Odrekla sam se udobnih pink Crocsica radi PJ Harvey!

Prošlog sam tjedna posjetila predivnu hrvatsku Toscanu. I ne, ne referiram se na Istru (iako je mnogi opravdano kite tim epitetom) nego, nepravedno zapostavljeno, hrvatsko Zagorje. Nebrojeno sam puta, snimajući za telku, prošla Zagorjem; upoznala divne Zagorce, slušala zagorsku poeziju, napila se od tuduma, no nikada nisam imala priliku prenoćiti ovdje. Sve do nedavno kada mi je došla druga polovica iz Amerike i kad smo odlučili jet leg zaliječiti u malom pitoresknom mjestašcu Tuhelju, u trošnoj, ali neopisivo šarmantnoj zagorskoj kleti koju nam je ustupila draga prijateljica Andrea.

Da me netko, u trenutku dok sam naslonjena na ogradu u posuđenim pink crocsicama promatrala čarobni tuheljski sunset, pitao kako izgleda raj, rekla bi mu: Evo baš ovako! No u svakom raju postoji neka zmijica koja Adamu i Evi pomrsi račune i odvede ih u grijeh. Naš slatki grijeh bio je INmusic festival na kojem je prošlu srijedu nastupala jedna od mojih naomiljenijih glazbenica svih vremena - PJ Harvey. Tako smo naš mali raj zamijenili jarunskim jezerom i nismo se nimalo pokajali zbog toga. Svjedočili smo jednom od najboljih nastupa u povijesti INmusic festivala gdje je PJ Harvey potvrdila da je jedna od najvećih umjetnica u povijesti glazbe. Sve je bilo na razini; vrhunsko ozvučenje, maestralan bend, probrana publika i jedinstvena PJ koja je promovirala svoj najnoviji album The Hope Six Demolition Project.

Nakon što smo se injektirali genijalnom mjuzom i pogledali kul instalacije posvećene legendama Bowie-ju i Tesli, sjeli smo u našu zelenu kočiju i vratili se u naš mali raj. Spavali smo pod zvijezdama, tuširali se pod improviziranim tušem i jeli masnu spizu pod pekom. Zadnja dva dana smo iskoristili za obilazak zagorskih kulturnih znamenitosti.

Posjetili smo najljepši hrvatski dvorac Trakošćan, nakon čega smo odlučili omastiti brk autohtonim delicijama posjetivši predivnu agro oazu Vuglec Breg gdje smo se okrijepili zagorskom juhom i štruklama dok su nam društvo pravili poniji i par domaćih pasa. Na kraju smo posjetili 'Staro selo' u Kumrovcu gdje se nalazi rodna kuća druga Tita koje nas je potpuno ostavilo bez daha. To je bilo dan prije velike poplave koja je pogodila ovaj kraj i nažalost poplavila cijelo selo.

Malo me sram reći da sam, nakon deset godina provedenih u Zagrebu, tek sada zapravo otkrila čari hrvatskog Zagorja. Vjerujem da vas ima još takvih, stoga vam preporučam da prvom prilikom posjetite predivnu prirodnu i gastronomsku oazu svega 20-ak minuta vožnje od hrvatskog glavnog grada. Napominjem da je gotovo cijelo Zagorje opasano biciklističkim stazama što je zasigurno genijalan način kako još bolje doživjeti ovaj kraj. Da ne govorim o brojnim muzejima, dvorcima i ostalim kulturnim znamenitostima koje nismo stigli posjetiti poput Velikog Tabora, galerije Augustinčić, Muzeja krapinskog pračovjeka itd. U komentaru slobodno napišite svoje preporuke na temu predivnog Zagorja, a ja vas pozdravljam do sljedećeg posta uz veliku Harvey: