Sve izvjesniji izborni poraz španjolskog premijera Pedra Sáncheza na skorašnjim izborima zadao bi novi udarac uzdrmanoj europskoj ljevici, lišavajući Europsko vijeće jednog od njezinih najglasnijih predstavnika
Prijevremeni izbori u Španjolskoj 29. studenoga mogli bi biti još jedna prekretnica u aktualnom političkom preslagivanju među europskim čelnicima, čime bi se dodatno promijenio odnos snaga na samitima koji određuju političko usmjerenje Europske unije, piše europski portal Rapporteur.
Zbogom socijalističkom klubu
S obzirom na to da ankete upućuju na pobjedu španjolskih konzervativaca, europski socijalisti za glavnim stolom EU-a mogli bi biti još malobrojniji.
Izbori u Italiji, Francuskoj i Poljskoj 2027. godine mogli bi još više narušiti tu ravnotežu i otvoriti mogućnost da se proeuropska, progresivna liberalna ljevica u Europskom vijeću svede na skromnu manjinu.
„Jedna od posljednjih preostalih ljevičarskih vlada u Europskoj uniji… to zvuči kao relikt prošlosti“, rekao je jedan diplomat EU-a.
Bez Sáncheza redovi socijalističkih i socijaldemokratskih čelnika za stolom Europskog vijeća sveli bi se uglavnom na dansku premijerku Mette Frederiksen i malteškog premijera Roberta Abelu, koji dolaze iz manjih članica EU-a i nisu nužno na tragu madridskog poimanja socijalizma. Predsjednik Europskog vijeća António Costa također je socijalist.
Euroskeptična grupacija Europskih konzervativaca i reformista (ECR) sada ima dvoje čelnika u Europskom vijeću - talijansku premijerku Giorgiju Meloni i belgijskog premijera Barta De Wevera. Latvijski premijer Andris Kulbergs je neovisan, no u svojoj vladajućoj koaliciji ima stranke povezane s ECR-om, a bivšeg češkog premijera Petra Fialu, koji je bio član ECR-a, zamijenio je Andrej Babiš, čija stranka ANO pripada krajnje desnoj grupaciji Patrioti za Europu (PfE).
Umjerena proeuropska desnica okupljena u Europskoj pučkoj stranci (EPP) ima dvanaest čelnika u Europskom vijeću te predsjednicu Europske komisije.
'Praznina bi bila velika'
„Praznina bi bila velika“, rekao je Javier Carbonell, politički analitičar iz briselskog Centra za europsku politiku (EPC). „Frederiksen se među socijalistima u ostatku Europe ne doživljava kao zvijezda vodilja na način na koji je to u određenoj mjeri bio Sánchez.“
Prema Carbonellu, Sánchezov odlazak mogao bi potaknuti i širu raspravu unutar europske socijalističke obitelji o njezinu političkom usmjerenju, u trenutku kada ni njezin umjereniji, centristički pristup ni onaj izrazito lijevi ne donose izborni uspjeh.
„Frederiksen, je li ona doista socijalistkinja?“, upitao je drugi diplomat EU-a, podsjećajući na česte sukobe danskih i španjolskih čelnika tijekom rasprava u Europskom vijeću, osobito o migracijama.
Danska premijerka nedavno se udružila s talijanskom premijerkom Giorgijom Meloni iz ECR-a i poljskim premijerom Donaldom Tuskom iz EPP-a kako bi pritisnula Sáncheza zbog njegove politike legalizacije statusa stotina tisuća migranata.
Čvršći pristup Mette Frederiksen migracijama znatno se razlikuje od Sánchezove verzije južnoeuropske socijaldemokracije. Nedavno je zagovarala planove za uspostavu centara za migrante izvan EU-a, u Ruandi, uz potporu Njemačke, Austrije, Grčke i Nizozemske, čemu se španjolska vlada, zajedno s Francuskom, dosljedno protivila.
„Ne bih Frederiksen definirala kao socijaldemokratkinju“, izjavila je za Rapporteur Hana Jalloul, vodeća zastupnica španjolskih socijalista u Odboru za vanjske poslove Europskog parlamenta.
„Ako bilo kojeg migranta možete poslati u Ruandu ne uzimajući u obzir ljudska prava, njegov kontekst ili osobnu situaciju, to je potpuno neprihvatljiv rasizam“, dodala je.
Prepoznatljiv vanjskopolitički glas
Sánchez je europskom socijalizmu dao prepoznatljiviji politički profil, ponajprije svojim stajalištima o Kini, Bliskom istoku i odnosima sa Sjedinjenim Državama.
Njegova je vlada nastojala izgraditi vanjskopolitički identitet koji je kritičniji prema Izraelu i odlučniji u zagovaranju prava Palestinaca, otvoreniji za suradnju s Pekingom te kritičniji prema pristupu Washingtona pod vodstvom Donalda Trumpa.
Prošlog travnja Sánchez je četvrti put u tri godine posjetio Kinu kako bi ojačao gospodarske i diplomatske veze s Pekingom, koji španjolski dužnosnici doživljavaju kao „strateškog saveznika“.
Španjolska je postala jedna od Kini najnaklonjenijih država u EU-u, a Sánchez je u više navrata pozivao Europu na snažniji „dijalog“ s tom azijskom silom.
Takva bliskost nije uvijek nailazila na odobravanje drugih čelnika EU-a ni američke administracije, s kojom se Sánchez tijekom svojeg drugog mandata u više navrata sukobljavao.
Njegovo protivljenje povećanju vojne potrošnje na pet posto BDP-a, kako traži NATO, odluka o zabrani korištenja zajedničkih vojnih baza i španjolskog zračnog prostora američkim zrakoplovima te glasno protivljenje „nezakonitom i nepravednom ratu“ u Iranu učvrstili su Sáncheza kao zaštitno lice međunarodne ljevice.
Raskol između Madrida i Washingtona uslijedio je nakon prekida diplomatskih odnosa s Izraelom zbog španjolskog priznanja Palestine 2024. godine. Sánchez je produbio sukob zauzimajući se za embargo na isporuku oružja Izraelu, optužujući ga za genocid u Pojasu Gaze i nazivajući europski odgovor na rat u palestinskoj enklavi „neuspjehom“.
Njegov odlazak možda ipak neće donijeti korjenitu promjenu politike. Očekuje se da će Španjolska ostati čvrsto u taboru država koje zagovaraju kohezijsku politiku u pregovorima o idućem višegodišnjem proračunu EU-a, koji bi se trebali intenzivirati na samitu EU-a idućeg tjedna, neposredno uoči španjolskih izbora. Sánchezov dolazak na taj sastanak još je neizvjestan.
„Mislim da španjolski izbori zapravo nisu problem“, rekao je predsjednik Europskog vijeća António Costa u nedavnom intervjuu za Rapporteur. „U Španjolskoj postoji širok konsenzus o novom europskom proračunu.“