INTERVJU: Renato matić

Poznati sociolog o nagomilanim frustracijama u društvu: Što Lauc može naučiti od Vatikana i zašto je isprika u Hrvata ravna sramoti i izdaji

  • Autor: Silvana Srdoč
  • Zadnja izmjena 04.11.2021 10:23
  • Objavljeno 01.11.2021 u 15:00
Renato Matić

Renato Matić

Izvor: Cropix / Autor: Tomislav Kristo / CROPIX

Dr.sc. Renato Matić, ugledni sveučilišni profesor i sociolog, analizira za tportal aktualnu društvenu situaciju u Hrvatskoj, obilježenu dubokim podjelama oko cijepljenja i epidemioloških mjera, poljuljanim povjerenjem u Nacionalni stožer civilne zaštite, propustima državnika u izgradnji demokratske političke kulture, štetnom utjecaju društvenih mreža i teretu neizvjesne budućnosti. Čak i u takvim okolnostima, smatra Matić, moguće je naći siguran put - pod jednim uvjetom

Opet imamo dramatičan porast broja novozaraženih i iscrpljujuća čekanja na testiranje. Ispada da je ovaj skok iznenadio i Vladu, koja se do jučer praktički hvalila veoma liberalnim mjerama. Kako tumačite taj odmak od stvarnosti?

Odgovarajući na ovo pitanje, najsigurnije je pribjeći tzv. alibi rješenju, kazati 'očito je čovječanstvo suočeno s nečim potpuno novim i neočekivanim', i tako zapravo ne izgovoriti ništa, a ostati neokrznut. Ipak ne bi bilo korektno ostati isključivo u tom tonu, pa treba reći da neovisno o tome, uvijek postoji mogućnost izbora, a to znači i boljeg rješenja, kako za ona koja dolaze od strane politike, tako i za svakoga od nas ponaosob. Koliko vidim, nema niti jedne vlade, koja je, barem prema konačnim ishodima, odlično ili barem vrlo dobro upravljala aktualnom pandemijskom krizom. S druge strane, kao ni kod humanitarne i izbjegličke krize, na razini EU se još nije uspio dogoditi neki nazovimo ga 'pametnim konsenzusom', koji bi rezultirao jednako pametnim i uvjerljivim odgovorom. Također, vlada meni može nalagati što god želi, ali očito najveća odgovornost dolazi kao posljedica mog osobnog izbora. I konačno, koji god bilo koja vlada povukla potez, uvijek će biti prigovora, i onih vrlo argumentiranih, tako da je za svaku vladu najbitnije da vuče dosljedne poteze. Posebno je bitno da uz tu dosljednost, sami članovi vlade, u smislu pridržavanja mjera prednjače svojim osobnim primjerom.

S druge strane, činjenica jest da je Hrvatska imala izrazito uspješnu turističku sezonu i dugo bila 'zelena' na korona karti Europe. Je li moguće da je i na tom valu došlo do prevelikog opuštanja?

Do opuštanja dolazi u svim mogućim okolnostima, pa čak i onim u kojima je život trenutno u pitanju. Sjetimo se vremena izloženosti oružanoj agresiji, kada bi najviše civila stradalo upravo u vremenu kad bi poslije dugotrajnog pritiska i straha zbog granatiranja, došlo do popuštanja opreza i upravo bi tada postali najlakši cilj za neprijatelja. I prošle je godine poslije nekoliko mjeseci opreza nastupilo ljetno opuštanje, ali je tada uslijedio i vrlo brzi porast oboljelih, dok su ove godine, barem prezentirani brojevi govorili u prilog i tzv. zelenim odlukama.

Vladajući su u više navrata proglašavali kraj epidemije, uspoređivali Covid s karijesom… Koliko takve poruke doprinose kaosu? Utječu li na stavove građana, primjerice o cijepljenju, ipak primarno ljudi iz njihovog neposrednog okruženja, članovi obitelji, prijatelji, kolege?

Neposredno okruženje, iskustva i stavovi najbližih osoba, iznimno jako utječu na osobne odluke, a u kriznim okolnostima posebno, i definitivno imaju primat u odnosu na bilo kakve odluke i naloge koje dolaze sa nekog tzv. udaljenijeg mjesta, kao što su različite političke odluke. Vrlo često će se dogoditi, da građani prividno i deklarativno poštuju odluke nekakvog političkog autoriteta, ali se zato u privatnom životu u najvećoj mjeri priklanjaju stavovima i odlukama koje su dominantne u njihovom primarnom društvenom okolišu.

