„Prije svega želim izraziti punu podršku građanima Gospića, građanskim inicijativama i udrugama koji su se sami organizirali i izborili za svoje zdravlje, svoju djecu, svoje okruženje i pitku vodu. Da nije bilo njih, za ovaj bismo slučaj danas vjerojatno znali gotovo ništa. Država i njezine institucije iznevjerile su te građane, inspekcije su šutjele, a oni su se sami morali boriti za ono što im država mora jamčiti“, poručio je Zmajlović.

Dodao je kako ovo nije incident koji se dogodio preko noći, već posljedica sustavnog urušavanja sustava zaštite okoliša i gospodarenja otpadom, priopćeno je iz SDP-a.

„Izjava premijera Plenkovića da se ‘ništa ne brinemo i da će odgovorni odgovarati’ predstavlja vrhunac politikanstva. Andrej Plenković na čelu je Vlade već deset godina. Izravno je odgovoran za sustavno razmontiravanje sustava zaštite okoliša, ukidanje obveznih licenciranih stručnjaka i donošenje loših, potpuno neučinkovitih propisa o jamstvima pod kojima je 37.000 tona otpada zakopano u Gospiću. Ako nakon deset godina vlasti nije u stanju riješiti problem koji je sam stvorio, Plenković mora podnijeti ostavku“, naglasio je Zmajlović.

Zmajlović je upozorio da slučaj Gospić nije rezultat slučajnog incidenta, već posljedica dugogodišnjeg slabljenja sustava gospodarenja otpadom. Podsjetio je da je još od 2016. godine HDZ-ova Vlada kroz izmjene propisa išla prema liberalizaciji i labavljenju sustava, između ostalog ukidanjem obvezne licencirane odgovorne osobe za gospodarenje otpadom te fleksibilizacijom financijskih jamstava.

„Kada liberalizirate propise i oslabite nadzor, morate biti svjesni posljedica. Ovo se nije dogodilo slučajno, niti je rezultat neke više sile ili ekološkog incidenta. Ovo je rezultat sustava koji je godinama stvaran i razgrađivan“, rekao je Zmajlović.

Četiri Vladine opcije nisu rješenje

Zmajlović je upozorio da je najava Vlade o dvomjesečnom „razmatranju“ četiri ponuđene opcije obmana javnosti i gubljenje vremena, budući da je iz stručnih dokaza jasno da niti jedna od ponuđenih opcija nije održiva.

SDP je zatražio neovisno stručno mišljenje izv. prof. dr. sc. Renata Šarca, zamjenika voditelja Katedre za tehnologiju obrade i gospodarenje otpadom na uglednom austrijskom Sveučilištu u Leobenu. Ekspertiza prof. Šarca nedvojbeno razotkriva da su četiri modela sanacije koje su predstavili Ministarstvo i Fond tehnički neizvedivi i pravno neutemeljeni.

• Prekrivanje folijom na licu mjesta - struka je jasna: to je puko guranje otpada pod tepih. Prekriti opasni, ekotoksični otpad slojem folije u osjetljivom krškom području, bez baznog nepropusnog dna, znači svjesno dopustiti da kiše i podzemne vode desetljećima ispiru teške metale i kemikalije u vodozaštitna područja Lijepe Naše. To je stručno potpuno neprihvatljivo.
• Izvoz na odlagališta u Njemačku i Austriju zakonski je nemoguć jer tamošnji propisi (DepV i AWG) izričito zabranjuju odlaganje neobrađenog otpada s udjelom ugljika (TOC) većim od 6,0 posto.
• Spaljivanje otpada Vlada procjenjuje na čak 125 milijuna eura, odnosno oko 4.000 eura po toni, iako stvarne ulazne naknade u europskim spalionicama iznose između 200 i 800 eura po toni. Zmajlović je upozorio da se time javnost nepotrebno zastrašuje troškom kako bi se ta opcija unaprijed odbacila.
• Predložena „solidifikacija“, odnosno miješanje otpada s cementom, predstavlja legalizaciju obrasca postupanja zbog kojeg je protiv odgovornih osoba pokrenut kazneni postupak, a u Hrvatskoj pritom ne postoji odlagalište koje bi moglo primiti takav materijal.

