Rješenje problema je ponudio poznati arhitekt i statičar Boženko Jelić, inače projektant konstrukcije stadiona. Splićanin Jelić je uz akademika Borisa Magaša, Riječanina koji je dao arhitektonsko rješenje, jedan od najzaslužnijih što je splitski stadion i danas, usprkos lošem održavanju, u relativno dobrom stanju.

'Mi smo dali preporuke što se treba mijenjati, obnavljati, te smo točno naveli koliki je vijek pojedinih materijala, ali struka se nije slušala, novca se imalo za sve, ali ne i za sigurnost gledatelja i igrača. Općenito gledajući, stadion je u dobrom stanju, ali pojedini dijelovi stadiona nisu.

Ako govorimo o opasnosti, mislim da ona najviše prijeti od leksan-ploča koje su stavljene na stadion s garancijom od 25 godina, a stadion je 34-godišnjak, dakle trebale su biti promijenjene prije devet godina. Leksan je težak, te ploče su debljine od četiri do šest milimetara, pojedini komadi su propali, lako se mogu odlomiti i pasti na gledatelje. Rušenje prijeti i zbog vjetra, napose bure za koju svi znamo kako zna biti silovita', kaže arhitekt i konstruktor Jelić za Slobodnu Dalmaciju.

Ipak dodaje kako ne prijete urušavanje cijelog krova već samo pojedinih dijelova. 'Kad s tolike visine padaju komadi, oni postaju projektili i mogu zaista biti velika opasnost za ljude koji se nađu na travnjaku ili tribinama', kaže Jelić, koji je sa svojim timom izradio i rješenje za Poljud, navodeći da se krov mora ponajprije mijenjati zbog sigurnosti, a kad ga se već mijenja, onda bi se usput moglo i zaraditi.

'Svjesni smo da Grad i Hajduk nemaju novca, pa smo došli na ideju da se cijeli stadion natkrije i postane arena, a na krov se postave solarne ploče. To je zahtjevan, ali izvediv zadatak. Tako će stadion proizvoditi električnu energiju za svoje potrebe, ali je i prodavati. Poljud bi tako bio prava tvornica struje.

Inače, trenutna površina krovišta je 24 tisuće četvornih metara, što nije dovoljno za veću proizvodnju struje, ali ako bi se zatvorio stadion, tada bi ukupna površina bila oko 70 tisuća kvadrata. Po sredini krovišta bio bi otvor širine 25 metara u smjeru sjever–jug, pa bi arena funkcionirala kao zatvoreni i otvoreni stadion', kaže Jelić, kojega smo upitali koliko bi stadion proizvodio struje, te koliko bi Hajduk i Grad mogli zaraditi.

'To je i te kako moguće napraviti, a Split bi bio prvi grad u bivšoj Jugoslaviji i šire koji bi ušao u takav projekt. Ako bi krovište bilo površine 70 tisuća četvornih metara, onda bismo imali elektranu snage pet megavata. To je golema korist za Poljud, Hajduk, ali i za Split jer bi taj pogon mogao opskrbljivati električnom energijom od sedam do osam tisuća kućanstava', kaže prof. dr. Ljubomira Majdandžića, predsjednika Hrvatske stručne udruge za sunčanu energiju i profesora na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku.