Bagić je u četvrtak na konferenciji za novinare pokušala objasniti da se u njenom slučaju radi o propustu, a ne o plagijatu stručnog rada tajnika Ustavnog suda Teodora Antića. U svojem obraćanju ispričala se kolegama i kolegicama ustavnim sucima i sutkinjama zbog toga što je 'u svom pisanom radu propustila naznačiti dijelove koje je preuzela iz Antićeva rada.'

Plagijat je krađa

No Silobrčić smatra da se plagijati trebaju ozbiljnije sankcionirati jer se u protivnom šalje kriva poruka da je krađa intelektualnog vlasništva prihvatljiva praksa.

'Plagiranje je krađa. Stoga bi pravi moralan čin bilo podnošenje ostavke. Druga mogućnost bila bi da takvu osobu isključi Ustavni sud. Ugledna ustanova kao što je Ustavni sud ne bi smjela dozvoliti da se u njoj tako nešto događa', rekao je za tportal akademik.

Sporo rješavanje, bez sankcija

Čelni čovjek Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju kaže da je nesankcioniranje plagiranja ozbiljan problem naše akademske zajednice koji se ne rješava na odgovarajući način što teško šteti njezinoj vjerodostojnosti i ugledu.

'Prije svega u ovoj prilici treba napomenuti da se u našim društvenim i humanističkim znanostima često zamagljuju razlike između stručnih i znanstvenih radova, namjerno ili iz neznanja. Nije rijetkost da se stručni radovi proglašavaju znanstvenima, što zapravo nisu. U tim znanstvenim područjima ima ljudi koji namjerno zamagljuju kriterije kako bi sve, svaku stvar koju napišu, makar i novinski članak, mogli proglasiti znanstvenim radom. To nije samo krivo nego je i opasno', rekao je Silobrčić koji smatra da je tumačenje Bagić prema kojem je njezino prepisivanje tek propust, a ne plagijat, neuvjerljivo.

'Teško je vjerovati da netko tko sjedi u Ustavnom sudu prepiše cijele stranice teksta, a da nije svjestan da bi ih trebao staviti u navodnike i navesti njihov izvor. Mislim da to nije prihvatljivo ponašanje te da isprika nije dovoljna. Takvu praksu trebalo bi sankcionirati. Čak i ako se radi o novinskom tekstu, a kamoli o stručnom članku, uzimanje dijelova bez navođenja izvora mora se smatrati krađom. To se ničim ne može opravdati', istaknuo je.

Slobrčić kaže da je nedavno u ime Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju poslao jedan dopis svim institucijama i svim sveučilištima u kojem je upozorio da procesi u kojima se procjenjuju moguća plagiranja kod nas traju godinama.

'Čak i kada proces dođe do nekog rješenja, ništa se ne događa. U ime Odbora napisao sam da od svih institucija tražimo da se dokazana plagiranja sankcioniraju. To se mora činiti jer inače plagiranje postaje dopustiva praksa. Primjerice, imali smo slučajeve plagiranja diplomskih radova i magisterija u redovima političara, koji se nikome nisu činili problematičnima, mada je ustvari riječ o krađi', rekao je naš sugovornik.

Čak i ako u zakonu ne postoji precizna odredba o kaznama za takve slučajeve, kaže, plagiranje tuđih radova je moralni prekršaj koji je najpogubniji u obrazovnim institucijama.

'Nastavnik koji plagira pokazuje da nije sposoban druge poučavati jer sam krši etičke kodekse znanstvenog rada. Stoga su afere s prodajom ispita i diploma prava katastrofa za obrazovni sustav. Ne može se dozvoliti da takve osobe ostaju u obrazovnom sustavu jer one krivo odgajaju mlade. To je najpogubnija stvar u tom sustavu', smatra Silobrčić.

Etički odbor je bezubi lav

Etička povjerenstva koja postoje na obrazovnim institucijama, kaže, trebala bi imati dovoljno hrabrosti da sankcioniraju ljude koji su ukrali neko intelektualno vlasništvo, a osobu koja to učini više puta trebalo bi izbaciti s fakulteta.

'23. studenog imamo sastanak Odbora na kojem planiram zatražiti da se osnaži cirkularno pismo kojim tražimo ozbiljnije sankcioniranje sličnih stvari u akademskoj zajednici. Naime, naš odbor je kao lav bez zubi jer mi nemamo mogućnost sami sankcionirati članove akademske zajednice. Mi ovisimo o etičkim povjerenstvima po institucijama koje bi trebale odraditi taj posao. Mi djelujemo tek kao neka vrsta drugostepenog žalbenog odbora. Primjerice ja sam aktualnom rektoru Sveučilišta u Zagrebu napisao već tri pisma u kojima sam tražio da se okončaju slučajevi koji se razvlače već godinama. Nije mi čak ni odgovorio na njih. No ja ne odustajem, pisat ću mu i četvrti put', poručio je akademik.