Činjenica jest, međutim, da se Hrvatska zbog kontroverzi vezanih uz ministra Hasanbegovića našla na udaru ozbiljnih kritika iz inozemstva i da taj resor danas izaziva iznimno zanimanje javnosti. Jučerašnji 'sudar dvaju svjetova' ili 'megadebatu kulturnjaka' - kako je predstavljen dvoboj u organizaciji 24 sata - za tportal analizira Ana Šimunović, komunikacijska savjetnica u Ciceron komunikacijama

Već prvi dojam debate Hasanbegović - Glavašević, koju je moderirao politički analitičar i komentator 24sata Boris Rašeta, bio je, uočava komunikologinja, svojevrsno iznenađenje.

'Dočekalo nas je ležerno i opušteno držanje i vrlo casual stil odijevanja Zlatka Hasanbegovića te suzdržano držanje i poslovni stil odijevanja Bojana Glavaševića, a očekivanja prije debate, prema dosadašnjim iskustvima, donekle su bila suprotna. Takva neverbalna scena prevladavala je tijekom cijele debate i već po tome bilo je vidljivo da ćemo svjedočiti debati dvaju izrazito različitih komunikacijskih stilova', primjećuje za početak Ana Šimunović, inače certificirana CIPR stručnjakinja za odnose s javnošću.

Hasanbegović 'dosljedno iznosio stavove'

Upravo ova debata, smatra Šimunović,predstavlja najjasnije Hasanbegovićevo iznošenje stavova, koje smo dosad imali prilike čuti, pod krilaticom izjave 'ja sam pravaš, starčevićanac i slobodar'. Tehnički ministar kulture dosljedno je iznosio svoje stavove, a taj je dojam pojačala i njegova izjava 'ono što i mislim to i govorim, ono što govorim to i radim'.

Također, nastavlja analitičarka, gledatelji su mogli ostati iznenađeni Hasanbegovićevom tezom da nam je potrebna nova kultura dijaloga te pozivom na međusobno razgovaranje o svim temama što također do sada nismo imali priliku čuti. Takve svoje stavove potkrijepio je i izjavom 'smatram da na javnoj sceni svatko ima pravo govoriti što hoće'.

Izrazito usporen tempo govora

Tehničkog ministra kulture karakterizira nedovoljno fluentan govor koji se očituje u izrazito usporenom tempu i monotonom ritmu, skoro bez ikakve dinamičnosti u izričaju. Takav stil govora otežava slušatelju da ostane koncentriran na ono što se govori. U ovoj debati Hasanbegović je, kao i inače, imao seriozan izraz lica s minimalnim oscilacijama u ekspresiji. Iako, povremeno je povisivao ton glasa što nije posve primjereno ovakvom tipu rasprave, upozorava Šimunović.

'Njegova argumentacija obilovala je argumentima protiv i vrlo čestim etiketiranjem aktera suprotne političke opcije. Čak i u odgovoru na pitanje po čemu će se pamtiti njegov mandat kao ministra kulture, odlučio je nabrajati grijehe svojih prethodnika na toj poziciji, umjesto afirmacije postignutih rezultata što bi bilo konstruktivnije i uvjerljivije', smatra komunikologinja.

Glavašević je, pak, započeo svoje izlaganje tezom da je on u ovoj debati predstavnik 'glasa svih onih nagaženih za vrijeme mandata gospodina Hasanbegovića', ističe Šimunović, objašnjavajući da je potencijalni ministar, koristeći retoričku figuru anafore, vješto pozicionirao svoje inicijalno stajalište. Zatim se, uočava stručnjakinja, Glavašević odlučio poslužiti i vizualnim alatom – plakatom koji prikazuje novinske članke koji su, po njegovu mišljenju, obilježili Hasanbegovićev mandat. Time je, pak, 'podupro svoju tezu učinivši je slikovitom i efektnom'.

'Glavaševića odlikuje jedan umjeren komunikacijski stil čije je možda glavno obilježje razvijeni komunikacijski bonton. To se najviše očituje neupadanjem u riječ sugovorniku, spremnošću na priznavanje i osuđivanje pogrešaka, čak i elementom komunikacijskog stila predsjednika svoje stranke, uvažavanjem sugovornika', tumači analitičarka, ilustrirajući to Glavaševićevom pohvalom vjerodostojnosti Hasanbegovića u zastupanju svojih stavova pa i upozoravanjem sugovornika da se vodi 'civilizirana debata'.

'Nedovoljno iskazivanje strasti'

No, u trenucima kada se rasprava zaoštri, ističe Šimunović, ta umjerenost u izričaju pa i nedovoljno iskazivanje strasti može biti otežana okolnost zastupanju svojih teza. Još od antičke retorike vjeruje se da je upravo strast prilikom kvalitetnog argumentiranja najuvjerljiviji govornički element.

'SDP-ov predstavnik argumentirao je strukturirano, s lakoćom i jednostavnošću, potkrepljujući svoje teze primjerima. Nastojao je tijekom cijele debate voditi konstruktivnu raspravu pa čak i u protuargumentaciji i odmaknuti je od etiketiranja te vraćati fokus na činjenje, no to mu nije sasvim polazilo za rukom. Retorički zanimljiv trenutak dogodio se kada je Glavašević 'preoteo' glavni argument HDZ-ove predizborne kampanje, vjerodostojnost, kako bi demonstrirao što vjerodostojnost znači i kako se dokazuje', podsjeća komunikologinja.

Zaključno, poručuje da se debata većim dijelom vodila oko ethosa raznih političkih aktera, njihova morala i vjerodostojnosti, a manje o prijedlozima politika po kojima bi se u budućnosti kultura trebala voditi i razvijati. Iako se čini da je još uvijek aktualni ministar kulture zauzimao više komunikacijskog prostora, Šimunović se ne može oteti dojmu da je tome doprinio njegov usporeni tempo govora i veća količina pitanja koja mu je bila postavljena.