Britanski i turski mediji izvijestili su da su dvojica ministara obrane potpisala sporazum o razumijevanju tijekom prošlotjednog Međunarodnog sajma obrane (IDEF 2025), održanog u Istanbulu. Nedugo potom, tursku nabavu Eurofightera odobrilo je i njemačko Savezno sigurnosno vijeće (BSR). Prema sporazumu, 40 Eurofightera bit će sastavljeno u Ujedinjenom Kraljevstvu, a komponente će se isporučivati iz Njemačke.

Glasnogovornik njemačke vlade odbio je komentirati odluku Berlina, pozivajući se na povjerljivu prirodu rasprava BSR-a. Pritom valja podsjetiti da je prethodna njemačka administracija više puta blokirala prodaju Eurofightera Turskoj, pozivajući se na zabrinutost zbog demokratskog nazadovanja u toj zemlji članici NATO-a.

Tursko zanimanje za Eurofightere seže još od 2022. godine, kada je Ankara započela preliminarne pregovore s Ujedinjenim Kraljevstvom i Španjolskom o kupnji 40 primjeraka tog aviona koji proizvodi multinacionalni europski koncern. Iako su London i Madrid zasebno pregovarali s Ankarom o nabavi, svaka prodaja zahtijeva suglasnost svih partnera u konzorciju, a njega, pored zemalja pregovarača, čine još Njemačka i Italija.

Krajem 2024. sada već bivši njemački kancelar Olaf Scholz dao je zeleno svjetlo za tehničke razgovore o nabavi. Međutim njemačka vlada pod vodstvom SPD-a i Zelenih povukla je u travnju ove godine izvoznu suglasnost nakon što su vlasti uhitile istanbulskog gradonačelnika i oporbenog čelnika Ekrema İmamoğlua, što je Berlin okarakterizirao kao 'napad na demokraciju' pa su pregovori obustavljeni.

Dolaze do kraja iduće godine

Dolaskom koalicije CDU/CSU-SPD na vlast pozicija Njemačke postala je pragmatičnija. Savezno sigurnosno vijeće odobrilo je pregovore te je potvrđeno da Njemačka više ne blokira posao, iako još uvijek može zaustaviti proces ako Turska nastavi s nedemokratskom praksom. Prema ocjenama političkih i vojnih analitičara, odobrenje nabave odražava strateško preusmjeravanje njemačke politike prema Turskoj, s naglaskom na pragmatično partnerstvo u NATO-u umjesto ideoloških pristupa u doba teško narušene globalne sigurnosne situacije.

Turska želi ukupno 40 Eurofightera, od čega 20 rabljenih iz Ujedinjenog Kraljevstva, a dodatnih 20 odnosilo bi se na najnovije modele tog višenamjenskog borbenog aviona, nazvane Typhoon II. Očekivana vrijednost ugovora iznosi oko 4,5 milijardi eura, a uključuje tehnološku podršku, dodatnu opremu i obuku pilota i tehničara. Prema okvirnom planu, prve isporuke očekuju se krajem 2026. godine, a puni operativni kapacitet Turci planiraju dosegnuti do 2030. godine.

Valja istaknuti da je dosadašnja nevoljkost Njemačke neutralizirana diplomatskim uvjeravanjem partnera iz NATO-a, posebno onih uključenih u program Eurofighter, a koji žele ojačati njegovu tržišnu poziciju zbog sve popularnijeg američkog višenamjenskog mlažnjaka F-35 Lightning II. Eurofighter Typhoon suočio se s velikom konkurencijom nakon tržišnog prodora F-35 jer se on može pohvaliti stealth sposobnostima i naprednom avionikom, značajkama koje nedostaju europskom avionu.

Privlačnost F-35, koji naručuje sve više europskih zemalja, dovela je do sve manje narudžbi za Eurofighter, pojačavajući pritisak na međunarodni konzorcij jer troškovi održavanja i proizvodnje rastu kada se smanjuje ekonomija razmjera. Premda je Typhoon poznat po svojim iznimnim sposobnostima manevriranja i svestranosti, nedostaju mu kvalitete izbjegavanja radara, a koje traže mnogi potencijalni kupci za modernizaciju flote. Kako bi se tome suprotstavio, konzorcij Eurofighter ulaže u nadogradnje poput najnovije inačice Typhoon II te ona integrira poboljšani radar, avioniku i robusnije borbene sposobnosti.

Unaprijed donesena odluka

Turska ne promatra nabavu Eurofightera isključivo kao modernizaciju, već i strateški odgovor na njezino isključenje iz programa F-35. Ankara je uložila mnogo novca za kupnju te svestrane američke letjelice sve dok njezina nabava ruskog protuzračnog sustava S-400 nije dovela do američkih sankcija i uskraćivanja mogućnosti kupnje F-35. Nabava ruskog protuzračnog sustava ostavila je Tursku u potrazi za alternativnim opcijama radi održavanja konkurentnosti u regiji, pri čemu se kao moguća zamjena pojavio Eurofighter, premda je Washington početkom prošle godine odobrio Ankari prodaju aviona F-16 Block 70 kao svojevrsnu ruku pomirenja.

Turski ministar Güler stalno naglašava operativne prednosti koje bi im ponudio Typhoon, posebno u usporedbi sa zastarjelim F-16 i F-4, koji su još uvijek u upotrebi u tamošnjem ratom zrakoplovstvu, barem dok lokalno razvijeni stealth projekt KAAN ne zaživi do kraja desetljeća, kako je i planirano. Iako su američke platforme služile potrebama Turske, obrambeni ciljevi nacije su se promijenili, zahtijevajući naprednije sposobnosti. Typhoonov domet, brzina i višenamjenske mogućnosti čine ga jakim konkurentom, pozicionirajući ga kao strateško sredstvo turskih zračnih snaga u odvraćanju potencijalne prijetnje.

Sa sposobnošću postizanja nadmoći u zraku, izvođenja preciznih napada i izviđanja, Eurofighter Typhoon zadovoljava trenutne potrebe Turske, a istovremeno pruža određeni stupanj operativne fleksibilnosti u dugodometnim misijama i situacijama prijetnji visokog intenziteta. Prema ocjenama analitičara, turska nabava Typhoona predstavlja kritičan korak u redefiniranju obrambenih sposobnosti zemlje i jačanju njezine strateške autonomije. U isto vrijeme Eurofighter neće samo unaprijediti vojnu spremnost zemlje, već će također ojačati njezin diplomatski položaj na regionalnoj razini, ali i unutar NATO-a.

Grčka, kao članica NATO-a i vječita turska suparnica na Egeju, primila je vijest o odobravanju prodaje Eurofightera Ankari bez velikog iznenađenja jer su članice konzorcija Eurofighter već obavijestile grčku vladu o svojoj namjeri. Atena ocjenjuje da predstojeća turska akvizicija neće značajno utjecati na ravnotežu zračnih snaga dviju država iz istog obrambenog saveza. Odobrenje prodaje aviona smatralo se unaprijed donesenom odlukom njemačkog kancelara Friedricha Merza, velikog zagovornika bližih političkih, strateških i trgovinskih veza s Turskom.