Kako će izgledati obilježavanje vukovarske tragedije ovog ponedjeljka? Očekujete li ponovno izbijanje incidenata?
Iako se podižu tenzije i situacija se dosta zakomplicirala, ne mogu vjerovati da bi se moglo dogoditi bilo što da se naruši dostojanstvo tog dana u kojem cijela Hrvatska, na neki način, mora sudjelovati. Pogotovo zbog toga da se vidi koliko smo zahvalni za sve ono što je Vukovar podnio za neovisnu Hrvatsku. Nisam siguran da se bilo tko može usuditi da taj dan povuče takav potez kojim bi narušio upravo tu činjenicu da smo Vukovaru zahvalni. Bez obzira na čijoj strani bi to bilo. U političkom smislu najviše bi štetilo onome tko bi se usudio izazvati nered i narušiti mir koji tom danu pripada u Vukovaru.

Što napraviti da se prevlada ta velika napetost između braniteljskih udruga i Vlade, ali i u gradu?
Napetost se može riješiti ako se počne razgovarati o pravim problemima. Nije pravi problem ćirilica. Problem su odnosi između većinske hrvatske i manjinske srpske zajednice. Na taj način ne razmišljaju ni lokalna ni centralna vlast. Oni stavljaju u funkciju primjenu zakona, a da nisu napravili ni političku ni sigurnosnu procjenu toga što znači primjenjivati takav zakon u uvjetima u kojima on ne donosi ništa dobro, jer ne može biti dobar utječe li na remećenje međunacionalnih odnosa.

Što mislite, u čemu su vlasti zakazale svih ovih godina? I to toliko da očito nerazjašnjene stvari iz prošlosti već mjesecima može iskoristiti relativno mala skupina radikala za podizanje nereda?
Problem je nastao kad se nisu rješavale stvari i kada su ih rješavali birokrati na način da nisu uvažavali ni stanje ni odnose koji vladaju u toj vukovarskoj zajednici Srba i Hrvata. To samo znači da ni lokalna ni centralna vlast ne samo da nisu procijenile stvari, nego, nakon što smo barem formalno završili proces mirne reintegracije, nisu ih nastavile rješavati, ponajprije problem Vukovara, a zatim i problem odnosa između tih dviju nacionalnih zajednica. Nije dovoljno reći da se o odnosima Srba i Hrvata razgovara u gradskom vijeću u kojem imaju svoje predstavnike. Premala je to snaga ili prostor koji ne može obuhvatiti sve one probleme i jačinu tih odnosa da bi ih se riješilo u jednom gradskom vijeću. Pogotovo zato što su oni koji sjede u tom gradskom vijeću više okrenuti inženjeringu ili održavanju svoje pozicije, nego što su posvećeni rješavanju problema, naročito odnosa između dviju zajednica.

Razgovarate li o tome s premijerom Zoranom Milanovićem i predsjednikom Ivom Josipovićem. Pokušavate li komunicirati sa Stožerom?
Ne, ne. Na tu temu ne razgovaram ni s jednom ni s drugom stranom i nisam ni na jednoj ni na drugoj strani, nego sam na strani Hrvatske koja bi morala voditi računa o tome da, u njenom okviru, i vlast i politike rade sve samo ne na njenu štetu. Kao počasni građanin, sa svim iskustvima koja imam vezano za Vukovar, spreman sam taj dio svog slobodnog vremena i kapaciteta staviti u funkciju ako se obostrano procijeni da moje iskustvo može koristiti da se smire tenzije i stvore pretpostavke za rješavanje pravih problema u Vukovaru.

Tumačite li nedavnu izjavu ministra branitelja Predraga Matića da mu se 'želudac diže na ćirilicu' kao najavu mogućeg odustajanja Vlade od dvojezičnih ploča?
Ne bih to tako tumačio. To je stav čovjeka koji je učinio sve živo ne bi li napravio nešto korisno za svoj Vukovar. I naravno da u svom kolokvijalnom izričaju može odabrati formu koju god hoće i ja je tumačim pozitivno, jer sigurno je da mu se u želucu svašta događa kad vidi ovo u Vukovaru. Ali pripisivati mu bilo kakvu političku kvalifikaciju ili diskvalifikaciju zbog takve izjave, znači ne priznati tom čovjeku, u ratu i sada u miru, da čini sve ne bi li spojio u ovom trenutku nespojivo: Vladu i SOHV.

Idete li u Vukovar na obilježavanje tragedije toga grada u ponedjeljak, za kada su, uz državni, Vladin protokol, braniteljske udruge okupljene u Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara najavile svoj, drugi protokol?
Nisam još siguran zbog dolaska američkog veleposlanika i nekih drugih. Ali ako ne odem u ponedjeljak, ići ću sasvim sigurno u utorak. Uz sve ono što uvažavam u Vukovaru, svoju emociju uz taj grad želim proživjeti sam, a ne u koloni, zbog toga da ne ispadne da mi je potrebna nekakva politička promocija. Kada je Vukovar u pitanju, na njemu nikada ne želim zaraditi nikakav politički poen.