Anastazija Kučerova, Ruskinja koja živi u Milanu, izrazila je protivljenje ruskom ratu protiv Ukrajine simboličnim, ali anonimnim činom - nosila je ploču s nazivom ukrajinske reprezentacije na svečanom otvaranju Zimskih olimpijskih igara Milano–Cortina
Kučerova je bila ogrnuta dugim srebrnim pernatim kaputom s kapuljačom, a oči su joj bile prekrivene tamnim naočalama, kao i svim ostalim nositeljima ploča za 92 zemlje sudionice Igara. Natpis ‘Ukraine’ bio je osvijetljen kako bi ga publika mogla jasno vidjeti.
Arhitektica živi u Milanu 14 godina
Isprva je raspored zemalja trebao biti nasumičan, no kasnije je koreograf pitao volontere imaju li posebne želje, a Kučerova je odabrala Ukrajinu.
Kučerova, arhitektica koja u Milanu živi već 14 godina, bila je neprepoznatljiva, a njezina nacionalnost nije bila objavljena publici kada je uz gromoglasan pljesak uvela petero ukrajinskih sportaša na stadion San Siro. Svoju je ulogu najprije otkrila svojim pratiteljima na Instagramu, a potom i u razgovoru za Associated Press.
‘Kada hodate uz te ljude, shvatite da imaju svako ljudsko pravo osjećati mržnju prema bilo kojem Rusu. Ipak, mislim da je važno učiniti i mali čin kako biste im pokazali da možda ne misle svi isto’, rekla je za AP u ponedjeljak.
Govoreći o svom činu na drugu obljetnicu smrti oporbenog političara Alekseja Navaljnog, Kučerova je istaknula kako želi podsjetiti svijet da rat i dalje traje, iako se drugdje život nastavlja.
‘Ukrajinci nemaju mogućnost izbjeći te misli ili zanemariti postojanje rata. To je njihova stvarnost. I dalje se vole, vjenčavaju, bave sportom, dolaze na Olimpijske igre. Ali sve se to događa na razarajućoj pozadini', rekla je.
Iako im nije rečeno da je Ruskinja, sportaši su odmah prepoznali njezino podrijetlo i obratili joj se na ruskom jeziku.
Ne postoji riječ koja može poništiti štetu
Milansku delegaciju predvodila je nositeljica zastave Jelizaveta Sidorko, klizačica na kratkim stazama, a među sportašima je bio i umjetnički klizač Kirilo Marsak. Obojica imaju očeve koji se bore na prvoj crti bojišta u ratu koji ulazi u četvrtu godinu.
‘Doslovno ne postoji riječ koja može poništiti štetu koju su ti ljudi već pretrpjeli, niti riječ koja se može približiti oprostu’, rekla je Kučerova.
Neposredno prije ulaska na stadion, okrenula se prema sportašima. ‘Nisam znala što da im kažem, ali rekla sam im da će im cijeli stadion ustati i pljeskati.’ Ukrajinci su, kako kaže, bili skeptični.
Kada je pljesak doista odjeknuo, Kučerova je osjetila kao da cijeli stadion ‘prepoznaje njihovu neovisnost, njihovu volju za slobodom i hrabrost da dođu do Olimpijskih igara’.
Plač iza naočala
Iza tamnih naočala tiho je zaplakala.
U Rusiju nije putovala od 2018. godine, ali je svjesna rizika koji preuzima javnim suprotstavljanjem režimu. ‘Moram biti zabrinuta i trebala bih se bojati. Ne mogu jamčiti da moje istupanje neće naštetiti ljudima koje poznajem. Ali ako ja, koja živim u demokratskoj zemlji i uživam sve slobode, osjećam strah, to znači da je režim pobijedio’, rekla je.
Kučerova je nosila ploču i za dansku delegaciju, koja je također dočekana snažnim pljeskom zbog otpora Danske američkim prijetnjama preuzimanjem Grenlanda, autonomnog danskog teritorija.
‘Da, to je slučajnost, ali razmišljala sam o tome’, zaključila je.