Predstojeći unutarstranački izbori u SDP-a bit će puno više od samog glasanja o novom predsjedniku. Ove subote članovi SDP-a svojim glasom odabrat će dugoročnu sudbinu svoje stranke. Samo su dvije stvari u ovoj utrci sigurne: ishod izbora je sasvim neizvjestan (ma što vam govorili iz oba stožera), a kakva će biti budućnost stranke, to u potpunosti ovisi o pobjedniku subotnjih izbora.

Nemoguće je napraviti utemeljenu i argumentiranu procjenu izbornog rezultata jer su za nju potrebna istraživanja koja nisu provedena. Poznato je, a i to uz postojanje kontradiktornih informacija koje plasiraju obje strane, koga delegatski podržavaju pojedini gradovi i županije. Međutim kod izbornog modela jedan član, jedan glas na temelju podjele delegatskih glasova ne može se zaključivati o prednosti jednog ili drugog kandidata. Milanović je kroz kampanju izgubio početnu poziciju favorita, a Komadini je podrška rasla. Stoga je ishod neizvjestan, a svaki rezultat koji ne bi bio tijesan predstavljat će iznenađenje. Ključno pitanje pred članovima SDP-a je kakvu će stranku odabrati ako izaberu Zorana Milanovića, a kakvu ako izaberu Zlatka Komadinu. SDP se naime nalazi na raskršću i članstvo će svojom subotnjom odlukom većinski odabrati jedan od dva suprotna i različita smjera budućeg razvoja stranke.

Milanovićeva pobjeda ne ostavlja prostora dvojbi i nedoumicama o daljnjem putu socijaldemokrata. U unutarstranačkim odnosima bit će to nastavak stila 'stranka to sam ja', samo ubačenog u višu brzinu. Milanović će intenzivirati različite metode eliminacije neistomišljenika i potencijalnih suparnika, koje će uključivati izbacivanja najglasnijih. Doći će do osipanja članstva, a hoće li uslijediti raskol, ovisit će isključivo o stupnju temeljitosti i bezobzirnosti kojima će Milanović i dečki pristupiti micanju neposlušnih. Proces političkog čišćenja bit će praćen sve većom samovoljom i koncentracijom moći u rukama predsjednika stranke i potpunom marginalizacijom ostalih stranačkih tijela. Samokritičnosti neće biti ni u tragovima, sposobnost samozavaravanja razvit će se do zadivljujućih visina, a osobna diskreditacija nepoćudnih bit će sve efikasnija. U svojoj paralelnoj stvarnosti SDP će sve više postajati stranka poslušnih i podobnih, a divljenje vođi će uzimati maha. U takvoj organizaciji neće biti mjesta ni potrebe za ozbiljnim političkim sadržajem, stranačkim programom i javnim politikama.
Budućnost Milanovićevog SDP-a na hrvatskoj političkoj sceni znači nastavak politike 'mi ili oni'. Milanović i njegovi dečki natjecat će se u šupljim verbalnim okršajima s HDZ-ovcima. Građani će gledati nove epizode showa s infantilnim testosteronskim, pubertetskim prepucavanjima iz 7b. Na opće veselje HDZ-ovaca, Milanović će nastaviti uličnim jezikom vrijeđati političke suparnike i neistomišljenike i na taj način doprinositi isključivosti i netolerantnosti u našem društvu. Kada političar nema politički sadržaj, a istovremeno ga krase nevjerodostojnost i nedosljednost, onda mu jedino preostaju agresija, praznoslovljenje i vrijeđanje i ponižavanje suparnika.

Bilanca Milanovićevog vođenja stranke, kroz 'veličanstvene pobjede i tijesne poraze', kako si vođa voli tepati, gubitak je 140 tisuća glasova (cca svaki peti glasač) i trećine saborskih zastupnika. Izbor dosadašnjeg, starog vođe obećava stabilan nastavak ovog trenda. Koalicijski potencijal oslabljenog SDP-a i njegovog lidera bit će nizak. Stranka neće biti u stanju okupiti značajan savez progresivnih snaga u hrvatskom društvu, kako stranačkih tako i nestranačkih. Bez koalicijske snage i sposobnosti okupljanja političkih snaga od lijevog centra do ljevice, s destruiranom i slabom organizacijom, SDP će ostati zacementiran u oporbi, a izgledno je i pojavljivanje neke nove političke opcije na lijevom centru.

S druge strane, slika SDP-ove budućnosti pod vodstvom Zlatka Komadine je različita, ali nije tako jednoznačno predvidljiva. Komadina je u svojem programu najavio četiri ključne stranačke reforme koje kao cilj imaju jačanje uloge i moći odlučivanja svakog člana te stvaranje jednakih šansi za demokratsku utrku i napredovanje svakom članu. Stranački predizbori, širenje izbornog modela jedan član, jedan glas na članove Predsjedništva, pravedniji način biranja Glavnog odbora te decentralizacija odlučivanja predstavljaju vrlo duboke i značajne promjene.

