Iz ove perspektive spomenuto vještačenje doista jest prijeloman trenutak u aferi: glavni državni odvjetnik Ivan Turudić objavio ga je 'u interesu javnosti', i to nakon što je premijer Andrej Plenković prethodno izjavio da je 'prvi refleks Vlade bio objaviti izvješće'. Nominalno su se obojica složila oko toga, makar neki mediji sugeriraju da se u pozadini nalazi Turudićevo distanciranje od Plenkovića.

Obojica su vrlo iskusni ljudi, pa je i jednome i drugome bilo jasno što će se dogoditi kada do građana dospije podatak o pronalasku 'vječnih kemikalija' u podzemnim vodama u srcu Like.

(Ne)politički kontekst

Današnji zagrebački prosvjed organizirali su aktivisti iz Gospića i na njemu po najavama neće biti dozvoljeni politički govori, no svejedno ga je nužno staviti u politički kontekst: gotovo kompletna oporba pozvala je sve građane i svoje simpatizere da se pridruže, a reakcija iz krugova vlasti bila je krajnje suzdržana.

Na društvenim mrežama masovno su se pojavila tumačenja da iza prosvjeda stoje isključivo 'ultraljevičari', 'jugozomboidi' i 'mrzitelji Hrvatske', ali i navodni dokaz da iza takvog pokušaja opstrukcije stoji HDZ – što su iz ove stranke oštro demantirali. Na ovom mjestu vrijedi zabilježiti da je premijer Plenković svojedobno protumačio da oko otpada u Lici 'histerizaciju rade oporba i mediji koji nemaju druge teme', a nešto kasnije čak je podigao letvicu usporedivši atmosferu s antivučićevskim pokretom u Srbiji:

'Prepisivanje scenarija nadstrešnica ili nekih drugih, koji su očito politički motiv većine aktera koji ovo rade, isto je vrlo lako prozreti. Mi smo u tom smislu politički prozreli od starta', rekao je, najavivši da 'histerija ili politikantstvo ili kreiranje atmosfera, kako smo vidjeli u drugim zemljama, neće poprimiti obrise koje bi oporba htjela'.

Današnji prosvjed stoga ipak jest politički, suprotno željama i najavama organizatora koji apeliraju da se u prvi plan stave Lika i golem ekološki problem koji se pojavio u njoj, ali i u brojnim drugim dijelovima zemlje. Ako ćemo tražiti ijedan pozitivan aspekt svega toga, primijetit ćemo da se politički fokus u Hrvatskoj pomaknuo u odnosu na prošlo ljeto, pa su umjesto svjetonazorskih tema – koje su lani eskalirale sve do fizičkih obračuna – ljeto 2026. godine okupirale znatno životnije priče o gospodarenju otpadom, učinkovitosti i odgovornosti institucija, ekološkoj svijesti te političkoj, građanskoj i poduzetničkoj savjesti.

Slučaj Gospić za sve to doista je sjajan poligon.

Pokrenuo ga je zapravo Europol u sklopu šire akcije suzbijanja otpadne mafije, upozorivši hrvatske vlasti na malo poznat bračni par Josipa i Moniku Šincek, a oni su se predstavljali u javnosti kao inovatori koji na dotad nepoznat način rješavaju problem otpadne plastike stvaranjem novog materijala, za što su čak dobili zlatnu medalju na sajmu u Ženevi. Govorili su da od njega stvaraju urbanu opremu, a u stvarnosti su – po sumnjama USKOK-a – organizirali cijelu kriminalnu skupinu koja je uvozila i prikupljala mljeveni plastični i drugi mješoviti otpad iz Slovenije, Italije i navodno Njemačke, ali i medicinski i drugi opasni otpad iz Hrvatske. Njega su 'inovativno' zatrpali pod zemlju na prostoru bivšeg silosa PPK Velebit u Gospiću ili ondje trajno deponirali.

Dio materijala čak i prije nego što im je izdana (dvojbena) dozvola za gospodarenje otpadom.

Lančana reakcija

Gotovo jednak modus operandi ova skupina – u koju istražitelji smještaju i Francisku Dodić, suprugu vrlo utjecajnog zagrebačkog zlatara Paška Dodića – imala je s otpadom kojim su 'gospodarili' na području Benkovca i Varaždina. On se nekontrolirano odlagao ili zakapao u znatno većim količinama od dopuštenih, plastični i medicinski otpad rasipao se po otvorenim površinama, a dokumentacija se masovno lažirala.

