'Ajmo mi malo prestati s vlastitom ohološću, tu bih poruku poslao', rekao je gostujući na Radio Mrežnici karlovački gradonačelnik Damir Jelić. Odgovorio je tako na pitanje o članovima nadzornih odbora gradskih tvrtki i ustanova kojima su neki vijećnici i dio javnosti osporili stručnost jer su u referencama naveli zanimanja kao što su tokar i zidar, ali i stranačku pripadnost.

'Najveće zlo u ovom svijetu su vam napravili intelektualci, Hitler, Staljin - poklali su milijune ljudi iz vlastite intelektualne nadmoći koju su kasnije transferirali kroz oblike političke ili vojne moći. Taj oblik oholosti kovinotokari minus, zidari primitivci - užasavam se takvih stvari... Sretao sam ljude koji su imali toliko izraženu logiku, od mojih tamo pastira u Lici nadalje, da su bistrije gledali na svijet nego mi, takozvani intelektualci. Taj fizički rad ljude upravo čuva na neki određeni način, tako da ja ne bih išao na reprezentaciju intelektualaca koji su nužni u nekim stvarima, daleko od toga, ali ne u svim stvarima. Time uopće ne oponiram ljudima koje ste spomenuli, već pričam opću priču. A kakvi su odbori i zašto kritike idu meni? Ja ih uopće nisam slagao, to su dogovarali predsjednici stranaka i kao gradonačelnik ne znam tko je u kojem odboru dok to nisam pročitao. Vjerujem ljudima koji su ih slagali', rekao je Jelić.

Nastavio je o motivu: 'Je li motiv 900 kuna u tom odboru, što je motiv, ili kvaliteta rada po tom pitanju. Vidjet ćete da postoje razni motivi, raznih ljudi i kritika. Mi smo i o tome diskutirali, razgovarao sam sa SDP-ovcima o tome što bi bilo da svi uđu u te odbore. Doći će i taj trenutak jednog dana, sada nije. Zašto? Jer komunikacijski nismo došli do političke časnosti', objasnio je.

Objasnio je svoj stav o oholosti intelektualnih elita: 'Dok sam bio profesor, šetao sam sa sinom uz Koranu i tamo su zidari gradili neki zidić. Bilo je podne, a jedan od njih je marljivo radio i fućkao. Otišao sam popodne u svoj razred koji je bio pun nadarene djece, a tada je došlo i do nekog sraza sa školom u Šancu, u stilu kovinotokari, šta... oni su pokazivali svoju intelektualnu nadmoć ili prepotenciju, što nije dobro. Pitao sam tu djecu što imaju popodne od obveza... Kemiju, fiziku, lektiru na hrvatskom, odgovorili su, rekavši da su tog jutra svi nešto učili. Onda sam ih pitao: tko je od vas jutros fućkao dok je radio? Nitko. Onda sam ispričao priču sa zidarom.'