan za sufinanciranje udžbenika za osnovne i srednje škole za cijelu 2015. u cijeloj državi.

Da ne nabrajamo dalje, na kraju nam ostaje da se zapitamo gdje bi nam bio kraj i kako bi izgledala Hrvatska kada bi se našim ministrima znanosti, obrazovanja i sporta nekim slučajem češće događali propusti koji bi favorizirali znanost, a ne dvojbene programe HOO-a. Odgovor na ovo pitanje vjerojatno nikada nećemo saznati pa nam preostaje samo da sanjarimo.