KRAJOBRAZNA ARHITEKTICA OTKRIVA

Poljoprivreda u Slavoniji uništila je masu biljaka, fali nam vrtlara i još hrpa apsurda

Alka Turalija o hortikulturi i poljoprivredi

Alka Turalija o hortikulturi i poljoprivredi

Izvor: Pixsell / Autor: Davor Javorovic/PIXSELL/Tihomila Jovanović/tportal.hr

Dok se u svijetu posebna pažnja poklanja dizajnu prostora, zelenih površina, ekosustava i vrijednostima arhitekture krajolika, u Hrvatskoj je tek posljednjih godina pojačan stvaran interes za takvom vrstom stručne usluge koja povezuje oblikovanje, uređenje i planiranje krajolika uz očuvanje prirode. Najistaknutiji primjeri krajobrazne arhitekture vidljivi su u uređenju javnih površina, ugostiteljskih i turističkih objekata, a u svemu prednjače hoteli koji su rekonstrukcijom i modernizacijom postali luksuzna zdanja u prekrasnom prirodnom okruženju. Pa ipak valorizacija krajobrazne vrijednosti još je na niskim granama, a posebice u odnosu na građevinu i arhitekturu. Što je razlog tomu, kako pristupiti hortikulturi i krajobraznoj arhitekturi, kako pristupiti izradi jednog vrta te koje su najčešće pogreške pri djelovanju u prostoru te kako nam poljoprivreda i urbanizacija uništavaju biljne vrste, upitali smo Alku Turaliju, krajobraznu arhitekticu

'Jedan od razloga leži i u tome što se u fazi planiranja objekta građevinari rijetko konzultiraju s okolišnim dizajnerima, već se hortikulturi pristupa na kraju, i to u vrlo minimalnom opsegu', smatra Turalija te dodaje kako dijelom krivi struku 'koja nije izgradila čvrst lobi koji bi bio al pari građevinarima i arhitektima'.

'A zakazali su i urbanisti koji promišljaju zeleno. Građevinari izbjegavaju urbaniste ili krajobrazne arhitekte jer im to povisuje cijenu, a za prodaju stambenih jedinica, kažu, nije bitno zelenilo nego dovoljno parkirnih mjesta, blizina vrtića i škole i nekog trgovačkog centra. Stoga se svakako mora poraditi na svijesti ljudi, ali i na zakonima koji će obvezati na angažman krajobraznih arhitekata, a ne samo arhitekata', kaže Alka Turalija, magistrica agronomije VOP (vrtlarstva s oblikovanjem pejzaža).

Od idejnog projekta do uređenog okoliša (s potpisom znalca)

Po njezinim riječima, princip rada je taj da se izradi idejno rješenje, ako ne već i glavni izvedbeni projekt, paralelno s arhitektonskim projektom. Idejno rješenje donosi se u dogovoru s vlasnikom o njegovim htijenjima i samoj funkcionalnosti vrta, kao i s arhitektom koji projektira objekt. Drugi je dio glavno rješenje kojim je već sve definirano, definirane su biljne vrste, uloga koju taj vrt mora imati naspram zahtjeva vlasnika a i samih mogućnosti što se tiče nekakvih osnovnih klimatskih osobitosti.

'Dakle, prvo se izgradi objekt, a finalna faza je izgradnja vrta, ali svi vrtno tehnički elementi što se tiče obrade, staza, potporanja, stubišta idu paralelno s izgradnjom kuće. Kad je teren očišćen i sav građevni material maknut, tek onda se rade nivelacije samog zemljišnog terena, gnojidba i kreće se u realizaciju vrta', kaže Turalija te dodaje da projekt ovisi o jako puno karakteristika, a to sve utječe i na njegovu cijenu.

Najčešći upiti glase: Koliko košta kvadrat uređenog i oblikovanog vrta?

