Drago Prgomet u novom tekstu na svom blogu osvrnuo se na sve jaču polarizaciju hrvatskog društva te ideološke ratove koje vladajući i oporba potiču. 'A ako im je baš toliko stalo do sukoba, neka se uhvate ratnih videoigrica. Ni paintball nije loš izbor. Ali nas neka poštede', poručuje Prgomet
'U Hrvatskoj nikada lakše nije bilo biti oporba. Ovakvu vlast gotovo da i ne treba kritizirati, sama si svakodnevno ispaljuje rafale - u obje noge. Oporba treba samo činiti ono što Vlada nikako ne uspijeva: ponuditi program i ljude i poslati podijeljenoj Hrvatskoj poruku tolerancije i dijaloga. Milanović to uporno izbjegava. Ali i Karamarko se odlučio na istu taktiku. Iako građani pokazuju spremnost na reforme, alternativa im nije ponuđena. Doduše, Karamarko kaže kako 'već sada raspolaže s 200-tinjak stranačkih, koalicijskih, vanstranačkih stručnjaka s kojima razgovara'. Koji su jednako vidljivi kao i Vladine reforme. I da, svaka slučajnost s 200 bogatih obitelji koji trebaju voditi Hrvatsku je nenamjerna i zločesta. Umjesto programa, naslušali smo se priča o tome koliko tko voli Hrvatsku, tko ju je želio, a tko ne. Stranački aparatičci prozivaju i neuvijeno prijete onima koji nisu 'naši'. Shvatili su da takva glazba godi šefovim ušima i usput učvršćuje njihove pozicije pred parlamentarne izbore', misli donedavni zamjenik predsjednika HDZ-a.
Napominje i da smo se 'naslušali i Milanovićevih priča o onim drugima koji su lopovi, o pljačkaškim zadrugama. Ali mu ne smeta poduprijeti osuđenu osobu za kriminal na mjesto gradonačelnika'.
'Očito misle da je život sretniji tamo gdje je manje podjela na 'naše' i 'njihove', gdje se programi ne skrivaju ili ne zamjenjuju populizmom i obećanjima bez pokrića. Tu i tamo iskoči i pokoji svijetli primjer. Riješili smo kako će izgledati registarske tablice. A možda uspijemo dogovoriti - vidimo da se i Bandić u to aktivno uključio - gdje će Hrvati ove godine slaviti obljetnicu Oluje. Bude li po onom kako su se do sada dogovarali, vjerojatno će biti negdje na pola puta između Zagreba i Knina.
Šalu na stranu, tragično je da je i to postalo mjesto podjela. Umjesto riječi proslava, riječ rat je postala svakodnevica... Treba li nam militarizacija društva!? Pa rat je davno završio. I u njemu su pametni ljudi pozivali na dostojanstvo i toleranciju', piše i podsjeća na riječi pokojnog kardinala Franje Kuharića koji je u jeku srpske agresije izjavio: 'Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!'
'Tužno je što ni Milanović niti Karamarko to ne razumiju. Kao što ne prihvaćaju da spas države ovisi o znanju, dijalogu i toleranciji, a ne ideološkim ratovima. A ako im je baš toliko stalo do sukoba, neka se uhvate ratnih videoigrica. Ni paintball nije loš izbor. Ali nas neka poštede', zaključuje.