I dok hrvatski obrazovni sustav spava kad je riječ o tom pitanju, jedan se dječak ohrabrio i našoj Sunčici Findak ispričao svoju priču. U želji da pomogne drugima, da se to zlo zaustavi. Maltretiranje je počelo iznenada, nije se ni snašao, a postao je meta uvreda, ismijavanja, izolacije. S njegovom školskom torbom igrali su nogomet, slali mu uvredljive poruke, nasrtali su na njega gdje god su stigli.

Najgora faza mu je bila kad je počelo i kad je shvatio da to neće stati, a razrednica nije ništa poduzimala. U razredu su ga izolirali, rekli da je zrak, a na ulici ga pratili i prijetili mu. Osjećao se, kaže, grozno - razočarano, usamljeno, nesigurno.

Nitko im nije htio pomoći, obrazovni sustav je potuno zakazao. Nisu mu pomogli u molbi da promijeni školu, morali su se snaći sami. Kaže, na kraju je on postao problem, a one koji su inicirali nasilje sustav je zaštitio.

Ovaj hrabri dječak sam se javio HTV-u i htio ispričati svoju priču ne skrivajući lice. Htio je pokazati lice i onima koji ga nisu zaštitili, a trebali su.

Njegova poruka i zrelost možda potaknu one koji tako često govore da dijete sretno i nasmijano treba ulaziti u razred. Možda ta otrcana fraza nakon ove priče i pokrene odgovorne jer ovakve djece sa sličnim pričama ima sve više u našim školama i na ulicama.

Video pogledajte ovdje