'Ako hoćete imati kvalitetan projekt, on košta kao i što košta projekt arhitekture. Određeni cjenik i visinu nalaže i Komora arhitekata, kaže Turalija. Naglašava i da je teško govoriti koliko stoji četvorni metar uređenoga i oblikovanog vrta, iako su to najčešći upiti. A prema nekim procjenama, za 500 četvornih metara treba izdvojiti i do deset tisuća eura.

Od hortikulture do krajobrazne arhitekture

Latinski hortus znači vrt, a i cultura je uzgoj, razvoj, oplemenjivanje. Hortikultura je znanost o intenzivnom uzgoju kultiviranih biljaka. Hortikultura podrazumijeva i povrće i cvijeće i voće, a krajobrazna arhitektura bavi se projektiranjem ukrasnog vrta koji može i ne mora sadržavati i element voćnjaka. Hortikultura je širi pojam od krajobrazne arhitekture.

'Postoje moderni objekti koji zahtijevaju samo travnjak, a primjerice četvorni metar travnjaka u roli je do 80-ak kuna. Neki objekti zahtijevaju jednostavnu hortikulturu, a drugi vrlo složenu, krajobraznu ili hortikulturu s povrtnjakom, svim uključenim unutra. Taj projekt krajobrazne arhitekture ili arhitekture vrta vrlo je dinamičan i raznolik, on se ugovara prema viđenom prostoru i zahtjevu naručioca. Postoji različitost biljnog materijala gdje jedna biljka doseže iznos i do 100.000 kuna, velike odrasle biljne vrste u okolišu hotela, ali s druge strane imate jednu tuju koja može koštati 30 kuna ili trajnice koje se mogu kupiti po 35 kuna, pa postaviti četiri do pet trajnica u jedan red. Ima situacija i kad klijenti naruče projekt kod krajobraznog arhitekta koji će osmišljeno raditi odabir biljnih vrsta ili njihovu poziciju u vrtu, paziti na funkcionalnost, a onda nemaju dovoljno novca da financiraju zalijevanje, jedan irigacijski sustav primjeren vrtu i sav taj napor propada', kaže Turalija.

Prije tri godine u Sveučilišnom kampusu u Osijeku je uređen prvi urbani park u Hrvatskoj.

Prije tri godine u Sveučilišnom kampusu u Osijeku je uređen prvi urbani park u Hrvatskoj.

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Mrkonjic/PIXSELL


Kvalitetan projekt košta pa se većina vlasnika odlučuje na princip uradi sam, a to zna ispasti očajno

No većina vlasnika zbog štednje pri izradi i uređenju vrta, odlučuju se na princip uradi sam. Rezultat je ponekad poražavajući, osušeno cvijeće, listovi na drveću i ukrasnim biljkama zavrnuti, a trave gotovo i nema od korova.

'Radi se o živim i kompliciranim organizmima i treba imati određena znanja i zato je dobro angažirati stručnjaka. Poznato je da biljni materijal svakako ide u proljeće ili u jesen, kad biljka ulazi u fazu mirovanja. Od biljnog materijala postavlja se, kako tko preferira, obično dendrologija, što podrazumijeva drveće i grmlje. Ono se bolje prima u jesenskoj sadnji jer primitak vegetacijskog materijala računamo jednu vegetacijsku godinu, što se ne poklapa s kalendarskom godinom. Ljudi pretežito ne pogode termin sadnje jer se svi građevinski radovi obično rade u proljeće i ljeto, a po završetku svi žele i gotov vrt, pa ne paze na te termine koji su zadani', tvrdi Turalija.

