Za nešto više od mjesec dana Hrvatska ulazi u Europsku uniju, što će za većinu stanovništva nakon Jugoslavije i uspostave samostalne Hrvatske 1991. godine biti tek treća veća promjena. No za Izoldu Krmpotić i Zdenku Reiner, stanovnice jednog zagrebačkog doma umirovljenika, to će biti čak sedma promjena državnog sustava u posljednjih stotinjak godina. Njih dvije ukupno imaju 207 godina i do sada su preživjele tri rata i šest državnih ustrojstava: Austrougarsku Monarhiju, Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije preimenovanu u Jugoslaviju (tzv. Prvu Jugoslaviju), potom NDH, Drugu Jugoslaviju i, nakon gotovo pola stoljeća, slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Trinaestog srpnja Izolda Krmpotić će u Europsku uniju ući sa 106 godina, a Zdenka Reiner sa 102
Ove dvije dugogodišnje prijateljice danas žive sobu do sobe u jednom domu umirovljenika u središtu Zagreba. Kao da nije dovoljna koincidencija to što su završile tako blizu jedna drugoj nakon dvadeset godina prijateljstva, život ih je usto nagradio iznimno visokim godinama. Najstarije su korisnice tog zagrebačkog doma, a Izolda Krmpotić je u svojoj 106. godini, prema svemu sudeći, trenutno najstarija stanovnica Hrvatske.
Dvije stogodišnjakinje počele su se družiti dosta kasno, u svojim osamdesetima, nakon što su obje izgubile bliske prijateljice s kojima su se dotad družile. Budući da su živjele u blizini, Izolda u Šubićevoj, a Zdenka u Tuškanovoj, počele su se nalaziti na redovitim kavama u obližnjem kafiću ili na ručku u zalogajnici Šime pored tržnice Kvatrić. I danas, u dubokoj starosti, sretnu se na kavi u foajeu ili u kafiću Rasno smještenom odmah uz dom.
Iako Izolda do kafića dolazi u kolicima, uz pomoć obitelji i gospođa koje se o njoj svakodnevno brinu, i dalje voli biti okružena ljudima, dobro se 'zrihtati' i porazgovarati. Njezina četiri godine mlađa prijateljica Zdenka Reiner i u 102. godini još uvijek sama odlazi do kafića uz pomoć hodalice, uživa u kavi i čitanju novina, a najviše u promatranju ljudi.
Spaja ih nevjerojatna volja za životom, čak i u ovako poznim godinama. Iako su obje u posljednjih nekoliko godina nezgodno pale i slomile bedrenu kost, svojom upornošću i voljom za životom dovele su se ponovno u formu. Izolda danas hoda samo unutar sobe i do hodnika, a Zdenka se kreće uz pomoć hodalice. I dalje, svakoga dana, njih dvije trude se dobro izgledati, njeguju lice kremama, nanose ruž i parfem, nastoje se lijepo odjenuti.
U životu su u svemu bile umjerene, no s druge strane nisu pretjerano pazile na zdravlje. Zdenka Reiner i danas zapali dvije cigarete dnevno uz kavu, čisto za svoj gušt, a ponekad popije i čašicu amara. O zdravoj hrani se nekad nije pretjerano razmišljalo. Zdenka je običavala na kruh debelo mazati sloj maslaca ili paštete, a kao najdraže jelo i danas ističe reš prepečena rebrica odojka. Riba se u ono vrijeme u kontinentalnoj Hrvatskoj nije pretjerano konzumirala, a izbor povrća je također bio ograničen. Što se sporta tiče, Izolda je voljela igrati tenis, a Zdenka je cijeli život, kako ona kaže, 'gimnasticirala'. Tih desetak vježbi koje je izvodila svako ujutro očuvalo joj je zdravlje i noge, dodaje. Obje su puno pješačile jer nisu vozačice. Izolda je živjela na trećem katu bez lifta, a Zdenka je svakoga dana pješačila iz Jurjevske do Gundulićeve gdje je radila na Glazbenoj školi.
Iako imaju puno toga zajedničkog, život im je ipak bio prilično različit.
Više o ovim neobičnim prijateljicama pročitajte na blogu s kojeg je i preuzet ovaj tekst.
