Iako stigma i predrasude i dalje postoje, groblje i krematorij za kućne ljubimce Spomengaj u Dumovcu bilježi sve više posla, a na pokop ponekad dođe jedna osoba, nekad i cijela obitelj. Ljudi većinom odluče urnu odnijeti doma. Grobar Tomislav Baća kaže nam najviše ima mačaka i pasa, ali tu su i zamorci, papige, čak i vijetnamske svinje. Marija Filipović, kao prva točka razgovora s uplakanim vlasnicima, upozorava da i dalje nailaze na nerazumijevanje okoline te im je teško objasniti šefu da trebaju slobodan dan radi oproštaja s kućnim ljubimcem
Blagdan Svih svetih doba je godine u kojem se prisjećamo najmilijih, obitelji i prijatelja koji više nisu s nama. Iza smrti voljenih ostaje golema tuga i to ne samo iza onih koji su preminuli, već i onih koji su uginuli. Upravo toga su svjesni u Spomengaju, groblju i krematoriju za kućne ljubimce u Dumovcu, te su nam rekli da brojni građani upravo prvoga dana studenog posjećuju i ovo životinjsko groblje.
Oni koji više nisu s nama su drukčiji, ali namjena mu je ista: ovo je mjesto na kojima im živi odaju počast, a sami posmrtni ostaci zbrinuti su na način koji ne ugrožava zdravlje i okoliš, što bi se dogodilo ako pustimo tijela da se raspadaju bilo gdje po ulicama ili u prirodi.
Tomislav Baća radi na ovom groblju od njegova osnutka u lipnju 2019. godine. Za tportal se prisjetio da je u ovom poslu završio igrom slučaja, a prije toga radio je u Ustanovi Zoološki vrt Grada Zagreba, jednom od vlasnika tvrtke Morski lav, koja upravlja Spomengajem. Baća je magistrirao lovstvo i ribarstvo na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te se time našao u djelatnosti brige o životinjama.
'Svake godine bilježimo porast broja zaprimljenih ljubimaca te smo 2025. zabilježili njihov najveći broj, njih 750. Do danas smo zaprimili toliki broj ljubimaca da ćemo i ove godine ostvariti rast. Tužni smo zbog smrti ljubimaca, ali drago nam je da ljudima možemo pružiti utjehu u tim teškim trenucima', sažeo nam je Baća interes ljudi za ovu vrstu ukopa.
Urnu možete ponijeti doma ili staviti u zid sjećanja: Na groblju počivaju i policijski psi
Proveo nas je po posljednjem počivalištu kućnih ljubimaca. Grobovi su različiti, s više ili manje detalja, ali je u svaki uložena ljubav onih koji tuguju za njima. Ima tu i standardnih lampiona, cvijeća te figurica i igračaka.
'Sam kompleks groblja i krematorija možemo ugrubo podijeliti na dvije cjeline – objekt i groblje. Na našem groblju za ukop, koje je površine više od osam tisuća kvadratnih metara, imamo tri mogućnosti za to. Jedna je ukop urne s ostacima kućnog ljubimca u kolumbarij, zid sjećanja. Druga opcija su kasete za ukop urni, kapaciteta četiri i šest urni, i to na razdoblje zakupa od dvije, pet ili 10 godina te s mogućnošću produljenja nakon tog razdoblja. Treći oblik je ukop samog tijela kućnog ljubimca ili pak urne s pepelom u grobno mjesto, površine pola kvadrata, kvadrat ili dva i pol kvadrata, naravno ovisno o veličini njegova tijela', iznio nam je Baća.
U nekim slučajevima životinje se pokapaju u ljesovima, ali najčešće se vlasnici odlučuju za kremiranje, nakon čega većina odluči urnu odnijeti kući. Nude se i skupne kremacije tijela ljubimaca nakon kojih se pepeo odlaže u skupnoj grobnici.
