Ovo su bili samo neki od naglasaka konferencije pod nazivom Lijek nije roba, održane u srijedu na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu.

Tvrdnje da im je uistinu u interesu sigurnost pacijenata, a ne zaštita cehovskih interesa, predstavnici ljekarnika, liječnika opće medicine i pacijenata potkrijepili su iskustvima zemalja Europske unije koje su prije desetak godina krenule u liberalizaciju.

Od pojeftinjenja i dostupnosti ništa, a smrti više

Maja Jakševac Mikša, izvršna direktorica Hrvatskog farmaceutskog društva istaknula je da nisu sve zemlje EU-a provele liberalizaciju. Neke najuređenije poput Finske, Njemačke, Belgije i Austrije nisu ni krenule u nju. Neke druge provele su je djelomično, a brojne koje jesu danas vraćaju lijekove nazad u ljekarne.

Mikša je ustvrdila da glavni ciljevi liberalizacije – dostupnost i pojeftinjenje lijekova te smanjenje troškova zdravstvenog sustava nisu postignuti. Lijekovi su postali dostupniji u velikim gradovima u kojima taj problem nije ni postojao, a ne u manjim, zabačenijim naseljima što je bila ključna namjera.

Cijene lijekova uglavnom nisu pale – neke su pale inicijalno, međutim potom su se pojavili novi, skuplji koji su ih zamijenili na policama, a usto se i značajno, često nepotrebno povećala njihova konzumacija.

Konačno, zbog povećanja broja slučajeva predoziranja i nuspojava zbog nepravilne konzumacije, povećao se broj slučajeva hospitalizacija, teških posljedica poput zatajenja jetre i potom transplantacija, a povećao se i broj smrtnih slučajeva. Sve to povećalo je ukupne izdatke građana i zdravstvenog sustava umjesto da ih je smanjilo.

Kao zoran primjer šteta koje može uzrokovati liberalizacija Mikša je predstavila usporedne statistike zemalja koje su ovom problemu pristupile različito.

Tako, primjerice, u Velikoj Britaniji koja je ušla u liberalizaciju od komplikacija predoziranja paracetamolom, koji ljudi često uzimaju protiv gripe, godišnje umre od 100 do 150 osoba. Osim toga, ondje se godišnje bilježi oko 90.000 trovanja, a oko 30.000 osoba bude hospitalizirano.

Slično iskustvo Britanci bilježe i s ibuprofenom koji bi se smio uzimati samo za akutne bolove u trajanju od samo nekoliko dana.

U Velikoj Britaniji enorman broj ljudi ibuprofen uzima dugo za kronične bolove pa i uz lijekove s kojima on ulazi u neželjene interakcije, upozorila je.

U Finskoj pak gdje se paracetamol može dobiti isključivo u ljekarnama registriraju se samo nula do tri smrtna slučaja godišnje.

Zbog ovakvih poražavajućih rezultata, Švedska će od ožujka 2015. povući prodaju paracetamola nazad u ljekarne.

U Danskoj se nakon liberalizacije potrošnja paracetamola udvostručila, a broj predoziranja se povećao za čak 70 posto. Danska je stoga odlučila da će brojne lijekove vratiti u ljekarne, a neke čak na recept.

Portugal koji je 2008. proveo široku liberalizaciju sada u ljekarne vraća čak 40 lijekova.

U Hrvatskoj, nažalost, ne postoje informacije o brojevima predoziranja i nuspojava, tako da će, u slučaju liberalizacije, biti teško usporediti statistike prije i poslije. No naši stručnjaci smatraju da primjeri zemalja u kojima su pacijenti bolje educirani od naših govore dovoljno.

Zašto su ljekarnici važni čak i za lijekove bez recepta?

Mate Portolan, predsjednik Hrvatske ljekarničke komore, naglasio je da to što se neki lijekovi mogu nabaviti bez recepta ne znači da oni nisu opasni. Budući da je važno tko ih uzima, u kakvom stanju zdravlja te posebno u kolikim dozama i u kombinaciji s kojim lijekovima pa i hranom, važno je da ih izdaje stručnjak.

Sudionici su objasnili da ljekarnici pet godina, pa i dulje - kroz dodatnu naobrazbu, uče o tome što su lijekovi, kako djeluju i u kakve interakcije mogu ulaziti s drugim aktivnim tvarima. Stoga je njihov savjet važan čak i prilikom izdavanja bezreceptnih lijekova. Oni će bolesniku dati savjet kako, u kojim dozama, koliko dugo i s čime može konzumirati lijek. Ako ništa drugo, pitat će ga zna li kako ga treba koristiti te ima li kakvih pitanja. Na komentar kako se mnogi bezreceptni lijekovi danas u ljekarnama dobivaju bez ikakvih savjeta ljekarnika, istaknuli su da trgovinama uopće neće biti osposobljenih osoba koje bi mogle dati stručne savjete. Konačno, pacijenti koji se na svoju ruku liječe također mogu previdjeti neku ozbiljnu bolest i odgoditi odlazak liječniku koji može biti važan za ishod bolesti pa čak i život.

