“Nenormalno je koliko ih sada ima. Svake godine sve ih je više”, rekao je Mišin za N1.

Njegovo dugogodišnje iskustvo pokazuje da je porast broja stršljena povezan s dolaskom stranih, invazivnih vrsta koje su potisnule domaće. “Sada na našem području imamo stršljena koji je mutant indijskog i našeg, imamo i čistokrvnog indijskog, sitnog i krupnog azijca te japanskog stršljena”, opisuje i posebno ističe jednu vrstu kao posebno podmuklu – sitnog azijca žutocrne boje, koji lako može zavarati zbog sličnosti s domaćom osom.

'Ljudi misle da je to naša osa tavanuša'

Prepoznavanje ovih insekata nije uvijek jednostavno. Mišin upozorava: “Ljudi ih često ne razlikuju pa kad vide sitne azijce misle da su to domaće ose 'tavanuše', a ne stršljeni.”

Zato savjetuje izbjegavanje bilo kakve interakcije s njima, posebice u blizini uređaja koji proizvode buku poput kosilica, trimera ili motornih pila. “Stršljen azijac sitan je, ali jako opasan. Inače je sve to otrovna gamad. Naša autohtona osa zbrisana je skoro s lica zemlje, stršljeni su je uništili. Jedu i ose i pčele”, upozorava on.

Stršljeni se, kaže, ne ograničavaju na jedno stanište. Podjednako su prisutni u gradskim sredinama i ruralnim krajevima, a ovisno o vrsti, biraju različita mjesta za izgradnju gnijezda.

Mutirane vrste, koje kombiniraju osobine indijskog i domaćeg stršljena, najčešće prave gnijezda pod zemljom, u napuštenim krtičnjacima. “Pa kad kosite travu i naiđete kosilicom ili trimerom na njih dogodi se, kao što se mome sinu dogodilo, da ulete u hlače.”

'Inteligencija im je takoreći ljudska'

Mišin ne skriva svoje poštovanje prema organizaciji unutar stršljenskih gnijezda. “Postoje čuvari, čistači i hranitelji. Inteligencija im je takoreći ljudska.”

Opisuje kako ga znaju “čitati” i prepoznaju mjesta na tijelu koja nisu u potpunosti zaštićena: “Kada dođem na intervenciju obučen u jednodijelni debeli kombinezon od glave do pete, a ne stavim zaštitne naočale nego imam samo zaštitnu mrežicu preko očiju, oni osjete da tamo zračim toplinu pa se zalijeću pravo u lice pokušavajući iz žalca štrcnuti otrov u oči. Ako bi mi uštrcao otrov u oči bilo bi to isto kao da me ubo.”

Uklanjanje gnijezda provodi temeljito. Prvo koristi posebni petovalentni otrov kojim tretira gnijezdo, zatim ga skida i odnosi. “Onda se vratim i još jednom našpricam to mjesto otrovom koji ima karencu devet mjeseci. Svaka kiša, magla, mraz ili jutarnja rosa aktivira taj otrov i stršljen na to mjesto više ne bi trebao doći.”

U jednom gnijezdu čak 25 tisuća jedinki

Najveća gnijezda koja je susreo dosezala su impresivne dimenzije. “Ima i onih veličine kotla za rakiju. U jednom takvom koje sam uklonio u Kopačevu u Baranji bilo je oko 25 tisuća jedinki. Lopatom za snijeg utovarao sam ih u kantu nakon što su uginuli.”

Pozive za uklanjanje stršljenskih gnijezda prima iz svih dijelova Hrvatske i ne pamti mjesto u kojem nije bio. Sve što radi, čini dobrovoljno. Ne traži novčanu naknadu, osim možda pokriće za troškove puta ili sredstva koje koristi – i to samo ako ljudi sami ponude pomoć. Kontakt broj putem kojeg mu se može obratiti za pomoć dostupan je OVDJE.

'Pčele se roje kada su u ljubavnom deliriju'

Kao iskusni pčelar, Mišin se osvrnuo i na nedavne vijesti iz Francuske, gdje su pčele u Aurillacu napale i ozlijedile 24 osobe. “Kada su pčele u rojenju, a čega se ljudi plaše kada ih tako vide, one su zapravo u jednom ljubavnom deliriju, vesele i razigrane. Postaju opasne tek ako im u vrijeme rojenja uklonite košnicu.”

Dodaje kako nestručne intervencije mogu dovesti do opasnih posljedica: “Nažalost, ljudi tada pozovu neke nadripčelare koji to obave, a time zapravo naprave štetu. Kada pčele ostanu bez te matice to je kao kad dijete ostane bez majke. Postanu nervozne, ne znaju kamo će i što će, pa kao u nekom ludilu postaju agresivne i spremne za napad.”

Kaže da su francuske pčele bile gradske, bez stalnog nadzora, što je dodatno pridonijelo njihovoj nepredvidivoj reakciji. “Raznim sredstvima ide se na te pčele što kod njih potiče agresivnost”, zaključuje.