U dvorištu Nacionalne memorijalne bolnice Dr. Juraj Njavro u utorak je održan tradicionalni susret djelatnika vukovarske ratne bolnice „Zagrljaj 35”, koji je protekao u prisjećanju na ogromne izazove s kojima se bolnica sretala tijekom tromjesečne opsade Vukovara 1991. godine
"Ovo je zapravo jedina prilika godišnje kada se svi skupimo. Zato su ovakva druženja izuzetno važna", istaknula je ginekologinja Mirjana Semenić Rutko. Farmaceutska tehničarka Rozalija Jakumetović kazala je kako joj je kao majci, ženi i djelatnici ratne bolnice najteže bilo gledati djecu kako umiru.
Prisjetila se i dramatičnog pokušaja spašavanja supruga posljednjeg dana opsade, koji je iz bolnice bio odveden prema Ovčari, ali je uspjela doći do njega i spasiti ga.
"Da nisam bila toliko uporna i da nisam trčala za njim i zahtjevala od Šljivančanina da ga puste mislim da bi i on bio strijeljan na Ovčari", kazala je ta Vukovarka.
Organizator susreta Edin Zujović, zagrebački liječnik koji je u rujnu 1991. godine dragovoljno došao na ispomoć u vukovarsku bolnicu, podsjetio je na predanost svih koji su tijekom 1991. godine radili u ratnoj bolnici, što zaslužuje trajno poštovanje.
Tijekom tromjesečne srpske agresije na Vukovar, u vukovarskoj bolnici je zbrinuto oko 4000 ranjenika, a u vrlo teškim uvjetima izvedeno je oko 2250 operacija.
Nakon ulaska neprijateljskih vojnika u Vukovar iz bolnice je odvedeno najmanje 260 osoba, od kojih je 200 ubijeno na Ovčari, dok se za ostalima još uvijek traga.