Djeca i njihovi roditelji ne raspoznaju važnost vrtlarske struke

Vrtlarstvo nije samo zanat, vrtlar mora imati jako puno znanja, usko vezanih uz biljku koja je živi organizam. Taj je sustav složen i ne treba ga podcjenjivati, svako stablo koje naraste sto godina moramo respektirati, a ne ga sjeći. Vrtlarska struka treba znati očuvati jedan takav organizam, pogotovo parkove, drvorede. To je plemenit posao gdje se stvara novi život. Sadnjom biljnog vrta, organizira se jedan mali biljni svijet. Vrtlarska struka je svedena na niske grane i zapravo je nema, nije cijenjena kao vani. Jako je puno starih ljudi koji su očuvali tradicijske vrtove, pa i onih koji imaju moderne vrtove i trebaju pomoć, traže vrtlare. Kad bi se povećala svijest koliko je ta struka važna, onda bi i ta zanimanja bila cjenjenija.

Savjetuje i da skupina biljaka mora biti odabrana prema prirodnom slijedu, neke biljne vrste ne idu zajedno, mora se slijediti prirodnost podneblja iz kojeg biljka dolazi i osigurati minimum uvjeta da bi ta biljka uspjela. Osim toga treba paziti i na zaštitu bilja, pogotovo u ovim klimatskim promjenama kad je previše vlage, visoke temperature i kad se javljaju gljivična oboljenja.

S materijalom koji prođe mimo inspekcija uvezli smo i neke karantenske bolesti

'Napravljena je i greška s uvozom nekontroliranog materijala, dobili smo karantenske bolesti koje nekada nismo imali. Vrlo često se prošverca neki pelcer, a to je vrlo opasno jer se ne zna koje se bolesti mogu donijeti na taj način. Otvaranjem Europe to je još pojačano. Svjedoci smo napada potkornjaka, napada čak i naše crnogorične šume, gljivičnih oboljenja na tujama, na biljnim vrstama koje su ogradne, a time su štete veće', tvrdi profesorica s osječkog Poljoprivrednog fakulteta.

Prije tri godine u Sveučilišnom kampusu u Osijeku je uređen prvi urbani park u Hrvatskoj.

Prije tri godine u Sveučilišnom kampusu u Osijeku je uređen prvi urbani park u Hrvatskoj.

Izvor: Pixsell / Autor: Davor Javorovic/PIXSELL

Slavonski su vrtovi, kaže Turalija, sazdani tradicionalno od tri dijela, jedan je ukrasni, oko okućnice, često s brajdom, vinovom lozom, ali i povrtnjakom koji je odvojen fizički ili biljnom strukturom i treći dio je voćnjak. 'Urbane sredine koje sam vidjela organizirane su na taj način. U Slavoniji to je jedna specifičnost koja je tradicija i koja se mora očuvati. Ljudi vole okućnice i održavaju ih i one su povezane s onim nekadašnjim pojmom koji je turcizam, ali je ovdje ustaljen, bašča', kaže Turalija.

Urbani zahvati uništili su duh Osijeka pa sad živi kao da nije grad na rijeci

Nažalost urbanim zahvatima nestali su tradicionalni osječki vrtovi, a s njima i male ulice u središtu grada kao posebnost, entitet i duh grada. Turalija kao primjer ističe Šamačku ulicu koja je imala specifičan urbanizam Osijeka da se sa više strukture, viših zgrada, prema Dravi spušta vizura i da ostavlja otvorenu tu vizuru grada na rijeci.

 Ovakvi prizori postaju rijetkost, jer urbanizacija 'jede' osječko zelenilo, a s njim i duh grada.

Ovakvi prizori postaju rijetkost, jer urbanizacija 'jede' osječko zelenilo, a s njim i duh grada.

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Mrkonjic/PIXSELL

'To je Osijek izgubio, on je blokiran i sad živi kao da nije grad na rijeci, tim više što se nije proširio i na drugu obalu rijeke već komunicira s tom stranom samo u rekreativnom smislu. Dakle i tu su potrebni vrtovi u smislu te komunikacije, grada, centra i meni je žao da se jedan sloj takvih tradicijskih vrtova nije znao održati', kaže Turalija ističući kako je urbanizacija došla preblizu povijesnoj jezgri, a upravo su ti vrtovi i ulice trebali biti jedan tampon prijelaza. Nažalost i ulice su doživjele svoju devastaciju.

