Rast Kine, koja po nekima već drži poziciju prve sile svijeta, ipak donosi i neke pozitivne promjene za SAD. Recimo, povratak proizvodnje u domaće tvornice
Čini se da globalna podjela rada, u kojoj Kinezi poput mrava za smiješno male svote proizvode milijarde tona jednostavnih, a svima potrebnih stvari poput tegli, tostera, šatora, užadi i drugog, gubi na aktualnosti. I u Kini rastu plaće, pa proizvodnja nije više tako nakaradno jeftina.
Zbog toga neke američke kompanije vraćaju proizvodnju u matičnu zemlju. Časopis Time za primjer uzima konglomerat Jarden Corp. Of Rye koji proizvodi preko stotinu brandova u rasponu od šibica do šljemova za američki nogomet te godišnje obrne oko 6,5 milijardi dolara.
Jarden je desetljećima držao proizvodnju u Kini, no uvjeti rada su se promijenili: transportni kontejneri poskupili su za 40 posto, a gorivo za prekooceanske brodove košta i 150 posto više nego u vremenima prije 11. rujna 2001. i globalne krize 2008. godine.
Rezultat je da se proizvodnja nekih brandova vraća u Minnesotu i neke države s dna američke ljestvice bogatstva, poput Južne Karoline. Trend je zasad vrlo polagan – tek oko jedan posto Jardenove radne snage (par stotina ljudi) osjetilo je ove promjene, no one su navodno odraz budućeg trenda, u kojem bi etiketa 'made in USA' mogla povratiti dio nekadašnje reputacije.
Što se Kine tiče, Boston Consulting Group predviđa da će tamošnje plaće i naknade rasti 15-20 posto godišnje jer i Kina postaje konzumerističko društvo. To bi trebalo povećati i cijene izvoza jer će proizvođači biti više orijentirani na domaće tržište.