Jedno od posebnih mjesta na Spomengaju je grobnica policijskih pasa uz spomen-ploču koja navodi imena pokojnih psećih službenika i njihove dužnosti (granica, droga, eksploziv). Klesarski radovi, objašnjava nam Baća, naručuju se od klesara koji isto to rade i za ljude.
Posjetitelj mogu posjetiti groblje u bilo koje doba dana. Na ulazu će ih najčešće dočekati maca Dijana, koju su djelatnici Spomengaja udomili i koju redovno hrane. U Spomengaj najčešće stižu tijela pasa i mačaka, no tijekom godina bilo je i kućnih ljubimaca drugih vrsta.
'Zaprimamo tvorove, zamorce i hrčke, patuljaste i vijetnamske svinje, ovce, koze, papige, kanarince, kornjače, bradate agame, iguane...', pobrojao je Baća koje sve životinje stižu u Spomengaj.
Iako tijekom našeg posjeta na groblju nije bilo nikoga, ljudi redovno dolaze, neki barem jednom tjedno. Neki žele popričati sa samim djelatnicima Spomengaja, a neki u tišini, kao i na svakom groblju, samo žele odati počast ljubimcima koji su nekoć bili važan dio njihova života.
Ljudi traže slobodan dan, ali ne navode razlog: 'Još uvijek je stigma oko ovih sprovoda'
Iza brojki kriju se stvarni ljubimci i stvarna tuga vlasnika svjesnih da i oni, poput ljudi, nakon smrti zaslužuju dostojanstvo i sjećanje.
Marija Filipović, referentica prodaje pogrebnih usluga Spomengaja, prvi je kontakt s klijentima, a za tportal kaže da dnevno zna imati po 30 do 40 poziva. Njezin rad nije samo sklapanje poslovnog dogovora, već i terapeutski, jer pruža riječi podrške i utjehe vlasnicima koji se nose s gubitkom. K tome, jako je puno informacija o samom procesu, a njegova transparentnost je ključna. Kako ne bi došlo do pogreške, svako tijelo tijekom kremacije prati identifikacijski kamen s brojem, što jamči da se u urni nalazi pepeo ljubimca zaprimljenog pod tim brojem.
'Uvijek se svakom klijentu detaljno objasni proces, od samog početka do kraja. Kod nas mogu gledati čak i ulazak tijela u kremacijsku peć. Također, trudimo se biti maksimalno empatični, svjesni da nam dolaze ljudi koji su sa svojim ljubimcima proveli 10 ili više godina i da su im oni obilježili život', rekla nam je Filipović.
Iako sve više ljudi razumije ljubav prema životinjama, oplakivanje kućnih ljubimaca i dalje ne nailazi na šire razumijevanje. Tako kada vam umre član obitelji ili prijatelj, bez problema na poslu dobivate slobodan dan za odlazak na sprovod, no prema ispraćaju ljubimca neki poslodavci još uvijek imaju predrasude.
'Neki ljudi od poslodavca traže slobodan dan bez navođenja razloga. Nije im lako reći da idu na sprovod ljubimcu. Još uvijek u dijelu javnosti vlada stigma oko ispraćaja, kremacije i pokopa kućnih ljubimaca', objasnila je Filipović.
Nekad dođe samo vlasnik, a nekad cijela obitelj: 'Gospođa je izgubila svijest, zvali smo hitnu'
Uz prostorije za primitak, čuvanje i obradu tijela te kremiranje, u Spomengaju postoje vanjski i unutarnji paviljon za ispraćaje životinja. Oproštaji su dirljivi i puni emocija.
'Nekad dođe samo jedna osoba, nekad bude cijela obitelj, a ponekad dođu i drugi članovi same pseće ili mačje obitelji. Sjećam se da smo jednom prilikom na ispraćaju u paviljonu imali četiri psa. Ljudi uglavnom puštaju neku pjesmu, daju slike koje stavimo na ekran ili održe kratak govor. Sve ovisi od vlasnika do vlasnika', opisivala je Filipović.
