U periodu od samo nekoliko godina Stanivuković je tako uspio prijeći put od generacijske zvijezde slavljene znatno dalje od Banje Luke – pa recimo i u Zagrebu – do čovjeka kojega se izostavlja iz svakog ozbiljnog razgovora, a bogme i javno prezire. U tom smislu doživio je sudbinu sličnu Porfirijevoj kada se ovaj nakon službe u glavnom gradu Hrvatske preobrazio u patrijarha SPC-a i važan kotačić Vučićeva 'srpskog sveta'.

Koliko su i jedan i drugi bili iskreni u pojedinim fazama svoje karijere, zapravo više nije ni važno.

'A što im to znači veličanje? Mi smo samo rekli ono što je istina: da je bio general koji nije birao svoj poziv, nego je u najgora vremena taj poziv izabrao njega da brani našu otadžbinu i našu zemlju', kazat će Stanivuković o zločincu Ratku Mladiću, pozvavši i da se dan sprovoda proglasi dan žalosti 'u svim srpskim zemljama'.

On, rođen 1993. godine, smatra da 'zna što je istina' – recimo da se u ratno doba 'cijeli svijet urotio protiv Srba' s ciljem, jelte, da ih protjera s njihovih ognjišta. Na ovom mjestu teško je razlučiti gdje prestaje njegova osobna, a gdje započinje kolektivna srpska deluzija.

S 23 u politiku

Draško Stanivuković rođen je i odrastao u Banjoj Luci, gdje završava gimnaziju i ne završava Ekonomski fakultet. Politikom se počinje baviti još kao golobradi mladić, sa samo 23 godine postaje najmlađi gradski vijećnik, a dvije godine kasnije i najmlađi zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Mlađahan i ljepuškast, brzo je stekao naklonost javnosti kao beskompromisan borac protiv političkih elita, premda osobno dolazi iz vrlo bogate i poprilično privilegirane obitelji te je svirao klavir i gitaru, bavio se plesom i trenirao krav magu. Pritom je vješto koristio medije i društvene mreže, izvodio performanse te prosvjedovao protiv već debelo okoštalog i korumpiranog sustava Milorada Dodika.

Tvrdio je da želi Banju Luku podijeliti samo na 'poštene i nepoštene', a ne na Srbe, Bošnjake i Hrvate.

Najmlađi gradonačelnik u povijesti

Policija ga je višekratno, ponekad s dozom brutalnosti, privodila tijekom prosvjeda 'Pravda za Davida' nakon smrti mladića Davida Dragičevića, a to mu je samo učvrstilo popularnost koja ga je na izborima 2020. godine dovela do senzacionalne pobjede i mjesta gradonačelnika Banje Luke, najmlađeg u povijesti.

Na toj funkciji povukao je nekoliko efektnih poteza koji su odjeknuli kod građana – pamti se da je doslovno ugasio javnu rasvjetu oko Dodikova radnog mjesta kada je predloženo smanjenje prihoda od PDV-a Banjoj Luci i Bijeljini kako bi se novac preusmjerio slabije razvijenim općinama, zbog čega je došlo i do sukoba s policijom – no zabilježene su i brojne kontroverze, netransparentnost prilikom zapošljavanja, pogodovanje njemu bliskim investitorima te gradnja bez planova i dozvola. Svejedno, 2024. godine dobiva izbore s još većom razlikom u odnosu na konkurente.

Paralelno traje Stanivukovićeva preobrazba iz proeuropske, moderne i tolerantne alternative Dodiku u neku vrstu njegova političkog alter ega: najprije jasno i glasno osporava genocid u Srebrenici i objavljuje da ne prihvaća presude Haškog suda protiv Radovana Karadžića i Mladića, fotografira se sa zastavom četničkog pokreta, a 2022. godine izaziva reakciju Hrvatske zbog postavljanja ploče u spomen na majora JNA Milana Tepića, koji je 1991. kod Bjelovara digao u zrak skladište oružja i izazvao žrtve, a malo je nedostajalo da raznese i cijeli grad.

Besplatno parkiranje za Srbe

U Banjoj Luci simbolično je uveo besplatno parkiranje za automobile iz Srbije, a vozači iz BiH i dalje ga plaćaju. Podigao je i veliki spomenik Tvrtku I. Kotromaniću, kojega naziva 'srpskim kraljem', čime izaziva žestoke reakcije u Sarajevu, gdje također stoji takav spomenik.

Slabašna oporba u Republici Srpskoj još tada je upozoravala da, nasuprot žestokim javnim sukobljavanjima, zapravo postoji politička simbioza između Stanivukovića i Dodika, a izvan Bosne i Hercegovine sve ga češće opisuju kao 'malog Dodika'. U prilog tome ide i njegova nedavna odluka da se, suprotno očekivanjima, ipak ne odvaži na skori izborni megdan za mjesto predsjednika Republike Srpske.

Ili se ustrtario ili postigao nekakav deal; teško da je njegov jedini motiv 'jedinstvo oporbe' u Republici Srpskoj, kao što nastoji prikazati.

Hrvatska javnost u posljednje vrijeme izgubila je interes za Stanivukovića sve dok se početkom godine nije pojavio na Svetosavskoj akademiji u Gračacu i ondje poručio da dijete rođeno u Banjoj Luci ne smije zaboraviti 'Republiku Srpsku Krajinu' jer je 'zemlja koja pripada nama', Oluju i stradanje Srba. Policija ga je zbog toga kaznila sa 700 eura, što je platio rekavši da poštuje zakone druge države.

Nakon toga je više puta – po njegovoj evidenciji, čak četrnaest – na ulasku u Hrvatsku podvrgavan detaljnim graničnim kontrolama, a u ožujku i priveden nakon što je odbio dopustiti novi pregled prtljage. Tvrdio je da ga hrvatske vlasti maltretiraju 'samo zato što je Srbin i pravoslavac', ali te je događaje vješto iskoristio za svoj politički PR.

'Odbio sam pristati na poniženje koje traje mjesecima, na pretrese, pse i privođenja satima bez razloga i bez ikakvih dokaza. I to četrnaest puta u dva mjeseca. I nakon svih pretresa, pasa, privođenja i maltretiranja, nisu ništa pronašli ni kod jednog od njih, i postavlja se pitanje: šta onda traže? Zakon daje pravo na kontrolu, ali ne daje pravo da se ta kontrola pretvori u sistematsko maltretiranje i zlostavljanje. Sve je počelo onog trenutka kada sam posjetio naš narod u Lici i Dalmaciji i govorio o pravu na život ne samo zajedno, već i dostojanstveno. Od te poruke jedinstva došlo je do toga da se prema meni postupa kao prema kriminalcu. Razumijem pravo svake države da štiti svoje granice, ali postavljam pitanje od koga i od čega se štite i zašto na ovaj način? Ne tražim privilegije. Tražim ono što pripada svakom ljudskom biću, slobodu kretanja, dostojanstvo i jednak tretman pred zakonom', pokušao je objasniti Stanivuković.

Nakon što teatralno oda počast ratnom zločincu, koji je između ostalih godinama brutalno razarao upravo spomenutu Dalmaciju i Liku, teško da će na hrvatskoj granici u budućnosti dobiti mekši i blagonakloniji tretman.