Zašto treba ići u suprotnom smjeru?

Predstavnica liječnika obiteljske medicine Ines Balint smatra da bismo u Hrvatskoj trebali slijediti pozitivne, a ne negativne trendove. Jedan od takvih dobrih primjera jest snažnije povezivanje liječnika i ljekarnika u informatičkom sustavu koje su brojne razvijene europske zemlje već provele. Ono omogućuje ljekarniku da prilikom izdavanja nekog lijeka dobije uvid u ključni dio zdravstvenog kartona, odnosno da dobije informacije o bolestima i lijekovima koje osoba trenutačno uzima.

Kako jeftino ubrzo postaje skupo?

Damir Jukica, predsjednik povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba, upozorio je da je to osobito važno danas kada su liječnici opće prakse preopterećeni jer ih je premalo na broj ljudi koji svakodnevno prolaze kroz njihove ordinacije. Liječnici nerijetko ne uspijevaju pacijentu posvetiti više od nekoliko minuta pa je uloga ljekarnika u sustavu važnija no ikada. Dodao je da naša istraživanja pokazuju kako 30-ak posto bolesnika uopće ne razumije upute na lijekovima.

Lijekovi mogu u početku pojeftiniti, no na kraju će nas posljedice stajati mnogo više. Nismo dovoljno bogati da kupujemo jeftino, upozorio je.

Ne moramo prihvatiti pritisak EU-a!

Unatoč tome što liberalizaciju u hrvatskoj vladi zagovara i EU, a ne samo veliki trgovački lanci i farmaceutske tvrtke kojima je to u interesu, konačna je odluka u domeni nacionalne regulative. To pokazuju primjeri zemalja koje nikada nisu ušle u liberalizaciju tržišta, istaknuli su sudionici.

Najavili su da će se pravnim akcijama, od kojih su neke već poduzeli, pokušati suprotstaviti ovoj inicijativi koja nas vodi unazad.

Liberalizacija će povećati konzumaciju pseudolijekova

Anita Galić iz HLJK-a objasnila je da bi u današnje vrijeme kada se ljudi o bolestima i liječenju vrlo često informiraju na internetu, liberalizacija mogla dovesti do popularizacije lijekova koji možda nisu škodljivi i možda imaju neki placebo efekt, ali ne djeluju onako kako to neki propagiraju.

'Kada govorimo o medicini, odnosno farmakoterapiji utemeljenoj na dokazima, za puno preparata, suplemenata i biljnih lijekova rezultati su uistinu diskutabilni. Potrebno je provesti još puno metaanaliza da se pokaže jesu li učinkoviti ili ne. Za neke od najčešćih dodataka prehrani koje pacijenti vole jer se reklamiraju kao prirodni, što bi trebalo značiti da ne škode i da su dobri, još uvijek nije dokazano djeluju li ili ne. Tu ne možemo isključiti placebo učinak koji ima svaki lijek. To je još jedan od razloga zašto je dobro da konzumaciju lijekova prate stručne osobe jer one mogu dobiti povratne informacije o učinkovitosti, ali i o nuspojavama', rekla je za tportal Galić.

'Logično je da bi se i pravnici i javni bilježnici podigli na noge kada bi svatko mogao napisati i ovjeriti bilo kakav dokument. No to ne znači da to radimo iz cehovskog interesa. Država ulaže toliki novac u obrazovanje farmaceuta i ta usluga, naravno, nešto košta, no zapravo je kriva percepcija da se na tome puno zarađuje', rekla je Galić.

Na pitanje što misli o činjenici da ljekanici i trgovine navodno najviše zarađuju na brojnim dodacima hrani, vitaminima i sl., rekla je kako se mnogi takvi proizvodi iako sadrže aktivne tvari, kod nas već duže prodaju u trgovinama.

'To u mnogim uređenim državama nije praksa. U Pravilniku o dodacima prehrani postoji savjet da se za ginko, aloe veru, češnjak, cikavicu i sl. koji su farmakološki aktivni, a mogu se naći u trgovinama, treba savjetovati samo s liječnikom; oni se tretiraju praktički kao hrana. No gdje je tu nestalo ono da se treba savjetovati i s ljekarnikom?' pitala je Galić.