Baća je dodao da nije bilo slučajeva unajmljenih klapa čiju pjesmu često čujemo na sprovodima ljudi. Ipak, pamti to da je jedan od uzvanika pjevao u čast ljubimca od kojeg su se opraštali. Sami ispraćaji odvijaju se tijekom radnog dana, a predaje urni vrše se i subotom. Ljesovi kućnih ljubimaca mogu biti zatvoreni ili otvoreni, a koliko ta situacija može biti nabijena emocijama, pokazuje i slučaj iz 2021. godine.
'Gospođa je željela ispraćaj s otvorenim lijesom. Upozorili smo je da je to stresna situacija jer se ljubimac ponovno vidi u zamrznutom stanju (standardna praksa pri obradi tijela iz sigurnosno-zdravstvenih razloga, op.a.). Sve je bilo dobro do ispraćaja, kada je gospođa počela gubiti svijest i pozvali smo hitnu pomoć', prisjetio se Baća, dodajući da su spremni pružiti pomoć i u takvim situacijama.
Posrijedi je komunalna usluga: Kapacitet od 1300 mjesta nije popunjen ni do pola
Grobarski posao pun je predrasuda. Neki se ljudi ježe na sam spomen te profesije, a kad je vezana uz kućne ljubimce, to je još izazovnije. Kremiranje i ukapanje tijela ljubimaca relativno su nove usluge i građani ih tek trebaju upoznati te izgraditi povjerenje prema ljudima koji ih obavljaju.
'S obzirom na to da smo krenuli raditi u razdoblju u kojem je došlo do financijske krize, često su ljudi znali govoriti da građani na području Zagreba, Zagrebačke županije i šire doslovno krpaju kraj s krajem i bore se za život, a da oni bogati bacaju novac na gluposti', prisjetio se Baća kritika osoba koje nemaju razumijevanja za bol nakon uginuća kućnih ljubimaca.
Što se tiče samih cijena, posrijedi je komunalna usluga, a o cijenama odlučuje i Grad Zagreb. Cilj je biti što pristupačniji, no sve ovisi o usluzi. Životinje se ne gledaju po vrsti, nego težini, te cijena ovisi i o tome želite li ljubimca kremirati pojedinačno ili skupno. Cjenik je opširan, no informativnosti radi, ističemo osnovne, najniže i najviše cijene za raspoložive usluge.
Osnovni cjenik životinjskog pokopa (najjeftinije i najskuplje opcije)
Pojedinačno kremiranje: do 1 kg - 46,45 € (najjeftinije); od 50 kg - 331,81 € (najskuplje)
Skupno kremiranje: do 2 kg - 38,49 €; 20-30 kg - 146,00 €
Ukop (ovisno o tome je li u kaseti, zemlji, kolumbariju te godini najma, broju urni, kilaži životinje): od 66,36 do 597,25 €
Prijevoz: 10,62 € (u krugu od 20 kilometara, 53 centi dodatno po kilometru) - cestarine: 13 centi
Pošiljka urne/dostava unutar Zagreba: 15 eura
Čuvanje tijela u hladnjači: 3,05 € dnevno
Unutarnji paviljon za ispraćaj: 33,18 €
Vanjski paviljon za ispraćaj: 13,27 €
Unatoč predrasudama, sve više ljudi odlučuje se za pokop kućnih ljubimaca, pogotovo u posljednjih godinu i pol. Time se otvara i pitanje o kapacitetima groblja, međutim trenutačno se ne razmišlja o proširenju.
'Imamo kapacitet od 1300 ukopnih mjesta i u ovom trenutku još nismo popunili ni 50 posto. Najveći broj korisnika odluči se za pojedinačnu kremaciju, njih 92 posto, nakon čega odnose pepeo svojeg kućnog ljubimca kući', naveo je Baća.