Osijek dobiva katastar zelenila

'Riječ je projektu koji je pozitivan, ali sam mišljenja da je to trebalo organizirati tim stručnjaka različitih struka jer učinjeno je dosta grešaka što se tiče determinacije materijala, a i podataka koji bi trebali biti puno opsežniji i detaljniji. Stavljanje pločica treba prekontrolirati jer su nazivi pogrešni za pojedine biljne vrste. Moramo biti svjesni da to ne čitaju samo građani, već i stručnjaci i stranci koji tu dolaze i fotografiraju to. Postoje stručni ljudi koji su dendrolozi i treba to ispraviti, od krivih naziva do povijesnih navoda. To je javni dokument, koji je dostupan svima i koji koristite i student, ali ako nije točan onda je neiskoristiv', uputila je pozitivnu kritiku profesorica Turalija.

451111 ,445706 ,424152 ,441905
'Posječeni su drvoredi lipa, jasena, kako bi se napravilo više parkirnih mjesta. Moramo biti svjesni da jedno drvo aspirira oko 400 litara vode u ljetnim mjesecima. Zašto smo alergični? Zato što stablo razgrađuje čestice, kupi kao magnet na sebe, vraća ih u tlo, sprečeva ulazak u stambene prostore,a kad toga nema izloženi smo alergijama i bolestima. Mikroklima jednog stable, jako puno znači. Mi danas dobivamo sve više betonirani prostor. Povećao se broj parkirališnih mjesta nesrazmjerno s bivšom urbanizacijom, s bivšim starim objektima, koji možda i nisu imali kolni ulaz, a sada su dobili nekoliko mjesta jer je na mjestu objekta niknula nova građevina. Da li je to potrebno? Nije li trebalo jednu užu zonu ostaviti povijesno čistom', pita se Turalija.


Premda se čini da Osijek ima dovoljno zelenog prostora, on malo pomalo postaje uniformiran stvarajući monokulturu. Osijek je nekad bio dobitnik zelenih vrpci Vjesnika, parkovi su izgledali reprezentativno, ali danas je situacija drugačija.

'Vidi se pomanjkanje struke. Premalo je stručnih ljudi, radnika, vrsnih vrtlara, a to je velik problem. Nema profilacije radnih mjesta prema stvarnim potrebama koje sustav već sada nalaže u Europi. Ne želim navoditi imena ili tvrtke, ali na radnim mjestima gdje bi trebali biti oni koji su završili barem hortikulturu, da ne kažem krajobraznu arhitekturu, sjede ekonomisti, pravnici ili nešto bliže struke poput agronoma, ratara. Pokrivenost radnih mjesta i stručna osposobljenost daleko su od minimuma očekivanosti što bih ja kao stručnjak željela u ovome gradu. Kad imamo takvu strukturu, onda je rezultat takav kakav jest, daleko od zadovoljavajućeg i odražava se u svemu', kaže Turalija.

Po njezinim riječima, uništavaju se perivoji, smanjuju površine, preoblikuje ih se i oni gube oblik i dodirne točke s izvornim projektom koji je bio nekakav modernistički pristup potrebama čovjeka onog vremena, a koji je slijedio taj nastavak hrvatske moderne.

'Te promjene nisu sukladne onomu što nalaže ono što smo mi potpisali, a to je obnova i zaštita kulturnog naslijeđa prema Firentinskoj povelji. Urbanu jezgru, povijesnu jezgru dužni smo štititi za buduće generacije, oplemeniti i unutra staviti one sadržaje koje ona može podnijeti. Vrlo je važno sačuvati kapacitet nosivosti jednog prostora. Trgovi se sve više betoniraju, postavljaju se neke neprimjerene posude za drveće, cvijeće, ali to su ideje arhitekta, a ne krajobraznog arhitekta. Nekada je povijesna Tvrđa imala trg sa spomenikom Kuge kao zeleni park, cijeli trg je bio ozelenjen, a sad je ostao samo ginko, nešto je postavljeno okruglastih javora i više zelenila nema, a nije predviđeno ni u novim projektima za ostale dijelove Tvrđe. Zelenilo se smanjuje', upozorava Turalija.