Renato Matić

Renato Matić

Izvor: Cropix / Autor: Tomislav Kristo / CROPIX

Bi li uklanjanje Gordana Lauca iz Znanstvenog savjeta doprinijelo borbi protiv epidemije ili je njegova uloga tamo opravdana jer, kako kaže ministar Beroš, važno je da su u Savjetu stručnjaci s različitim mišljenjima?

Postoji jedno i jedinstveno 'zlatno pravilo' a koje se stoljećima i to sa nesmanjenim pozitivnim učincima ponavlja prilikom izbora novog pape, a to je pravilo 'bijelog dima'. Što god da su kardinali, danima zatvoreni prije konačnog izbora, izgovorili jedan drugome, i koliko god da je bilo suprostavljenih mišljenja, u trenutku izlaska pred vjenrike i širu javnost, oni nastupaju jedinstveno. Dakle, itekako je korisno, pa i nužno da u tom vijeću sjede ljudi s različitim pa i suprotstavljenim mišljenjima, ali kada nastupaju prema javnosti, moraju imati jedinstven stav, jer u protivnom je njihova uloga potpuno ne samo nepotrebna, već i disfunkcionalna. Zamislimo da se vozimo autobusom i slušamo raspravu dvojice vozača, koji se izmjenjuju u vožnji, i da pritom glasno raspravljaju o smjeru vožnje, pa jedan od njih stalno govori 'ja mislim da treba nastaviti ravno', a drugi 'ja mislim da ovdje treba skrenuti'. Pitali bismo se: pa hoćemo li i kada uopće stići na odredište?

Nastava online formalno je prepuštena lokalnim stožerima, a odluku je zapravo donio premijer Plenković, praktički demantirajući ministra Fuchsa. Šteti li to izgradnji i osnaživanju institucija?

Pa vidimo da je nekakvo opće prihvaćeno mišljenje da je teško vidjeti konzistentnost u nizu političkih odluka, tj. kako se upravo akteri koji donose odluke, prvi ne pridržavaju tih odluka, što je već spomenuto u odgovoru na prvo pitanje. Također, od samog je početka bilo i dosta primjera, koji su išli u prilog takvim stavovima. Neovisno o tome, a to je lekcija koja se uči s prvim slovima tzv. političke karijere, dosljednost u odlukama, kakve god one bile, a da nisu politički ekstremne, rezultiraju povjerenjem, a ustrajnost u takvoj dosljednosti, dugotrajnom podrškom. Pa valjda je svakome bilo jasno koliko su smiješno zvučala opravdanja, kada bi se inzistiralo na nekoj odluci, a potom bi se zbog tzv. posebnih prigoda, dopustilo odstupanje.

Renato Matić

Renato Matić

Izvor: Cropix / Autor: Tomislav Krišto / CROPIX

Najavljena reforma zdravstva dočekana je na nož, iako je temeljna stavka objedinjena javna nabava, bez koje nema napretka. Kako zadržati pozitivan fokus i stav općenito, uz hrpu destruktivnih kritika i loših vijesti - od poskupljenja i energetske krize do porasta nasilja u društvu?

Ne zove se politika bez veze, između ostalog i 'umjetnost mogućeg'. To znači da bi u svim okolnostima trebala imati kapacitet i sposobnost postizanja kompromisa i konsenzusa, kao i rješavanja svih kriza i sukoba pregovorima i sporazumom ili kako je to svojedobno Bismarck izrekao, a i danas važi kao jedna od definicija politike – 'umjetnost mogućeg'. Za sve što ste naveli u pitanju potrebne su vještine, znanje i kreativnost. Sve bi to naravno trebalo i krasiti ljude kojima građani daju povjerenje na izborima, da u njihovo ime donose, u okviru svih mogućih okolnosti, nabolje i najodrživije odluke. A da, uz sve to, budu uvijek pripravni, stoički podnijeti sve što im se u okviru demokratski primjerenih ali vrlo rastezljivih okvira, vraća kao reakcija od strane građana.

Je li presuda HDZ-u za Fimi Mediju ujedno i propuštena prilika za izgradnju demokratske političke kulture u Hrvatskoj? Je li se predsjednik HDZ-a, po vama, trebao ispričati?