„Vlada nam kao četvrto rješenje praktički predlaže ono što je kriminalna skupina već radila - miješanje otpada i njegovo navodno ‘solidificiranje’. To nisu rješenja. Ne možemo dva mjeseca analizirati opcije koje su tehnički neizvedive ili zakonski zabranjene, dok onečišćenje prodire u vodonosnik“, rekao je Zmajlović.

Zmajlović je naglasio kako odabir tehnologije i vođenje sanacije nisu posao političara, nego neovisnih stručnjaka. SDP zato predlaže model koji bi odgovorna vlast provela odmah, uz uključivanje domaćih i međunarodnih stručnjaka.

„Jedini ozbiljan pristup jest okupiti vodeće hidrogeologe, geotehničare, inženjere zaštite okoliša i druga relevantna stručna znanja, uz predstavnike nadležnih institucija i građanskog nadzora. Potrebno je osnovati krizni stručni stožer koji će voditi sanaciju, a ne čekati još dva mjeseca da Vlada odlučuje između četiri neprihvatljive opcije“, poručio je Zmajlović.

SDP ne dijeli savjete Vladi koja je problem stvorila, već javnosti predstavlja model sanacije koji će provesti kao odgovorna vlast - uz punu garanciju za održivi stručni plan sanacije u pet koraka, provediv u roku od 12 do 24 mjeseca:

1. Ustrojavanje međusektorskog Kriznog stručnog stožera s građanskim nadzorom, u kojem će uz predstavnike nadležnih institucija (Ministarstvo, Fond, HZJZ, Hrvatske vode) sjediti vodeći znanstvenici s fakulteta i instituta te predstavnici lokalnih građanskih inicijativa i ekoloških udruga.

2. Postavljanje nepropusnog platoa i privremene hale pod negativnim tlakom sa sustavima filtara radi sprječavanja širenja smrada i utjecaja oborina.

3. Najam mobilnih postrojenja za mehaničko razdvajanje i obradu otpada u kontroliranim šaržama tijekom 12 mjeseci.

4. Separacija otpada na frakcije - goriva plastika šalje se na energetsku oporabu po realnim tržišnim cijenama u EU, a inertni neopasni dio na standardna odlagališta. 5. Demontaža opreme, potpuno ozelenjavanje i hortikulturna revitalizacija terena.

„Da se krenulo na vrijeme, danas bismo već imali konkretan koncept i plan sanacije. Umjesto toga, Vlada nema plan i još dva mjeseca namjerava tražiti rješenje koje joj stručnjaci već sada osporavaju. Ovo nije način na koji se vodi država“, zaključio je Zmajlović.

SDP vraća inspekciju zaštite okoliša u Ministarstvo

Kao prvi političko-zakonodavni potez, SDP najavljuje pokretanje zakonske inicijative za hitno vraćanje Inspekcije zaštite okoliša iz Državnog inspektorata u sastav Ministarstva zaštite okoliša, kako bi se vratila struka, omogućila brža reakcija i uspostavila jasna politička odgovornost. Posebno je upozorio na činjenicu da je Hrvatska, zbog slabog nadzora i nedovoljno učinkovitih propisa, postala privlačno odredište za organizirani ekološki kriminal.

„Nije bez veze ova otpadna mafija izabrala Hrvatsku. Znali su da je sustav nadzora neefikasan i da su propisi takvi da je pitanje hoće li za ono što rade ikada odgovarati. Pobrali su novac i - pojeo vuk magare. A sada pitamo: tko će sve to platiti? Građani, iz poreza i javnih sredstava“, poručio je Zmajlović.