Drugog dana nove godine, a zapravo prvog 'pravog' radnog dana bez ozbiljnijeg mamurluka, nastupilo je vrijeme za uhodavanje i privikavanje na novu valutu: i dok po trgovinama sve uglavnom prolazi glatko, u kafićima katkad zašteka. Koliko smo primijetili, ne njihovom krivnjom
'Osjećam se kao da radim u mjenjačnici', kaže nam mladi Makedonac, konobar na splitskoj Rivi. Nije mu do slikanja jer je posla preko glave, a nije baš ni da se naspavao - radio je cijelu noć na dočeku, pa nedjelju poslijepodne, pa evo opet u ponedjeljak ujutro. Sve se spojilo u jedan beskrajan dan.
Sreća, ovaj je ponedjeljak osvanuo sunčan i topao pa je i grintanja manje nego što se očekivalo - ali kao za vraga, svi su navalili na tu kavu. Konobari padaju s nogu.
vezane vijesti
'Vidiš ti koji je ovo cirkus, a bogme su i ljudi malo previše ležerni pa plaćaju krupnim novčanicama i onda očekuju da im vraćamo eure. Otkud nam, pa ni u banci ih nismo mogli dobiti?!' čudi se Vanja iz kafića Ars na Rivi, omiljenog okupljališta domaćeg svijeta.
'Imali smo problema s pologom jer banke očito nisu imale dovoljno eurokovanica, a tek polaganje dnevnog inkasa muka je božja. Više im ne rade oni automati pa se dva sata čeka red za uplatu na šalteru', žali nam se Vanja te svejedno nabaci osmijeh i otplovi među stolove prekrcane gostima. Teško je nju izbaciti iz takta.
'Spremam se zamijeniti kovanice kuna, ali pričekat ću još malo. Neće pobić', smije se na šanku njen zet Marino i pozira nam s kasicom prekrcanom parama. Izvana nacrtani euri, unutra nagurane stare hrvatske kune.
'Ovdje stane otprilike tri i po iljade kuna. Znamo, testirali smo, vidit ćemo dogodine kako ide s eurima. Ne bi bilo loše da se skupi tri i po iljade eura', smije se Marino.
Kratka tportalova inspekcija Rivom, zlatnom dolinom splitskog ugostiteljstva, otkrila je da su gazde kafića uglavnom pribjegli zaokruživanju cijena - no i da su to učinili poprilično nježno. Povećanje cijena uglavnom iznosi oko pola kune, koliko je potrebno da se u eurima one dovedu do koliko-toliko okrugle brojke. Kava je na 1,80 eura, pivo na 3,40…
Gosti uglavnom kombiniraju, no zasad mahom troše kune: em ih je ostalo u novčaniku od novogodišnje noći, em su ih ionako panično dizali jer su očekivali kataklizmu s bankomatima, em se čini da eura zasad naprosto nema dovoljno u opticaju. Svi ugostitelji redom žale se da nisu uspjeli dočekati početne pakete kovanica s kojima bi koliko-toliko normalno radili.
'Bit će da ih nisu iskovali na vrijeme?' pita nas veseli Ivan iz Kroma, jednog od kultnih splitskih kvartovskih kafića. On se ipak na vrijeme pripremio, u vlastitom aranžmanu, pa mu prvog radnog jutra nije nedostajalo sitniša. A i gosti su na razini: sve znaju, dobro računaju, ništa ne prigovaraju.
'Još ne znam kako ćemo se organizirati s ovim pustim kovanicama, evo baš gledamo kupiti onu ladicu za razvrstavanje eura. Ali trgovački centri su se baš razbahatili, taj komad plastike sada prodaju za 500 ili 600 kuna', zgraža se Ivan. Uhvatili smo ga taman u vrijeme marende, baš je skoknuo do obližnje buregdžinice po burek za najvjernije goste.
'Dvadeset kuna, evo da se kladimo da će u roku par dana skočiti na tri eura', nadovezuje se pomorac Amadeo s prvog stola štekata, gdje bistri monetarnu politiku s penzionerom Kolom. Past će nakon bureka valjda i koja pivica, pa će se račun platiti u eurima. Nakupit će se do jedne ili dvije papirnate novčanice.
'A i ta Europska unija, pa mogla je za nas Hrvate koji nismo pomorci tiskati novčanice od jednog i dva eura. Da nam ne propadnu navike', smije se ekipa za susjednim stolom.
Renato nas dočekuje na vratima ugledne Galije, pizzerije koja je taman otvorila vrata prvi put u 2023. godini. U blagajni tradicionalno nedostaje sitnih eura, ali duha ima u izobilju. Prisjećamo se kako mu je nedavno pristupila grupa od dvadesetak turista s optimističnim pitanjem ima li dovoljno stolova da ih smjesti.
'Ima, kako ne', odvratio im je i uputio ih pedesetak metara sjeverno. U prva dva reda crkve Gospe od Zdravlja.
Ili kako je, kad su ga neki nervozni i gladni mušterije upitali što mu je najbrže, pa im je refleksno odgovorio s: 'Gepard.'
'Dobro sve to ide, za par dana svi će se brzo ušemiti. Nema toga na što se Balkanci neće priviknuti', smije se i Renato pa odlazi u slalom među stolovima. I ovdje taman nastupa vrijeme marende.
A na obližnjem Starom placu, ove godine jednom od žarišta splitskog Adventa s restoranima, kafićima, lunaparkom i srodnim čudesima, ponedjeljak prijepodne protjecao je u zagrijavanju za večernju zabavu. Tu i tamo ispijali su se pokoja kavica ili čaj, oni hrabriji zaletjeli su se s rakijicom.
'Jučer sam sve živo računala na mobitelu, danas već imam aplikaciju i ide puno brže. Ali zaključivanje blagajne na kraju dana živa je muka, sve treba sto puta prebrojati i preračunati', kaže nam Mirela s kućice Corto Maltesea. U niskom je startu za navalu mušterija.
'Ništa me ne izbaci iz takta, možda se malo iznerviram kad mi dođu platiti dva pića novčanicom od pedeset eura ili petsto kuna. Kako ću im vratit?' pita nas pa se zajedno prisjećamo profila takvih gostiju - obično su to oni koji mašu velikim apoenom za mali račun u nadi da će biti počašćeni.
'Je, je, mi im kažemo da cijeli život nosaju novčanicu s istim serijskim brojem. E pa, bogme, sada će je morati razbiti - ali valjda neće baš kod mene', otpravlja nas Mirela.