Kako to obično biva, otvaranje svake afere neminovno rezultira lančanim otkrićima brojnih drugih nepravilnosti, nejasnoća ili barem nefunkcionalnosti sustava. Otkrilo se da je dozvolu Šincekima za gospodarenje otpadom – ali isključivo neopasnim – izdala Ličko-senjska županija, a kada su inspektori zaštite okoliša izašli na teren i utvrdili nepravilnosti, zatražili su i dobili njeno ukidanje. No samo nekoliko mjeseci kasnije tvrtka Tipos Resurs bračnog para Šincek dobiva novu dozvolu nakon fingiranog očevida u kojemu navodno nisu pronađeni nikakvi problemi, pa je zbog toga uhićen županijski službenik Jerko Kostelac.

Građani Gospića u međuvremenu su na sve moguće načine pokušavali alarmirati institucije zbog činjenice da je u njihov grad dovezeno čak 1750 šlepera s po 20 tona otpada, a posebno Državni inspektorat, na čijem je čelu bio Andrija Mikulić. On je koncem 2025. godine uhapšen zbog primanja mita od gotovo 200 tisuća eura, uz pošiljke mesa, tucanog kamena i vina, a kasnije se pokazalo da itekako ima veze s bračnim parom Šincek.

S njima su ga navodno upoznali Franciska i Paško Dodić, a veza se razvila na čestim feštama u Gospiću, u Mikulićevoj kući u Dubravi, u Malinskoj i kod Šinceka u Varaždinu. No Josip Šincek navodno se zamjerio svojim poslovnim partnerima iz Varaždina, Mikulićevim prijateljima, nakon čega je tadašnji glavni državni inspektor – po njegovoj tvrdnji – počeo tražiti mito, cijelih pola milijuna eura, kako bi mu vratio dozvolu za gospodarenje otpadom.

'Mikulić mi je rekao da šutim, prijetio mi je zatvorom i 'velikim dečkima'', rekao je Šincek za Jutarnji list, što je bivši glavni državni inspektor demantirao.

Goleme količine otpada u međuvremenu stoje na mjestu u Gospiću: najprije se oko godinu i pol ništa nije smjelo dirati jer je predstavljalo dokazni materijal, ali nakon isteka tog roka spoznalo se da gotovo ništa od predviđene dugotrajne procedure nije provedeno. 'Hitna sanacija' koju traže građani nije moguća iz proceduralnih razloga, tvrdi vlast.

Rezultati vještačenja Geotehničkog fakulteta, koje je objavio Turudić, sasvim su promijenili dinamiku ove afere: utvrđeno je da se na toj lokaciji nalazi oko 37 tisuća tona miješanog tehnogenog otpada, između ostalog ostaci obrade električne i elektroničke opreme, plastika, medicinski otpad te građevinski i mineralni materijali.

Tlo je teško onečišćeno metalima, koncentracija bakra je oko 100 puta veća od dopuštene za poljoprivredno tlo, a na gotovo 18 tisuća četvornih metara uništeno je stanište. U podzemnim vodama nizvodno od odlagališta pronađene su i takozvane vječne kemikalije PFAS, u dvostruko većoj koncentraciji od granice tolerancije. Vještaci su zaključili da je izvor vrlo vjerojatno odlagalište, jer PFAS nije pronađen uzvodno, te su upozorili da se onečišćenje bez sanacije može nastaviti širiti podzemnim vodama.

Vlasti pokušavaju smiriti paniku objavljujući rezultate intenzivnog testiranja vode iz slavina, prema kojima je ona u cijeloj Lici zdrava i sigurna za piće – no to dakako ne garantira da neće doći do prodora onečišćenja ako se deponij ne sanira – a istovremeno sam proces sanacije razotkriva tužnu činjenicu da Hrvatska uopće nema lokaciju na kojoj se može zbrinuti opasni otpad, pa ni energane (narodski: spalionice) koje su u civiliziranoj Europi standard u procesu gospodarenja otpadom.

Oko blokiranja izgradnje takvih pogona neobično skladno slažu se i ekološki aktivisti i 'otpadna mafija', kojoj očito odgovara nered u sustavu.

Sanacija će trajati dugo i koštati puno, po procjenama čak do 100 milijuna eura.

O akutnom problemu u Gospiću i kroničnim boljkama hrvatskog sustava gospodarenja otpadom trebalo se raspravljati na sjednici saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Gospiću prije tri tjedna, no ona je prekinuta već u startu jer HDZ-ova većina nije dozvolila govoriti nevladinim aktivistima na njezinom početku, nego tek kada se političar ispušu.

Aktivisti iz Gospića zato će govoriti danas, usred Zagreba.