Iako ima, kako je sama rekla u društveno-mrežnom duelu sa Sandrom Petrović Jakovina, 20 godina staža, a zadnjih 11 godina radi u gospodarstvu te ne živi od politike, Aleksandru Kolarić upravo je protivljenje politici njenog dojučerašnjeg stranačkog šefa dovelo na naslovnice. Je li razlog izbacivanja dugogodišnje članice jedna jedina izjava koju su krivo protumačili ili je Zoranu Milanoviću još davno stala na žulj, a usporedba šutećih i pasivnih SDP-ovaca s istim takvim HDZ-ovcima koji su šutke promatrali pljačku državnih poduzeća u vrijeme Sanadera, tek kap koja je prelila čašu?
Tko šuti, slaže se. Vidjeli smo koliko je državu koštala višegodišnja šutnja vodećih HDZ-ovaca okupljenih oko Ive Sanadera. Nitko nikada nije ništa zucnuo, osim hvalospjeva', napisala je Kolarić i izazvala ne šutnju, već popriličan broj komentara stranačkih kolega, ne neslužbenih, ne 'iz izvora bliskih', već onih imenom i prezimenom.
SDP-ovci su progovorili i nije im se svidjelo što je Kolarić rekla. Doduše, njezinu izjavu su 'zeru' modificirali pa su rekli da je SDP usporedila sa Sanaderovim HDZ-om. U njezinu je obranu vrlo diskretno je stao tek Tonino Picula, kazavši da joj treba dati drugu šansu.
Ipak, to nije ni prvi ni jedini medijski istup ove PR stručnjakinje i predsjednice strukovne udruge u kojem, mnogi bi rekli s pravom, kritizira politiku Zorana Milanovića. Otkada na Markovu trgu stoluje Kukuriku koalicija, Kolarić kao analitičarka komentira poteze svog stranačkog šefa. Nimalo oportuno, barem za politički aspekt njezina djelovanja. PR je druga stvar.
No može li se sjediti na dvije stolice? Čini se da ne.
Prva glasnogovornica Vlade Republike Hrvatske
Njezin kolega Krešimir Macan vraća nas gotovo 13 godina unazad. Kolarić je možda naviknula na SDP Ivice Račana. On, kaže Macan, nije nikoga izbacivao iz stranke, elegantno bi čekao da osoba sama ode. I danas dio SDP-ovaca sentimentalno zaziva Račanov model vođenja stranke, a Kolarić kao prva glasnogovornica hrvatske vlade od početka 2000. do sredine 2002. iz prve ruke to zna. Iako na tu poziciju nije došla iz stranke čijim je članom postala tek 2006.
'Ona se prihvatila pionirskog posla u odnosima s javnošću. Bilo je kod nje nesnalaženja, ali i puno dobre volje kada je postala glasnogovornica Vlade. Sam Račan nije bio za veliku komunikaciju, on je definitivno bio zahtjevan kao klijent jer je mislio da je bitnije da se samo dobro radi i da se neke stvari ne trebaju dodatno komunicirati', prisjeća se Macan koji je u to doba bio glasnogovornik HRT-a, a nedugo nakon Kolarićina odlaska s te pozicije postao i savjetnikom za komunikaciju kod Račana.
Treba, dodaje, uzeti u obzir tadašnju političku situaciju te poteze Račanove vlade koje nije bilo nimalo lako iskomunicirati: velika nelikvidnost, Linić je bacao tvrtke u stečaj kako bi stvorio preduvjete da se krene naprijed, bilo je štrajkova, natezanja s Carlom del Ponte oko Ante Gotovine koji je 2001. nestao iz zemlje, a uz to je na očigled na desnoj strani jačao Ivo Sanader koji je uz sebe imao vrhunske strane komunikacijske savjetnike. Ipak, Kolarić je u to vrijeme oko sebe okupila tim ljudi iz profesije koja je u Hrvatskoj tek bila u začecima i od kojih su mnogi i danas u struci.
Ipak, Račanova mlada glasnogovornica ni od Račana nije otišla 'u miru'. 'Ne znam interne razloge, par puta je bilo javnih pisama, navečer bi se nudila ostavka, ujutro se povlačila', kaže Macan koji dodaje da Ivica Račan nimalo nije obraćao pažnju na odnose s javnošću, tu ga je pretekao i Franjo Tuđman. Iz PR perspektive to je za Račana možda otegotna okolnost, no iz novinarske, suprotno. Macan svjedoči kako HRT nikada nije bio toliko slobodan kao u to vrijeme, 'intervencije' s Markovog trga bile su prava rijetkost.
Drska i antipatična
Kolarić nakon vlade odlazi u veliku globalnu konzultantsku tvrtku Deloitte. 'Ona je definitivno najbolji konzultant među PR-ovcima', napominje Macan, koji je o Kolarić niz godina imao drugačije mišljenje. 'Ona može biti antipatična, ja sam s njom imao 'fajtove' jer sam bio isključiv. Nisam je dobro poznavao.'
