‘Hajde, malena, dođi, samo polako, da te slučajno ne povrijedimo. Baš si se uplašila’, bez imalo straha je osječki vatrogasac ‘tetošio’ zmiju dok ju je spuštao u mrežu. Zmiju su došli ukloniti na poziv vlasnice obiteljske kuće na lijevoj obali Drave, šokirane prizorom u svom predsoblju. Odmah je nazvala vatrogasnu postrojbu Osijek, a za samo pet minuta dvojica vatrogasaca došla su osobnim vozilom, naoružani mrežama, hvataljkama i rukavicama, te su brzo i spretno uhvatila sivu ribaricu dugu 60-ak centimetara.

‘Nije uvijek bilo tako. I mi smo se ranije bojali. Prva takva dojava da se pojavila zmija zaprimljena je u noćnoj smjeni i jurili smo vatrogasnim vozilom, uz rotacije i sirene, kao da se radi o požaru. Zmija se nalazila u skladištu Plodina u Valpovu, a kako je riječ o ogromnom skladištu, u koje se hrana doprema iz svih dijelova svijeta, u paletiranoj robi mogla se dovesti i zmija otrovnica. Nije nam bilo svejedno. Očevici su nam rekli da je riječ o velikoj crnoj zmiji, ali ju nismo pronašli', prisjeća se početaka Boris Banjanin, zapovjednik Javne profesionalne vatrogasne postrojbe Osijek.

Upravo učestale dojave građana o najezdi zmija, koje nije imao tko ukloniti, ponukale su vatrogasnu postrojbu na pripremu i obučavanje u hvatanju zmija. Tako su osječki profesionalni vatrogasci postali jedini u Hrvatskoj koji hvataju zmije, a kasnije su njihovim stopama krenuli i 'vatreni dečki' iz Našica i Čepina. Godišnje pripadnici osječke postrojbe uhvate između 30 i 50 zmija, no prošle godine u samo jednoj kući u Dalju uhvatili su ih čak dvije stotine.

'Vlasnici su rijetko dolazili u vikendicu, a zmije su se popele kroz cijev i namnožile. No bile su to male neotrovne zmije', kaže Banjanin.

Osječki vatrogasci postali su vrsni 'lovci na zmije' uz pomoć Jadranka Borasa, voditelja veterinarske službe u Zoo vrtu Osijek, koji se bavi njima već 20-ak godina.

'U hvatanju je bitno razlikovati riđovke od neotrovnih zmija. U ovom dijelu Slavonije nisam se susretao s njima, ali kod Slavonskog Broda često ih se nalazi. Stoga treba uvijek biti oprezan te nositi opremu i rukavice, na što uvijek upozoravam vatrogasce, a oni se toga i pridržavaju. Riđovka ima zube oko centimetar dužine i ne može probiti debele rukavice', kaže veterinar Boras.

Premda se često u javnosti govori o najezdi zmija, stručnjaci naglašavaju da je riječ samo o prirodnom procesu jer u proljeće izlaze iz svojih skloništa i griju se kako bi se kasnije mogle pariti, a onda ih ljudi i češće viđaju u većem broju. U ovo godišnje doba zmije se zavlače svuda jer se pripremaju za zimu. Prema riječima veterinara Borasa, one vole mir i osamu, vrlo su plahe i ne idu u naseljena mjesta.

'Uhvaćena zmija je mlada i ima otprilike godinu dana. Tako mlade zmije prevari vrijeme. Dani su topli, pa izađu loviti, a onda dolaskom noći naglo zahladi i one se više ne mogu pomaknuti. To se starim zmijama nikada ne dogodi jer se one uvijek znaju vratiti', kaže Boras.

Sve vrste zmija zaštićene su Zakonom o zaštiti prirode te se ne smiju namjerno ozljeđivati, ubijati, hvatati i držati u zatočeništvu. Uhvaćene zmije vatrogasci vraćaju u njihovo prirodno okruženje iako bi po zakonskoj regulativi trebale biti smještene u prihvatilište.

'Voziti svaku zmiju u centre u Ruščicu ili Zaprešić bilo bi suludo, kao i držati stotine zmija u zatočeništvu. Stoga je dogovorom s veterinarskom inspekcijom dozvoljeno vraćanje zmija u njihova staništa. Najčešće ih vatrogasci ostavljaju na Biljskoj cesti prema Baranji, gdje se mogu slobodno kretati. Zmije dnevno mogu prijeći kilometar do dva', kaže veterinar Boras.

Iako susret sa zmijom kod većine ljudi izaziva nelagodu i strah, stručnjaci tvrde da ih se ne treba bojati. Od 15 vrsta u Hrvatskoj, tek tri su otrovnice, poskok, riđovka i planinski žutokrug, dok je ostalih 12 bezopasno. Kako navodi HHD Hyla, strukovna udruga koja se gotovo dva desetljeća bavi proučavanjem, problematikom, zaštitom vodozemaca i gmazova, njihova istraživanja pokazala su da su ugrizi riđovke i planinskog žutokruga izuzetno rijetki i da od njih nije nitko smrtno stradao dok su ugrizi poskoka češći i potrebna je pravovremena reakcija, a u posljednjih 30 godina zabilježena su četiri smrtna slučaja.

No uklanjanje zmija nije jedina djelatnost kojom se bave vatrogasne postrojbe.

'Veći problem od hvatanja zmija nam predstavlja skidanje gnijezda stršljena', priznao je zapovjednik Banjanin.

Prošle godine zabilježena je pojava stršljena u Donjem gradu usred zime, što je vrlo neobično jer je to vrijeme njihove hibernacije. No ovo ljeto s njima je bilo problema najviše na našičkom području pa su zbog toga vatrogasci morali svaki treći dan na intervenciju.

Iako im je primarna zaštita od požara, vatrogasci svakodnevno imaju pune ruke posla. Građani koji ne znaju i nemaju se kome obratiti zovu ih u pomoć, a često je riječ o vrlo neobičnim intervencijama, od onih da je mačka zaglavila glavu u konzervi i da se golub našao u rini do onih možda najneobičnijih, poput skidanja prstena s natečene ruke ili vađenja konja iz bunara.

Unatoč efikasnosti, a i zadovoljstvu građana, Javna profesionalna vatrogasna postrojba Osijek najslabije je financirana postrojba od 10 većih gradova u Hrvatskoj. Dok ostali gradovi financiraju svoje vatrogasne postrojbe s jedan ili 1,5 posto gradskog proračuna, Grad Osijek izdvaja za to samo 0,5 posto, odnosno 2,2 milijuna kuna.