Na svojoj mreži Truth Social poručio je da bi, ako pregovori propadnu, mogao ‘uništiti iransku civilnu infrastrukturu’, dok je već sljedeći dan europskim saveznicima s manjkom goriva poručio da ‘idu po vlastitu naftu’. Takve izjave otvaraju pitanje: što će se dogoditi ako Washington digne ruke?

Situaciju je analizirao The Telegraph i naveo četiri scenarija koja bi mogla uslijediti.

1. Novi 'status quo'

Prvi scenarij predviđa nastavak sadašnjeg stanja. Iran već provodi ono što analitičarka Michelle Bockman naziva ‘selektivnom blokadom’. Prijetnja napadima dronovima i projektilima drži brodove podalje, dok se prolaz dopušta ‘prijateljskim’ državama.

Od sredine ožujka uspostavljen je poluformalni koridor pod nadzorom Iranske revolucionarne garde, koji omogućuje strogu kontrolu plovidbe. Promet je pao s oko 138 brodova dnevno na tek nekoliko, no određene zemlje, poput Kine Indije i Pakistana, i dalje prolaze.

Bockman ističe: ‘Vidimo da brodovi povezani s Kinom, Indijom i drugim državama sigurno prolaze. To pokazuje da se uspostavlja novo normalno.’

Iran pritom izvozi jednaku količinu nafte kao prije rata, ali zbog viših cijena ostvaruje znatno veće prihode.

2. Tjesnac kao ‘naplatna kućica’

Druga mogućnost je da Iran dodatno formalizira kontrolu i počne je naplaćivati. Teheran već traži priznanje suvereniteta nad tjesnacem, a u parlamentu se raspravlja o uvođenju pristojbi za prolazak brodova.

Pritom se spominjala cifra od dva milijuna dolara po prolazu, iako nema potvrde da je novac doista naplaćen. Ipak, plan je dobio političku podršku, a razmatra se i podjela prihoda s državama u regiji. ‘Najizglednije je da će uvesti pristojbe i zarađivati na tranzitu ako Trump odustane', kaže Bockman.

Takva praksa vjerojatno bi bila protivna međunarodnom pravu mora, a američki državni tajnik Marco Rubio upozorio je: ‘Ne samo da je to nezakonito, nego je i neprihvatljivo i opasno za svijet.’

3. Međunarodna intervencija i ‘humanitarni koridor’

Treći scenarij uključuje međunarodnu akciju. Prema diplomatskim izvorima, SAD je saveznicima iz skupine G7 predstavio plan prema kojem bi multinacionalna koalicija preuzela upravljanje tjesnacem i osigurala slobodnu plovidbu bez naplate. Velika Britanija već radi na formiranju pomorske operacije koja bi štitila trgovačke brodove, uključujući ratne brodove i naoružane dronove.

No, takva misija vjerojatno bi bila moguća tek nakon prekida vatre i uz barem prešutni pristanak Irana. Model bi mogao nalikovati crnomorskom ‘žitnom koridoru’ iz rata u Ukrajini.

Međunarodna pomorska organizacija već je pozvala na uspostavu ‘sigurnog pomorskog koridora’ kako bi se evakuiralo oko 20.000 pomoraca zarobljenih na tisućama brodova u regiji.

4. Povratak na staro?

Četvrta opcija, i najmanje vjerojatna, jest potpuni povratak na stanje prije sukoba. Prema analitičaru Farzanu Sabetu, blokada Hormuza za Iran je ‘nuklearna opcija’, odnosno krajnja mjera. Ako bi Teheran nastavio napade i pokušaje naplate, riskirao bi novi ulazak SAD-a u sukob i eskalaciju rata. Sabet upozorava: ‘Time bi ponovno pokrenuli rat, iako im je cilj upravo njegovo okončanje.’

Unatoč ratobornoj retorici, Iran trpi ozbiljne gospodarske i vojne gubitke, pa je moguće da su zahtjevi za naknadama i kontrolom tjesnaca tek pregovaračka taktika. Trump očito računa na to da će Iran prije ili kasnije pristati na dogovor i otvoriti prolaz.

No dok sukob traje, poremećaji u pomorskom prometu su neizbježni. Kako zaključuje Bockman: ‘Bez obzira na scenarij, poremećaji će trajati mjesecima, a ne tjednima.’