'Ostavljala je antipatičan dojam i vjerujem da je inače drčna. Ima svoj stav i branit će ga argumentirano i onda je možeš tako doživjeti, ponekad čak kao agresivnu, jer tako možeš protumačiti tu njezinu sigurnost. Mi smo se intenzivno počeli družili 2008. Tada je CIPR (udruženje PR-ovaca u Velikoj Britaniji) držao višetjednu školu na koju su se upisali vodeći ljudi PR-a u Hrvatskoj. Budući da smo radili prezentacije jedni drugima, shvatio sam da puno zna i mnogo čita. Ja sam prije svega praktičar, ne teoretičar - a ona je znala jako dobro formulirati stvari iz struke Vrlo dobro zna što hoće i sa svima nama gradila je mrežu kontakata i odnosa i zato je na kraju izabrana za predsjednicu HUOJ-a', kaže nam Macan.
U sukobu interesa sama sa sobom
Na čelo Hrvatske udruge za odnose s javnošću izabrana je 2012, nekoliko mjeseci nakon što je Zoran Milanović postao premijerom. Iako je vodstvo HUOJ-a do tada rijetko istupalo u javnost, Kolarić to mijenja. Kao jedna od vodećih stručnjakinja u PR-u, često na zahtjev novinara komentira poteze tadašnje nove vlade.
Ipak, Macan smatra kako antagonizam između nje i Milanovića traje i dulje. 'Pretpostavljam da je izigrao neka obećanja, sve stranke se boje jakih i stručnih ljudi. Trebaju im ulizice. Ona ima kvalifikacije, magisterij, konzultantkinja je, radila je poslovne analize, zna poslovno razmišljati puno bolje nego neki drugi i dolazi iz realnog sektora. On nije stranačko dijete i tu je prvi jaz između njih', smatra Macan.
Obračun sa strukom
Milanović joj nije dao priliku. 'Kada je došao na vlast, s obzirom na to da su svi šutjeli znajući da je Zoran osvetoljubiv, otvorio se prostor u medijima gdje smo govorili što krivo radi i što bi trebao raditi. To su ljudi htjeli protumačiti time da ona ili ja želimo raditi na mjestu Zinke Bardić, no to nije istina. Mi smo komentirali ono što znamo raditi i smatrali smo da ta lijeva vlast može trpjeti jednake kritike kao i desna. Jer je bilo sasvim u redu kad smo tako kritizirali Sanadera, zar ne?' prisjeća se Macan.
Milanović nakon toga ne kreće na Kolarić, već se obračunava s cijelom strukom. Donosi skandaloznu zabranu angažiranja PR agencija za sva državna tijela i javna poduzeća.
'Ni jedna druga struka nije zabranjena, i to sada dovodi do sivog tržišta, jer i ljudi bliski sadašnjoj vlasti ne mogu dobiti legalno posao. Uostalom, to nije velik trošak ukupno gledano, u PR industriji godišnje se ne vrti velik novac – do 10 milijuna eura sveukupno i radi se o možda nekoliko stotina ljudi u agencijama', smatra Macan. Vlada je dosad na konzultante raznih vrsta potrošila puno više novca u ove dvije godine i ovdje se radi o kapricu. Šteta od nekomuniciranja reformskih poteza je nemjerljiva. Ovako ispada da je jedino Milanović zadržao pravo na PR usluge jer je iz privatne agencije doveo Zinku Bardić kao savjetnicu za odnose s javnošću, koja tu funkciju, prema svojim riječima, odrađuje pro bono za Vladu iako je plaća SDP. Struka se nakon ovog 'udarca' ujedinjuje te nakon što su se svi sudovi u Hrvatskoj proglasili nenadležnima za njihov spor s vladom, pokreću i onu na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Kolarić se nastavlja kritički osvrtati na rad Vlade, iako je članica najveće stranke u toj istoj vladi. Struka i politika očito ne idu pod ruku, iako je Kolarić, možda naivno, kaže Macan, mislila da to može proći. Nije prihvatila pragmatična pravila političke igre. 'Mora se nekada, ako ste u stranci, pregristi neke stvari i odšutjeti ako se to od vas očekuje', dodaje.
Kolarić daje do znanja da se ne misli pomiriti s protustatutarnim isključenjem iz stranke te kreće u daljnju borbu. Svoj mandat u HUOJ-u stavila je na raspolaganje. Hoće li se priključiti svojoj prijateljici Mireli Holy? Macan smatra da neće. 'Ona će čekati da SDP preuzme lider koji će konsolidirati stranku koja je sada centralizirana do boli', zaključuje.
Sukob interesa: Šefica PR udruge ratuje sa strankom čija je članica
Za razliku od Macana njezin kolega iz stranke, ali i struke, Ivan Račan nije se želio osvrtati na najnovije razmirice Kolarić s vrhom SDP-a.
'Aleksandru dugo poznajem i uvijek sam poštovao njenu predanost i energiju koju je unosila u posao. Iako sam pred skoro dvije godine otišao iz zajedničke struke te nemam više dobar uvid, bilo mi je drago što je postala predsjednica strukovnog udruženja HUOJ-a. Vjerovao sam da može napraviti nove iskorake u organizaciji i razvoju struke. Aleksandra se, međutim, kao predsjednica HUOJ-a odmah sudarila s odlukom Vlade o prestanku kupovanja usluga odnosa s javnošću u javnom sektoru, što je bila odluka s kojom se ni sam nisam slagao, a čini mi se da ju je to pokrenulo na kurs pretjerane javne kritike rada Vlade te poseban fokus na predsjednika Vlade i stranke. Teško je pomiriti se ili naći pravu mjeru između aktivnog članstva u stranci i nezavisnog javnog profesionalnog života. Jedno često isključuje drugo', smatra Račan.
