Premijer Andrej Plenković neće doći 'jer se tog dana nalazi u Italiji', a rekao je da na prosvjed neće doći ni njegovi ministri. 'Nismo o tome razgovarali, bavimo se rješavanjem problema, a ne prosvjedovanjem', kazao je.

U subotu će na glavnom zagrebačkom trgu govoriti isključivo građani i predstavnici inicijativa, a iz 'Gospić je naš dom' – koja sustavno izvještava o mobilizaciji diljem Hrvatske – eksplicitno naglašavaju da iza prosvjeda ne stoji nijedna politička opcija.

No on će svejedno morati biti stavljen (i) u politički kontekst, o čemu tportal razgovara s političkim analitičarem i komunikacijskim stručnjakom Jerkom Trogrlićem. On naglašava da je dobro da je ovakvu pozornost dobila tema koja nije svjetonazorski ni lijeva ni desna, oko koje su se snažno angažirali građani i udruge, a onda i političke stranke. Pitanje otpada u Lici daleko je nadišlo malu lokalnu ekološku temu i postalo nacionalno političko pitanje, a upravo to daje težinu subotnjem prosvjedu.

'Pogrešno je označiti prosvjed kao ljevičarski'

'Postoje pokušaji da se prosvjed ideološki označi, prije svega kao 'ljevičarski', pri čemu se kao dokaz navode pojedine osobe iz javnog i političkog života koje su ga podržale ili koje pozivaju građane da mu se priključe. Mislim da bi to bilo pogrešno i štetno za samu temu. Zvuči možda kontradiktorno, ali koliko oporbeni čelnici budu spremni prigušiti vlastiti ego, ne pokušavati se ukrcati u vlak koji su pokrenuli građani i ovaj prosvjed pretvoriti u priliku za vlastitu političku promociju, toliko su veće šanse da on uspije. Na njemu se u ovom trenutku susreću dvije različite energije: jedna želi zaštititi zemlju i vodu, ubrzati sanaciju i natjerati državu da izgradi sustav u kojem se ovako nešto više nikada i nigdje u Hrvatskoj neće moći ponoviti, a druga u svakoj velikoj aferi prije svega vidi priliku za rušenje vlasti. Ličko odlagalište joj u tom slučaju postaje isključivo sredstvo za ostvarenje tog cilja i ako druga energija preuzme prvu, prosvjed će izgubiti dio svoje širine', smatra Trogrlić.

'Paradoksalno, zato mislim da što se političke stranke manje budu gurale u prvi plan, politički problem za Vladu može biti veći. Stranačke boje i govori oporbenih lidera omogućili bi HDZ-u da skup vrlo jednostavno proglasi još jednim oporbenim prosvjedom. Puno je teže politički diskvalificirati tisuće običnih ljudi koji govore o zemlji, vodi, otpadu i funkcioniranju institucija', dodaje.

Tema koja miri Most i Možemo!

I Trogrlić uočava da je tema otpada u Lici dovela do mogućnosti zajedničkog nastupa Mosta i Možemo! naprosto zato što oko nje ne postoje stvarne ideološke razlike, a pritom svatko od njih taj problem može interpretirati unutar svoje političke niše. Za Možemo! to je prirodno pitanje zaštite okoliša i upravljanja zajedničkim resursima dok se kod Mosta vrlo lako uklapa u njihov kontinuirani antikorupcijski i antisistemski narativ.

'Bilo bi dobro da u Hrvatskoj stranke različitih političkih predznaka češće mogu prepoznati takve 'nadinterese' i surađivati oko njih. To, naravno, ne znači da su nestale njihove ogromne svjetonazorske i političke razlike: po toliko su pitanja udaljeni da ih je teško zamisliti kao dio iste stabilne parlamentarne većine. Ali ne moramo se oko svakog društvenog problema prvo pitati jesmo li lijevo ili desno da bismo znali treba li ga riješiti', smatra.

Sve oči uprte u Plenkovića

Trogrlić drži da će na veličinu i karakter prosvjeda utjecati i premijer Plenković svojom komunikacijom, ali prije svega načinom na koji će Vlada upravljati krizom. Napominje i da u ovom slučaju Plenković nosi politički dio odgovornosti već zbog činjenice da je Andriju Mikulića upravo njegova vlada birala i zadržavala na čelu Državnog inspektorata, a nakon njegova odlaska mjesecima nije imenovan novi glavni državni inspektor.

'No pogrešno je tvrditi da je premijer mogao znati za eventualna kaznena djela te političku odgovornost poistovjećivati s kaznenom. Upravo suprotno, sudovi i nadležna tijela trebaju utvrditi individualnu kaznenu odgovornost, ali politička odgovornost za izbor ljudi i funkcioniranje institucija postoji neovisno o tome. Drugi problem za Vladu jest sama dimenzija slučaja. Ovdje ne govorimo o kamionu otpada koji je netko jedne noći iskrcao u šumi, nego o tisućama kamionskih tura i procesu koji je trajao godinama. To prirodno otvara pitanje kako je moguće da se nešto takvih razmjera toliko dugo događalo', kaže sugovornik tportala te ipak napominje da su institucije svoj dio posla odradile: istražna tijela detektirala su što se događa i identificirala osumnjičene, uslijedila su uhićenja, a među onima koji su se našli pod istragom bio je i tadašnji glavni državni inspektor te više nije na toj dužnosti.

