'Nitko nije protiv sporta, ali smo za to da sredstva dođu do onih kojima trebaju i kojima smo ih namijenili. Stalno bilježimo nejasne kriterije u podjeli novca koji dođe iz Državnog proračuna u HOO, a financiraju i, u hrvatskim uvjetima, besmislen projekt Sportske televizije za koju su založili i svoju imovinu, iako je posve jasno da je to propali projekt. Donose mnoge čudne odluke, a novcem koji im dajemo oni kupuju glasove za skupštine i tako održavaju status quo, a moram istaknuti da njihove plaće u mnogome nadilaze one koje na koncu dobivaju ljudi putem Nacionalnih sportskih saveza, kojima HOO treba proslijediti novac. Mi u Hrvatskom saboru im dva puta za redom nismo prihvatili financijski programski izvještaj i konačno bi se moralo raščistiti na što HOO i kako troši novac hrvatskih poreznih obveznika jer ne troše sredstva na ono na što ga primarno trebaju trošiti - hrvatski sport', ističe Saša Đujić u izjavi za tportal.

Uvjeren je da će konačno donošenje novog Zakona o sportu i nacionalne strategije sporta konačno primorati HOO da se mijenja i da donese jasne kriterije trošenja novca.

Nekadašnji HDZ-ov saborski zastupnik, proslavljeni dvostruki zlatni olimpijac i izvršni direktor Vaterpolskog saveza Perica Bukić, upravo u nepostojanju jasne sportske politike vidi razloge zbog kojih se ministar Mornar morao dovijati da isplati sredstva HOO-u umjesto da se unaprijed zna koja su pravila i za što će na koncu novac biti potrošen.

'Kad budemo imali nacionalnu strategiju razvoja sporta koja će definirati što je važno u nacionalnom sportu i kad budemo imali Zakon o sportu koji se neće pisati radi Dinama, Hajduka i Zdravka Mamića, onda će u praksi i prestati vladati kaos kad je riječ o financiranju sporta. Tada ćemo se mi u nacionalnim sportskim savezima imati na što i pozvati, a ovako ovisimo samo o dobroj volji čelnika HOO-a. Njihovi kriteriji podjele novca posve su nejasni i zastarjeli - nikad ne znate koliko ćete za što dobiti i u takvim uvjetima teško je razvijati sportove. No kako ne postoje ključni nacionalni dokumenti kojima bismo kao nacija rekli što želimo i očekujemo od sporta, onda je improvizacija jedini način funkcioniranja', naglašava Bukić.

Zbog ekonomske krize, praćene nejasnim kriterijima podjele novca, stradale su i financije sportskih klubova, pa i nacionalnih saveza i to bi, kaže Bukić, moglo imati loše posljedice po sve, a pogotovo sportove u kojima je Hrvatska 'jaka' jer se štedi na odgoju mladih sportaša.
Nezadovoljan je i visinom plaća u HOO-u u odnosu na plaće trenera, ali i u tom slučaju, kaže, krivo je nepostojanje nacionalnog okvira razvoja sporta i shodno tome izostanak pravih kriterija potrošnje novca.

'Važnost sporta je veća od Hajduka i Dinama i njihovog nadmudrivanja. Mi hitno trebamo kategorizaciju sportova i sustav financiranja koji savezima i klubovima garantira provedbu programa. Postojeći Zakon o sportu se poziva na Nacionalni program, a da mi taj nacionalni program uopće nemamo već 20 godina.', upozorava Bukić.