Ovaj splitski ugostitelj prava je žrtva apsurda epidemioloških mjera: Proizvodi kavu za van, a ne može je prodavati!

'Zapravo sam tužan i povrijeđen jer ne mogu normalno raditi u ovom prostoru od deset kvadrata, a istovremeno se tisuće ljudi vrzmaju po pekarama, kioscima i pumpama ili prstima prebiru po aparatima bez ikakvih mjera zaštite', govori za tportal vlasnik Split Coffee Roastersa Ivan Kapuralić.

On je trenutno jedini zaposlen u malom specijaliziranom coffee shopu u Trogirskoj ulici, nadomak Marmontove, otvorenim prošlog ljeta u suradnji sa slovenskim poslovnim partnerom Matejom Sererom. Sami nabavljaju kavu iz Brazila, Hondurasa, Etiopije i Tanzanije, sami je prže i pripravljaju s idejom da ju prodaju ljudima u šetnji centrom grada. Poslovni projekt zvuči kao slučajno, ali idealno pogođen za mjere koje su mjesecima na snazi u Hrvatskoj. Ali…

…ali prodaja kave dopuštena je samo lokalima registriranima za prodaju hrane, dakle restoranima, pekarama, slastičarnicama i slično. Kafićima je zabranjeno raditi kavu.

'Mi ugostitelji i tada smo uporno tvrdili da bi mjere trebale određivati način na koji će se raditi, umjesto da decidirano propisuju tko može biti otvoren, a tko mora staviti ključ u bravu. Zato i dolazi do ovakvih bizarnih situacija', govori nam Kapuralić.

S pokretanjem svog malog biznisa zasad nije imao velike sreće: u investiciju je krenuo taman negdje na početku epidemije, a unatoč tome bio je spreman za otvaranje još početkom lipnja prošle godine. No, kako to obično biva, na sve dozvole i suglasnosti čekao je skoro cijelo ljeto, pa je prve mušterije primio 16. kolovoza. Dva mjeseca kasnije zatvoren je.

'Situacija je daleko od bajne: uložio sam posljednju kunu, zaduživao se. Sva sreća da na plaći nemam više nikoga jer bi sve propalo, ovako se mučim i rastežem, čekam bolja vremena', iskren je sugovornik tportala. Kad bi se ovih dana stvari napokon pokrenule i kada bi dobio dozvolu za rad, a onda i kada bi turizam pokazao znakove života, vjerojatno bi zaposlio još dvije ili tri osobe.

Trenutno koristi dio Vladinih mjera za očuvanje radnih mjesta i pomoć poduzetnicima, ali…

'Imam potporu za plaću, mada i ona često kasni, dok se za nadoknadu fiksnih troškova zasad odlučio mali broj ugostitelja jer postoje brojne nejasnoće. Od ljudi se očekuju da sami podmire sve račune i potom podnesu zahtjev za refundiranje, a glavni problem upravo je slab tijek novca. Naprosto ih se prisiljava da ponovno posuđuju, i to bez jasnog roka kada će im to biti vraćeno. Ne bi li bilo logično da država, kad se već na to odlučila, izravno plati račune? Postoje računi i uplatnice, postoje ugovori u kojima je vidljiva cijena najamnine i drugih troškova', predlaže Kapuralić.

Njegove riječi potvrđuje podatak da se na Vladinu mjeru podmirivanja fiksnih troškova dosad prijavilo tek nešto više od stotinjak od ukupno očekivanih više tisuća ugostitelja.

'Čak i ukoliko nam od početka veljače barem djelomično dozvole rad, trebat će nekoliko mjeseci da se uspostavi bilo kakva likvidnost. Ugostiteljstvo je trenutno motor bez ulja i bez goriva, treba ga najprije pokrenuti', slikovit je ovaj splitski ugostitelj.

Drugi aspekt eventualnog popuštanja mjera po njemu je također vrlo značajan: ljudi će se osjećati korisnima jer stvaraju, rade barem nešto, umjesto da sjede kod kuće i bulje u zid.