Ili groblje ili kafilerija: Zakopavanje ljubimaca u vrtu zakonski je zabranjeno
Naravno, ako trošenje novca na pokop kućnih ljubimaca smatrate apsurdnim, ne morate to raditi. Veterinari pitaju vlasnike žele li pokopati ili kremirati kućnog ljubimca u Spomengaju. Kažete li im da, oni će sami dogovoriti transport do groblja te samo preostaje komunikacija vlasnika oko obreda i ukopa, odnosno kremacije. Ako to ne želite, Zakon o veterinarstvu navodi da su lokalne službe dužne osigurati prijevoz uginulih životinja. Za one ljubimce koji ne idu u Spomengaj tu je kafilerija – objekt specijaliziran za neškodljivu obradu i uklanjanje životinjskih ostataka. U Hrvatskoj je tržišni lider u tom sektoru tvrtka Agroproteinka.
'Iz životinjskih ostataka tamo se dobiva mesno koštano brašno (nekoć korišteno za stočnu hranu, a danas samo kao poljoprivredno gnojivo), tehnološko ulje, bioplin i slično. Dok nije bilo krematorija, ljubimci su se zbrinjavali tako da se određeni iznos uplatio veterinaru, a on bi dogovorio odvoz tijela u kafileriju', objasnio je Baća.
Ono što nipošto ne smijete raditi je sami zakopavati uginulog ljubimca u dvorištu, šumi ili na kakvoj javnoj površini. Prema Zakonu o veterinarstvu, za to vam se može naplatiti kazna od 796 do 1327 eura. Baća objašnjava da se takvim radnjama ugrožavaju zdravlje ljudi, okoliš i podzemne vode do kojih mogu doprijeti patogeni uginulih životinja. Groblje time ima i javnozdravstvenu funkciju, no nažalost, mnogi i dalje ne shvaćaju važnost ovih zakonskih odredbi.
'Iz svojeg iskustva mogu reći da se povećani značaj ovoj temi pridaje u urbanim sredinama. Čim izađemo izvan granica gradova, mnogo je teže nadzirati nekontrolirano odlaganje lešina kućnih ljubimaca, a na području grada zakapanje tijela ljubimca građani mogu vidjeti i prijaviti', rekao je Baća.
Ne zaboravite stvarati sjećanja s vašim ljubimcima: 'Kada nam netko važan nestane, ostaje ogromna praznina'
U slučaju da vam kućni ljubimac ugine u domu, Spomengaj može doći po njegovo tijelo po gore spomenutim cijenama ili se možete javiti gradskim službama kao što je Higijeničarska služba u Zagrebu.
Za one koji žele ispraćaj i kremaciju ili ukop, Baća savjetuje da se tijelo do trenutka preuzimanja čuva u odgovarajućim hladnim uvjetima zaštićeno od izravna sunčevog svjetla, uzimajući u obzir godišnje doba i trajanje pohrane.
Naš sugovornik je i osobno proživio smrt kućnog ljubimca te ističe da su to vrlo teški trenuci. Istaknuo je da je vrlo ponosan na kolegice u prijemnom uredu koje tješe uplakane vlasnike, a svima poručuje da je, kao i s ljudima, i s ljubimcima važno imati lijepe uspomene po kojima ćemo ih se sjećati.
'Bila to neka fotografija, priča, lijepo sjećanje, neka igračka ili stvar koja je bila vezana za tog ljubimca. Oni su dio naše obitelji, naše svakodnevice. Kada nestane netko tko nam je važan, ostaje ogromna praznina koju treba zaliječiti i popuniti', rekao je Baća na temelju vlastita iskustva.
Filipović pak savjetuje ljudima da se probaju informirati i razmisliti o pokopu, odnosno kremaciji tijela ljubimca i prije nego što nastupi njegova smrt. Time djelatnici mogu napraviti sve što mogu, a ljudi tugovati u miru.
'Gubitak kućnog ljubimca zapravo je prvi gubitak s kojim se većina ljudi susreće u životu jer, nažalost, ljubimci žive znatno kraće od nas. Kada se taj gubitak dogodi, puno znače riječi utjehe i razumijevanje koje ljudi trebaju pronaći u svojoj okolini', zaključila je.