E to je stvarno bila prilika da se učini nešto 'drugačije', nešto što bi svakako bio svojevrstan demokratski skok. Kod nas se nažalost, isprika kao i politička i svaka druga lojalnost, promatra kroz tzv. Plemenski mentalitet, kako ga opisuje jedan od naših prvih sociologa Dinko Tomašić. Dakle nešto kao 'sramota' i 'izdaja', što je u suprotnosti svakom poimanju postojanja demokratske svijesti. Nikada ne bismo smjeli smetnuti s uma, da je isprika u svakom slučaju, od one u krugu obitelji do one upućene javnosti, prije svega iskaz onog ljudskog razumijevanja za one ljude koji su bili pogođeni i u bilo kojem smislu morali pretrpjeti štetu koja je učinjena. Također, višestruko se, barem u društvima s razvijenom demokracijom, pokazalo, kako isprika koju upućuje premijer ili predsjednik države, a posebno ako je evidentno da osobno nije ni na koji način bio odgovoran za devijantni događaj, trenutno i vrlo visoko podiže rejting, njemu osobno i ostalim članovima vlade. I konačno isprika, kao čin lojalnosti i prema svojim sugrađanima, bitno relaksira tj. 'ispuše balon pritiska', u općem dojmu o nekom događaju.

Renato Matić

Renato Matić

Izvor: Cropix / Autor: Bruno Konjević / CROPIX

Kako kanalizirati nagomilane frustracije, je li moguće ograničiti štetne utjecaje društvenih mreža?

Mislim da bi tu trebala vladati potpuno ista pravila kao i u fizičkim društvenim okvirima, a to je osobna odgovornost za izrečeno i učinjeno. Dakle, imam svako demokratsko pravo izgovoriti što god želim i mislim, ali to činim u svoje ime i sa svojom osobnom odgovornošću. To znači da nema ozbiljnog opravdanja niti izgovora, da na društvenim mrežama u ime anonimnosti, ostaje otvoren prostor za bilo kakav govor mržnje, pozivanje na nasilje, osobne uvrede. A sve se to putem zakona, a potom i u čisto tehničkom izvedbenom smislu može riješiti. Ako je tako nešto moguće na društvenim mrežama, a sve u ime prava zaštite prava na anonimnost, zašto onda u zakon ne bismo uveli i to, da uvrede, prijetnje i verbalna zlostavljanja, u javnosti također budu dopuštene, ali pod uvjetom da pritom prikrivamo svoj identitet. Recimo na primjer, navučem fantomku preko glave, ili uzmem kostim Mickeya Mousa ili Batmana, i slobodno vrijeđam na ulici koga god hoću, a pritom mi je zajamčeno pravo na anonimnost kao i nekome tko pod krivim identitetom piše uvrede na društvenoj mreži?

Pandemija, potresi, klimatske promjene… Teško je više zamisliti budućnost i išta dugoročno planirati. Istodobno, čini se da je u društvu sve manje empatije, pa tako ni slogan 'Misli na druge, cijepi se' nije naišao na plodno tlo. Jesu li novi naraštaji samoživiji i skeptičniji od generacije svojih roditelja?

Sve se to oduvijek događalo i događat će se ubuduće. Pritom će se, s jedne strane razvijati i čovjekova sposobnost da putem znanosti ublaži posljedice pa čak i predvidi neke događaje, te ih pokuša unaprijed onemogućiti. Isto tako treba imati na umu, koliko god se rast i razvoj znanosti odvija svojom logikom i svojom brzinom, istodobno se razvoj vrlina humanosti, solidarnosti i odgovornosti razvija nekim potpuno drugim tempom. Nadalje, uz sve pozitivne promjene koje su omogućene odgovornim usmjeravanjem znanstvenih dostignuća, u kolektivno se pamćenje urezalo i sve ono loše, do čega je dovela neodgovorna instrumentalizacija znanosti, a sve to rezultira sumnjama i nepovjerenjem u znanstvena dostignuća. Vidimo da je upravo razvoj znanstvenog mišljenja omogućio sužavanje vremena i prostora, prije svega kada je riječ o prijenosu i širenju informacija. Jednim klikom dolazimo do svega što je izrečeno i napisano o bilo čemu blo kada, U istom su trenutku, uz sve odgovorne, promišljene i argumantirane sadržaje, dostupni i svi oni drugi, a pritom ne postoji nikakav trajan i stabilan autoritet koji bi u trenutku izbora predstavljao dokazan i siguran oslonac. Kad se tome pribroji i globalno srozavanje povjerenja u političke elite, tj. u njihovu sposobnost i odgovornost donošenja održivih odluka, nekakav siguran put neće biti moguće izabrati bez širokog demokratskog angažmana svih kojima je iskreno stalo do budućnosti.

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: HZJZ

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!