'Policija je, dakle, svoj dio posla napravila, a Državno odvjetništvo je i komunikacijski pokazalo da razumije težinu slučaja i opravdan interes javnosti kada je javno iznijelo informacije o rezultatima istrage. Sada dolazimo do sljedećeg testa institucija, sudskog epiloga: kao i u brojnim drugim velikim slučajevima, bit će iznimno važno da on dođe u rokovima bitno kraćima od onih na koje smo navikli u Hrvatskoj. Jer pravna država nije samo sposobnost da otkrije i uhiti osumnjičene, ona mora biti sposobna u razumnom roku utvrditi i individualnu krivnju ili nevinost. Ako između otkrivanja slučaja i pravomoćnog završetka prođe desetljeće, dio povjerenja koje su institucije stekle otkrivanjem slučaja ponovno će biti izgubljen', upozorava ovaj analitičar.

Otpad se mora hitno početi uklanjati

Kao najveći problem koji stoji pred Vladom on vidi sanaciju odlagališta, oko koje se 'krizna komunikacija više ne može odvojiti od kriznog upravljanja'. Ministarstvo može imati najbolje komunikacijske savjetnike na svijetu, ali ako javnost mjesecima ne vidi konkretno uklanjanje otpada, nijedna poruka neće biti dovoljno dobra, objašnjava Trogrlić.

'U ovakvoj krizi komunikacija može objasniti što radite, ali ne može zamijeniti ono što niste napravili. Zato mislim da je najveći protivnik Vlade u ovom trenutku vrijeme: svaki tjedan u kojem se vidi konkretan napredak u sanaciji radi za Vladu. Svaki mjesec u kojem otpad ostaje gdje jest, a građani slušaju administrativna objašnjenja zašto ga još nije moguće ukloniti, radi protiv nje. Tu je Plenković napravio i komunikacijsku pogrešku govoreći o 'histeriji', panici i politizaciji. Činjenično smirivanje ljudi potpuno je legitimno i obveza je vlasti – ako relevantne analize pokazuju da je voda iz javnog vodovoda zdravstveno ispravna, premijer to treba jasno i glasno reći. Ali postoji velika razlika između poruke 'prema svim mjerenjima kojima danas raspolažemo voda je sigurna za piće i nastavit ćemo je kontrolirati' i poruke građanima ili oporbi da histeriziraju. Prva poruka smiruje strah činjenicama, a druga može stvoriti dojam da vlast problem vidi u reakciji građana, a ne u događaju koji je izazvao tu reakciju. Pogotovo ljudima koji žive pokraj mjesta na kojem se godinama odlagao otpad ne možete objasniti da pretjeruju, morate im pokazati da kontrolirate situaciju. Povjerenje se u ovakvoj krizi ne vraća uvjeravanjem ljudi da se manje boje, već davanjem razloga da se manje boje', kaže ovaj stručnjak.

Je li Lika 'hrvatska nadstrešnica'?

Premda je premijer Plenković u jednom trenutku javno spomenuo 'scenarij nadstrešnice', odnosno antivučićevske prosvjede koji se već drugu godinu valjaju Srbijom zbog tragedije u Novom Sadu, Trogrlić je siguran da hrvatski institucionalni, politički i medijski kontekst jednostavno nije usporediv sa srpskim: sloboda političkog, aktivističkog, medijskog i institucionalnog djelovanja neusporediva je pa, neovisno s koje strane političke barijere dolazite, po njemu nije ni korisno ni ukusno između tih slučajeva stvarati znak jednakosti.

'Naravno da oporba pokušava politički kapitalizirati problem vlasti, u demokraciji to i jest posao oporbe. Ali činjenica da netko politički koristi problem ne znači da problem nije stvaran. No ova priča otvara jedno neugodno pitanje i za dio oporbe, populističkih aktera, udruga i lokalnih inicijativa. Hrvatska desetljećima ima ozbiljan problem s gospodarenjem otpadom – imamo ga u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Dubrovniku i nizu drugih sredina – a godinama je vrlo lako politički profitirati na logici 'ne u mom dvorištu' i protiviti se gotovo svakom postrojenju, centru ili drugom rješenju čim ono treba biti izgrađeno negdje konkretno. Ali otpad neće nestati zato što smo protiv svakog mjesta na kojem se njime može sustavno i prema europskim standardima gospodariti. Zato bih volio da ovaj prosvjed ne završi samo zahtjevom da se ukloni otpad iz Like: to je prvi i hitan, ali ne i dovoljan zahtjev. Jer ako nakon Gospića ponovno nastavimo odgađati odluke o tome što ćemo sa svojim otpadom u cijeloj Hrvatskoj, riješit ćemo posljedicu, a ne i sustav koji je omogućio problem', kaže.

Trogrlića smo za kraj upitali može li subotnji prosvjed eventualno ugroziti vladajuću većinu i može li, pogotovo ako odaziv bude masovan, dobiti etiketu 'antiplenkovićevskog'.

'Ne, čak i ako bude vrlo velik, ovaj prosvjed ne može ugroziti parlamentarnu većinu jer je ona čvrsta. Ali može biti ugrožen rejting HDZ-a, osobito ako se sanacija bude razvlačila ili ako javnost stekne dojam da nije organizirana dovoljno brzo, ozbiljno i transparentno. A može li prosvjed postati antiplenkovićevski? Da, može, ali ako se to dogodi, neće ga takvim učiniti ni Milanović, ni Most, ni Možemo!, ni SDP, nego Vladin odgovor na krizu. Ona je dužna sanirati posljedice u najkraćem realno mogućem roku i urediti sustav tako da se ovo više ne može ponoviti – ne zato što to traže predsjednik Milanović ili oporbene stranke, nego zato što to zaslužuju građani. Na kraju će upravo to biti politički kriterij uspjeha: neće presuditi komunikacija, već bageri', zaključuje Trogrlić.