'Mi živimo u izuzetno opasnom prostoru intenzivne poljoprivrede. Dakle različitost prostora pa i tih malih vrtova itekako pridonosi bioraznolikosti i očuvanju entiteta grada i sa te prirodne ekološke strane i povjesno kulturološke osnove, je ta pozicija malih vrtova jako važna.

Intenzivna poljoprivreda povećava prinose, ali i uništava neke za zdravlje važne biljne vrste

Intenzivna poljoprivreda povećava prinose, ali i uništava neke za zdravlje važne biljne vrste

Izvor: Pixsell / Autor: Davor Javorovic/PIXSELL

Zašto je važno dovesti prirodu u vrtove?! Austrijanci znaju kako se to radi

A to su prepoznali u Austriji i nekim drugim europskim zemljama gdje kroz Dane otvorenih vrtova i druge manifestacije, a čak i u ruralnim dijelovima, stvaraju se, vrtovi uz pomoć stručnjaka i dobivaju fantastični prostori koji zapravo imaju za svrhu očuvanje dijela prirode koja je uništena. Njihov je zadatak dovođenje prirode u vrt.

'Naime, gubimo jako puno biljnih vrsta primjerice u Slavoniji sve više nestaje kadulja, zatim različak, mačja metvica, kičice su nestale s livada, menta, makovi. Igrom slučaja imali smo priliku vidjeti crveno polje makova, ali samo zato što je posađena soja bila zagađena sjemenjem maka. Masa je biljaka koje su korisne, potrebne za naše pravilno disanje, čišćenje kože, smirenje, sve te livade su nestale na uštrb naše intenzivne poljoprivrede. Austrijanci pogotovo Nijemci imaju državno sufinancirane programe da svaka okućnica dobije malo jezerce s pročišćivačima i vodenim biljkama jer su nestale ptice, leptiri, puževi, žabe. Prekinut je taj jedan lanac u prirodi koji zapravo radi balans koji ako nije izjednačen javljaju se razne bolesti i štetnici Ako to sve skupa samo očuvamo u vrtu, oni postaju matičnjaci i budući rasadnici i upravo to je također budućnost malih vrtova', smatra Turalija.

Umjesto da su mjesta za predah, parkovi su postali ozbiljan problem
Što se tiče parkova, svi su opasni, čak smo imali i smrtni slučaj kad se odlomila grana. Krošnje nisu sanirane, stabla su u vrlo lošem stanju, a greške se ponavljaju i pri obnovi drvoreda. Unutar urbane sredine moramo dobiti snažna razgranata stable, što omogućuje i lakše održavanje, da ne smeta električnim vodovima, prometu. Ako je krošnja previsoka, postaje opasna. Zbog velikog opterećenja, kad padne kiša i drvo upije vlagu, postaje preteško i puca. Zato postoje te mjere u hortikulturi u načinu rezidbe, oblikovanju urbanog drveća, postoje pravila, standardi i vrtlarske norme. Ako to nemamo, onda je to jedna djelatnost iz koje se najlakše izvlači novac. Jer kad bi bilo uređeno, znalo bi se koliko novca se daje za što; sve su to norme koje se mogu izračunati i onda se sve vidi transparentno. A da je prisutna jedna totalna neuređenost unutar struke, nepriznavanje struke, neshvaćanje građana koliko se pridonosi životu u gradu, to je sve istina. Trebamo svi jako puno poraditi i promijeniti pristup prema struci, ali i strukturu lokalne uprave, pa čak i državnih tijela i ministarstva. Morali bismo i kao građani više reagirati na našu povijesnu i kulturnu ostavštinu i ako se ne probudimo, to neće završiti dobro, zaključuje profesorica Turalija.

SaveSaveSaveSave

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!