Pogreb prve osobe preminule u novom valu epidemije ebole održan je prema tradicionalnim običajima - uz otvoreni lijes i mogućnost da ožalošćeni dodirnu tijelo pokojnice. Nitko tada nije znao da bi upravo taj oproštaj mogao postati početak novog vala smrtonosne epidemije
Medicinska sestra umrla je u bolnici u Mongbwaluu, gradu u istočnoj pokrajini Ituri, uz granicu s Ugandom i Južnim Sudanom. Vjeruje se da je bila među prvim žrtvama rijetkog soja ebole Bundibugyo, za koji još ne postoji odobreno cjepivo ni terapija. Bila je jedna od četvero zdravstvenih djelatnika koji su umrli tijekom travnja, dok se virus počeo širiti istočnim dijelom Demokratske Republike Kongo, piše The Times.
Jean-Pierre Badombo, bivši gradonačelnik Mongbwalua, kaže da su prvi ozbiljni znakovi katastrofe uslijedili nakon velike pogrebne povorke koja je u grad stigla iz Bunije. ‘Nakon toga krenuo je niz smrti’, rekao je. Stanovnik Bunije Jean Marc Asimwe opisuje atmosferu straha: ‘Ljudi umiru svaki dan. U jednom danu pokopamo dvoje, troje, pa i više ljudi.’
vezane vijesti
Najnovije izbijanje ebole, koje je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila globalnom zdravstvenom krizom, dosad je odnijelo više od 90 života, među njima i 15 članova iste obitelji. Društvenim mrežama šire se snimke oboljelih koji krvare iz nosa i umiru u improviziranim ambulantama.
Masovna psihoza u Kongu
Istodobno su se proširile i glasine da je područje ‘prokleto’, nakon što je jedan pastor koji je spaljivao amajlije umro zajedno sa suprugom. Vlasti su kasnije govorile o ‘masovnoj psihozi’. Kongolsko ministarstvo zdravstva priopćilo je da je vjerovanje kako je riječ o ‘mističnoj bolesti’ mnoge bolesne odvelo u molitvene centre umjesto u bolnice, što je dodatno ubrzalo širenje zaraze.
WHO smatra da se virus vjerojatno počeo širiti još u ožujku, dok nitko nije ni slutio razmjere epidemije. Danas su prijavljene stotine sumnjivih slučajeva.
Glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus rekao je da su prve informacije o neobičnim slučajevima stigle 5. svibnja. Iako su prvi uzorci bili negativni, dodatna testiranja u Kinšasi 14. svibnja potvrdila su prisutnost ebole, nakon čega je WHO već sljedećeg dana proglasio epidemiju.
Virus je u međuvremenu prešao i granice Konga. Dva slučaja potvrđena su u Kampali, glavnom prometnom središtu Ugande. Jedna zaražena osoba doputovala je ondje javnim autobusom, umrla u bolnici, a zatim je tijelo vraćeno u Kongo radi pokopa, pri čemu je svaki korak predstavljao novi rizik širenja bolesti.
Još jedan slučaj potvrđen je u Gomi, velikom gradu na granici s Ruandom, koji je pod kontrolom pobunjeničke skupine M23. Ratne okolnosti i stalni sukobi dodatno otežavaju borbu protiv epidemije. Američki mediji pišu i da je nekoliko američkih državljana bilo izloženo kontaktu sa zaraženima u Kongu, a barem jedna osoba navodno je razvila simptome ebole.
U regiju je tijekom vikenda dopremljeno gotovo sedam tona hitne pomoći zajedno s timom stručnjaka WHO-a i kongolskog ministarstva zdravstva.
Epidemije u Kongu su česte
Ovo je već 17. epidemija ebole u Kongu otkako je virus prvi put identificiran 1976. godine, ali tek treći put da je otkriven soj Bundibugyo. WHO upozorava da potvrđeni slučajevi u Kampali i Kinšasi te velik broj smrti u pokrajini Ituri ‘upućuju na potencijalno mnogo veću epidemiju nego što se trenutačno otkriva i prijavljuje’. Posebno zabrinjava smrt četvero zdravstvenih djelatnika, što se obično događa tek u kasnijim fazama širenja bolesti.
WHO inače prije proglašenja međunarodne zdravstvene krize saziva posebno povjerenstvo stručnjaka, no ovaj put taj je postupak preskočen zbog opasnosti od brzog širenja virusa u gusto naseljenoj i ratom destabiliziranoj regiji.
Ebola je teška virusna hemoragijska groznica koja se prenosi kontaktom s krvlju i drugim tjelesnim tekućinama zaraženih osoba. Epidemija koja je između 2018. i 2020. pogodila istočni Kongo ubila je gotovo 2300 ljudi.
Sustav nadzora se raspao
Aktualna kriza ponovno je otvorila i pitanje rezova u međunarodnoj pomoći. Posebno se spominje odluka administracije Donalda Trumpa da ukine Usaidov program Stop Spillover, vrijedan 100 milijuna dolara, namijenjen ranom otkrivanju bolesti poput ebole na granici Ugande i Konga.
‘Kad se sustavi nadzora raspadnu, opasne bolesti poput ebole mogu se širiti brže i dalje prije nego što zajednice i zdravstveni radnici uspiju reagirati’, upozorio je Lievin Bangali iz humanitarne organizacije International Rescue Committee.
Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) priopćio je da ‘podržava međuresorne partnere koji koordiniraju sigurno izvlačenje manjeg broja Amerikanaca izravno pogođenih ovom epidemijom’.
