Političari u Hrvatskoj, kao ni drugdje u svijetu, nisu dužni objaviti svoj zdravstveni karton iako je njihovo zdravlje od vitalnog interesa za naciju i državu koju su dužni servisirati. Nakon što je američka predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton zbog zdravstvenih razloga izgubila tlo pod nogama, pokrenuta je nova runda rasprave o toj temi koju je polovicom 90-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u inicirao bivši predsjednik Jimmy Carter. Sličnu inicijativu na ovim prostorima pokreće Transparency International Hrvatska (TIH)
Obnašanje visokih dužnosti u vlasti podrazumijeva novu vrstu odgovornosti onih koji se kandidiraju ili su imenovani na političke pozicije, a koja se odnosi na njihove psihofizičke sposobnosti kao pretpostavku kvalitetnog obavljanja dužnosti, izjavila je za tportal predsjednica TIH-a Davorka Budimir.
Cjelodnevneaktivnosti i obveze ne mogu se, naime, obavljati kvalitetno i društveno odgovorno ako pojedinac nije zdrav, psihički i fizički pripremljen na pojačanu koncentraciju, istovremeno obavljanje više poslova i učinkovito donošenje odluka o kojima ovisi sudbina svih građana jedne zajednice.
TIH: Za posao političara priložiti liječničko uvjerenje o psihofizičkom zdravlju
'U tom smislu ne očekujemo objavu zdravstvenog kartona, ali predlažemo da nadležni liječnik potvrdi zdravstveno stanje. Osim potvrde o urednom psihofizičkom zdravlju, potrebno je kao pretpostavku kandidiranja zahtijevati i potvrdu o nekažnjavanju. Nedopustivo je da pojedinac može biti nesposoban za rad, a da istovremeno može biti sposoban biti političar', dometnula je Budimir.
S obzirom na to da je stalan posao u Hrvatskoj često uvjetovan i uvjerenjem o zdravstvenom stanju, ne bi li uistinu kandidati za premijera i predsjednika RH prije imenovanja također trebali proći sistematski pregled i psihotest, možda i test inteligencije kako bi se izbjegli eventualni dodatni rizici prilikom obavljanja njihove dužnosti?
Tko bi procjenjivao duševno zdravlje političara?
O pitanju razotkrivanja zdravstvene (ne)sposobnosti balkanskih političara raspravlja se još od vremena bivše države, kada su na Kongresu psihijatara Jugoslavije suprotstavljeni stavovi o tome bi li političare trebalo podvrgavati standardiziranim intervjuima kako bi se utvrdile potencijalno zabrinjavajuće crte ličnosti ili bi to predstavljalo zadiranje u njihovu privatnost. Psihijatar i psihoterapeut Jadran Morović, predsjednik Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske, konstatira za tportal da se u prvom slučaju postavlja pitanje tko bi procjenjivao duševno zdravlje političara, pa se u kontekstu podobnosti razumnim čini rješenje da same političke stranke vode računa o tome koga kandidiraju na izborima.
Jedno su, naime, zdravstveni kartoni s pokazateljima tjelesnog zdravlja političara, dok bi duševne smetnje onesposobile pojedinca da se time uopće bavi. 'A kakav je tko... Daj mu vlast, pa ćeš vidjeti kakav je', podsjeća dr. med. Morović, u pripremama za skori 22. kongres Europske asocijacije za psihoterapiju koji će se održati u Zagrebu.
Dok se u zemljama razvijene demokracije bruse standardi transparentnosti, narušeno zdravlje političara u diktaturama i autokratskim režimima i dalje je tabu tema. Nedavna zakašnjela objava smrti predsjednika Uzbekistana Islama Karimova razbuktala je spekulacije da je umro danima prije; Predrag Lalević, član dugogodišnjeg liječničkog tima Josipa BrozaTita, koji je jugoslavenskog vođu skinuo s aparata u Ljubljani, jadao se da ni rođenoj majci nije smio reći da Tito ima dijabetes, o čemu se strogo šutjelo punih 25 godina.
Korak po korak do transparentnosti
U Americi je bitka za transparentnost podataka o zdravlju najviših državnih dužnosnika počela 1994., nakon što je tada već bivši predsjednik Ronald Reagan objavio da mu je dijagnosticirana Alzheimerova bolest. Jimmy Carter tada je predložio da se uvede pravilo prema kojemu će liječnici, a ne sami političari, određivati jesu li zadovoljeni zdravstveni standardi za obnašanje predsjedničke funkcije. Carterov prijedlog tada je ocijenjen radikalnim, no u međuvremenu se u SAD-u udomaćio institut objave zdravstvenog kartona predsjednika. Iz ovogodišnjeg sistematskog pregleda Baracka Obame saznaje se, recimo, da je on općenito veoma zdrav, a od lijekova, po potrebi, uzima jedino Nexium zbog refluksa.
Birači su osobito gladni informacija o zdravlju predsjedničkih kandidata koji pod pritiskom javnosti objavljuju različite verzije liječničkih uvjerenja, a među onim bizarnijima istaknula se potpuno neutemeljena potvrda njujorškog gastroenterologa Harolda Bornsteina da će Donald Trump, dakle 70-godišnjak koji teži više od 120 kilograma, biti 'najzdraviji pojedinac ikad izabran za predsjednika'. No pravu pomutnju izazvala je snimka na kojoj se vidi kako je Hillary Clinton (68) pozlilo, što je njezina liječnica Lisa Bardack pripisala kombinaciji dehidracije, vrućine i 'bakterijske upale pluća koja nije zarazna'.
HLK: Interesantno pitanje u nadležnosti Hrvatskog sabora
Krešimir Luetić, prvi dopredsjednik Hrvatske liječničke komore, poručio je za tportal da je prema važećoj zakonskoj regulativi pitanje iznošenja podataka o zdravstvenom stanju u potpunosti prepušteno pacijentima, odnosno svatko ima pravo odlučiti tko može biti obaviješten o njegovu ili njezinu zdravstvenom stanju.
'Što se tiče liječničke profesije, Zakon o liječništvu nalaže liječnicima da sve što saznaju o pacijentu, a u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem moraju čuvati kao liječničku tajnu i mogu ju otkriti samo uz odobrenje pacijenta, odnosno uz druge Zakonom propisane uvjete', odgovorio je Luetić dodajući da je uvidom u Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika razvidno da zakonodavac nije do sada smatrao potrebnim ovo pitanje regulirati propisom niti napraviti iznimku od naprijed navedenih obveza čuvanja liječničke tajne, odnosno prava na povjerljivost podataka o zdravstvenom stanju državnih dužnosnika.
'Iako smatramo postavljeno pitanje interesantnim, njegovo reguliranje nije u nadležnosti Komore nego zakonodavca, odnosno Hrvatskog sabora', odgovorio je Luetić na upit tportala bi li i u Hrvatskoj trebalo regulirati objavljivanje tzv. zdravstvenog kartona visokih državnih dužnosnika kako bi javnost bila upoznata s njihovim fizičkim i psihičkim zdravljem.