Glavna poruka Komadinine kampanje je okupljanje, kako stranačko tako i šire okupljanje na ljevici. Zlatko Komadina nije čovjek koji eliminira suparnike i neistomišljenike u stranci te je točna tvrdnja da ne postoji groblje njegovih političkih žrtava. Sudeći prema dosadašnjim djelima, može se očekivati da će Komadina nakon pobjede okupiti članstvo, smiriti strasti i zaliječiti rane, a ne produbljivati sukobe. U SDP-u na čelu sa Zlatkom Komadinom bit će mjesta za aktivnu ulogu svakog člana, bez obzira koga je podržao u ovoj utakmici.

Komadinina politička povijest upućuje na zaključak da on ima kapacitet i potencijal za stvaranje i izgradnju široke koalicije te za privlačenje pojedinaca i organizacija u progresivni savez. Radi se o političaru koji nije isključiv, nego je onaj koji okuplja i uključuje i iza kojeg stoji veliko iskustvo svakodnevne prakse u izgradnji političkih saveza. SDP s Komadinom kao liderom ima velike šanse za postizanje široke progresivne koalicije, na novoj političkoj platformi, bez koje pobjeda nad HDZ-om ostaje tek isprazna tlapnja. Komadinin politički govor je konstruktivan i smirujući, pristojan, argumentiran i utemeljeno kritičan spram HDZ-a. Radi se o retorici koja gradi, a ne razara, o političkom nastupu sasvim različitom od HDZ-ovskog stila. Takva retorika ne odbija glasače centra, nužne za izbornu pobjedu.

Komadinin SDP bit će, sudeći prema njegovom programu, stranka klasičnih socijaldemokratskih vrijednosti, solidarnosti, jednakosti i pravednosti. Onih vrijednosti kojih se Komadina dosljedno pridržavao u svojoj političkoj karijeri. Socijaldemokrati će ponovno postati stranka s političkim sadržajem, programom i politikama. Izborni program Zlatka Komadine predviđa javnu stranačku raspravu o novom programu SDP-a i ponovnu uspostavu stranačkih savjeta, tijela koja će kreirati prijedloge javnih politika stranke.

U pravu su oni koji kažu da nema garancije da će se sve te promjene zaista i dogoditi. U kojoj mjeri će se promjene provesti, ovisit će Komadini i njegovim suradnicima, kao i o angažmanu i podršci članstva i spremnosti na provođenje promjena. Nema čarobnog štapića koji će, izborom Zlatka Komadine, SDP preko noći pretvoriti u vjerodostojnu, modernu i uspješnu stranku jer je to dugačak put. Kao što ne postoji ni čarobni štapić koji će peterostrukog luzera Zorana Milanovića pretvoriti u pobjedničkog lidera jer je to nemoguća misija, u kojoj nije uspio čak ni američki PR čarobnjak. Međutim postoji u kamen uklesana garancija da se izborom Zorana Milanovića ubija mogućnost promjene i šansa za bolji i jači SDP, a izborna pobjeda postaje sve više nalik tlapnji i nedosegnutom snu. Izbor Zlatka Komadine otvara vrata i mogućnost promjenama, bez kojih nema oporavka i jačanja SDP-a kao ni pobjede na izborima. Komadina otvara vrata nadi, a njeno ispunjenje ovisit će o njemu, ostatku novog vodstva i o članovima SDP-a.

Da bi se Hrvatsku branilo od HDZ-a, prvo treba na izborima pobijediti taj Karamarkov, 'nikad gori' HDZ. Dao je najbolje od sebe, ali Milanoviću to nije uspjelo. Onaj koji je pet puta doveo SDP do poraza nije obranio Hrvatsku od HDZ-a, nego je odgovoran za dolazak HDZ-a na vlast. Zoran Milanović je dio problema i zato ne može biti dio rješenja za 'obranu' zemlje od HDZ-a. Stranku koja doživi pet poraza u nizu i odbijajući promjene nastavi istim putem i ponovno izabere starog vođu očekuje samo da još jednom 'utvrdi gradivo' šestim porazom.

Pred SDP-ovcima je težak izbor: nastavak po starom ili promjena. Glas za Zorana Milanovića glas je za poraz, glas za gubitnički, neuspješan, razjedinjen i slab SDP. Glas za Zlatka Komadinu je glas za nadu u budućnost SDP-a.

Pročitajte i tekst Bojana Glavaševića u kojemu elaborira zašto podržava Zorana Milanovića.